Rev-3597/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3597/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K.M. iz J., S. …,

Ž.M. iz Z., M. …, S.M. iz J., S. …, i B.M. iz Z., M. …, svi zastupani po punomoćniku E.G., odvjetniku iz Z., protiv tuženice M.K. rođ. M. iz J., S. …, koju zastupa punomoćnik I.G., odvjetnik u Z., radi utvrđenja, rješavajući reviziju izjavljenu od tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 25. travnja 1995. godine broj Gž-8128/94 kojom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. travnja 1994. godine broj P-1885/92, u sjednici održanoj dana 13. svibnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 14. travnja 1994. godine broj P-1885/92 suđeno je:

"I. Tužitelji K.M., Ž.M., S.M., pok. M.M. po nasljednicima Ž.M. i B.M. i Ž.M. odbijaju se sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tužena M.M. udana K. iz J.S. …, dužna je priznati tužiteljima K.M., J.S. …, suvlasništvo 1/8 dijela, Ž.M. iz Z., M. …, suvlasništvo 3/16 dijela, S.M. iz J., S. …, suvlasništvo u 1/8 dijela, B.M. iz Z., M. …, suvlasništvo 1/16 dijela od ukupno 3/4 dijela obiteljske jednokatne kuće upisane u zk.ul. br. 2219 k.o. G.V., čest. br. 318/8, koje se sastoje od gradilišta u površini od 65,7 čhv, a koje zamljište sada nosi oznaku k.č. br. 416 u površini od 32 čhv, što predstavlja zemljište pred kućom, 28 čhv dvorišta, sve upisano u zk. ul. br. 2843 k.o. V. novo, izdati valjanu tabularnu ispravu za brisanje njegnog prava vlasništva na tim nekretninama u dijelovima vlasništvo tužitelja, te za upis prava vlasništva tužitelja u njihovim suvlasničkim dijelovima, jer će u protivnom takvu ispravu zamjeniti ova presuda, a ujedno je dužna platiti tužiteljima parnični trošak sve to u roku od 15. dana pod prijetnjom izvršenja."

II. Tužiteljici K.M., Ž.M., S.M., Ž.M. i B.M., kao nasljednici M.M., dužni su platiti tuženici F.M. rođenoj M. parnični trošak u iznosu od 556.000 HRD, u roku od 15. dana pod prijetnjom izvršenja." Presudom Županijskog suda Gradu Zagrebu od 25. travnja 1995. godine broj Gž-8128/94 odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i navedena prvostupanjska presuda potvrđena.

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavili tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te predložili da sud reviziju prihvati, pobijane presude preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev i tuženici naloži da nadoknadi tužiteljima parnični trošak.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju revidenata sud prvog stupnja dostavio je, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 - dalje ZPP), na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

U odgovoru na izjavljenu reviziju tužitelja tuženica je pobijala osnovanost navoda iz revizije i predložila da sud reviziju odbije kao neosnovanu.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je neosnovana.

Ispitujući pobijanu presudu, kao i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju, ovaj sud je ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na koju revizijski sud pazi, pozivom na odredbu čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

Neosnovana je i tvrdnja tužitelja da bi bila počinjena bitna povreda iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP. Ovo iz razloga što osim paušalnog navoda o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka revidenti ne upućuju navodima revizije u čemu bi se ta bitna povreda sastojala a ovaj sud ne nalazi da bi revizijski razlog iz čl. 385. st. 1. toč. 1. i 2. ZPP bio ostvaren.

Revidenti neosnovano tvrde da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava te da se zato ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP.

Sud prvog stupnja je utvrdio a sud drugog stupnja ocijenio pravilnim utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da između K.M. kao darovateljice i tužitelja K.M., Ž.M., S.M. i M.M. (čiji su pravni sljednici Ž.M. i B.M. ) kao daroprimatelja zaključen 18. prosinca 1961. godine ugovor o darovanju koji je za predmet imao nekretnine u Z., O. …, (kuća sa zemljštem kč.br. 313/8 nova izmjena kč.br. 416 upisana u zk.ul.br. 2843 k.o. Vrapče),

- da tužiteljima kao daroprimcima nisu nekretnine koje su predmet ugovora o darovanju bile predane u posjed jer je iste do svoje smrti držala u posjedu darovateljica K.M.,

- da tužitelji nisu upisali svoje pravo kao daroprimci na temelju ugovora o darovanju u zemljišne knjige,

- da je K.M. kao primateljica uzdržavanja zaključila sa tuženicom kao davateljem uzdržavanja 17. srpnja 1983. godine ugovor o doživotnom uzdržavanju prema kojem je sva imovina primateljice uzdržavanja pa tako i sporne nekretnine momentom smrti primateljice uzdržavanja postala imovinom davateljice uzdržavanja,

- da je nakon smrti primateljice uzdržavanja (majke) davateljica uzdržavanja (kćerka - tuženica) izvršila u zk uknjižbu prava vlasništva na svoje ime,

- da tuženica nije znala niti je mogla znati za zaključenje ugovora o darovanju od 18. prosinca 1961. godine jer stranke nisu bile u dobrim odnosima.

Na tako utvrđena činjenična stanja nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da tužitelji nisu stekli pravo vlasništva na temelju ugovora o darovanju iz 1961. godine jer je ugovor samo pravni osnov stjecanja prava a za stjecanje prava suvlasništva - vlasništva izostao je modus aqirendi (predaja posjeda odnosno upis u zemljišne knjige sukladno pravnom pravilu paragrafa 43 - II - novele OGZ-a).

U ovoj pravnoj stvari imamo pravna raspolaganja iste osobe u pogledu istih stvari jednom u korist tužitelja ili pak pravnih prednika tužitelja i drugi put u korist tuženice. OGZ je u pravnom pravilu paragrafa 44. propisivao da ako je vlasnik istu nepokretnu stvar otuđio dvijema različitim osobama da stvar pripada onoj koja je prva zaiskala uknjižbu prava u zemljišnim knjigama. I prema zaključku sa savjetovanja sudova 28. i 29. svibnja 1986. godine čije je zaključke prihvatio Vrhovni sud Republike Hrvatske proizlazi da u slučaju postojanja dva pravna posla kojima ista osoba otuđuje istu nekretninu različitim osobama kada su stjecatelji savjesni a ni jednom od njih nekretnina nije predana u posjed jaču pravnu osnovu ima onaj stjecatelj koji je ishodio upis stečenog prava u zemljišnim knjigama.

Pritom na navode revizije valja odgovoriti da revidenti u reviziji zapravo osporavaju činjenično utvrđenje nižestupanjskih sudova glede utvrđenja činjenice predaje nekretnina koje su bile predmet ugovora o darovanju u posjed novim stjecateljima pri čemu gubi iz vida da se prema čl. 385. st. 3. ZPP revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog toga ovaj sud nije mogao ni cijeniti osnovanost tih revizijskih navoda.

Zbog navedenih je razloga revizija tužitelja primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 13. svibnja 1998.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

(Štefica Klepac)