I Kž-687/1990-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 687/1990-5

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i mr. Zmajević Branka, kao članova vijeća i stručnog suradnika Burkanović Branke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Jarnjak Josipa i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 222. st. 1. i 3. KZH i dr. odlučujući o žalbama opt. J. J., opt. K. F. i javnog tužioca, podnesenih protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 28. svibnja 1990. K 115/88, u sjednici održanoj 29. siječnja 1991., saslušavši zamjenika javnog tužioca Hrvatske Kern Ivana, te opt. J. J. i njegovog branitelja R. R., odvjetnika iz Z., te branitelja opt. K. F., M. M., odvjetnika iz Z.,

p r e s u d i o j e :

I. Uvažava se žalba opt. J. J., preinačuje se prvostepena presuda, u odnosu na ovog optuženika i kriv. djelo iz čl. 172. st. 1. KZ SFRJ, opisano u toč. 7) izreke prvostepene presude, i izriče:

Opt. J. J., sin V. i M., rodj. G., rodjen … godine, sa prebivalištem u Z.,

temeljem čl. 350. toč. 1. ZKP

OSLOBADJA OPTUŽBE

da bi:

7) kao vlasnik tekućeg računa broj … kod kreditne banke - Osnovne banke Z. u D. S., u vremenskom razdoblju od 28.VII 1988. godine do 11.X 1988., realizirao ukupno 9 čekova na različite iznose novca, iako je bio svjestan da na tekućem računu nije imao dovoljno novca i da su svi tako realizirani čekovi nepokriveni, pa je tako:

1) dana 28.VII 1988. god. čekom broj … realizirao iznos od 5,00 dinara,

2) dana 28.VII 1988. god. čekom broj … realizirao iznos od 5,00 dinara,

I Kž 687/1990-5

3) dana 6.VIII 1988. god. čekom broj … realizirao iznos od 10,00 dinara,

4) dana 13.VIII 1988. god. čekom broj … realizirao iznos od 10,00 dinara,

5) dana 27.VIII 1988. god. čekom broj … realizirao iznos od 10,00 dinara,

6) dana 27.VIII 1988. god. čekom broj … realizirao iznos od 10,10 dinara,

7) dana 30.VIII 1988. god. čekom broj … realizirao iznos od 10,00 dinara,

8) dana 25.VIII 1988. god. čekom broj … realizirao iznos od 10,00 dinara,

9) dana 11.X 1988. god. čekom broj … realizirao iznos od 10,00 dinara,

- dakle da bi učinio krivično djelo iz čl. 172. st. 1. KZ SFRJ.

Po čl. 99. st. 1. ZKP, troškovi krivičnog postupka, u odnosu na opt. J. J. padaju na teret budžetskih sredstava.

II. Odbijaju se žalbe opt. K. F. i javnog tužioca kao neosnovane, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom od 28. svibnja 1990. godine, broj: K 115/88 Okružni sud u Zagrebu oglasio je krivima: opt. J. J. zbog krivičnog djela iz čl. 172. st. 1. KZ SFRJ, činjenično i pravno opisanog u toč. 7) izreke pobijena presude, i po tom propisu osudio ga na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, u koju mu je, po čl. 50. st. 1. KZ SFRJ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 27.V 1985. do 21.X 1985., od 27.II 1989. do 23.V 1989. i 14.VI 1989. do 24. VI 1989. godine; opt. K. F. zbog krivičnog djela iz čl. 227. st. 1. i 2. KZH, činjenično i pravno opisanog u toč. 3) izreke pobijane presude, i po čl. 52. st. 1. KZ SFRJ izrekao mu uvjetnu osudu, te po čl. 227. st. 1. KZH utvrdio mu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, sa rokom kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine.

Istom presudom opt. J. J., po čl. 350. toč. 3. ZKP-a, oslobodjen je optužbe da bi učinio krivično djelo iz čl. 222. st. 1. i 3. KZH, činjenično i pravno opisanog u toč. 1) izreke pobijane presude, i krivično djelo iz čl. 227. st. 1. KZH, činjenično i pravno opisanog u toč. 2) izreke pobijane presude.

Osim toga, istom presudom, protiv opt. J. J. i K. F., po čl. 349. toč. 3. ZKP-a, odbijena je optužba, da bi učinili krivična djela iz čl. 142. st. 1. KZH, čl. 222. st. 1. i 3. KZH i čl. 222. st. 1. i 3. KZH u vezi čl. 23. st. 1. KZ SFRJ, činjenično

I Kž 687/1990-5

i pravno opisanih u toč. 3), 4), 5) i 6) izreke pobijane presude.

Protiv te presude pravovremeno su podnijeli žalbe: opt. J. J. po svom branitelju R. R., odvjetniku iz Z., zbog povrede krivičnog zakona iz čl. 365. toč. 1) i toč. 6) ZKP-a, i predlaže da se pobijanu presudu preinači u toč. 7) izreke pobijane presude i optuženika J. J. oslobodi optužbe, te istovremeno utvrdi da je opt. J. J. proveo u pritvoru (izmedju drugih razdoblja) od 14.VI 1989. god. od 26. VI 1989. godine ( a ne do 24.VI 1989. godine - kako je to utvrdio prvostepeni sud); opt. K. F., po svom branitelju R. D., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja i zbog odluke o krivičnoj sankciji i prelaze da se pobijanu presudu preinači i njega oslobodi optužbe zbog djela opisanog u toč. 3) izreke pobijane presude, ili pak, pobijanu presudu ukine i u tom dijelu predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje; javni tužioc se žali zbog pogrešno utvrdjenog činjeničnog stanja u odnosu na opt. J. J., zbog krivičnih djela iz toč. 1) i 2) izreke pobijane presude (oslobadjajući dio), i predlaže da drugostepeni sud u oslobadjajućem dijelu pobijanu presudu ukine i u tom dijelu predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Javni tužilac Hrvatske, postupajući u skladu sa odredbom iz čl. 370. st. 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalba optuženika J. J. uvaži, pobijana presuda u odnosu na osudjujući dio pobijane presude preinači i opt. J. J. oslobodi optužbe (toč. 7. izreke pobijane presude), žalba opt. K. F. odbije kao neosnovana, a žalba javnog tužioca uvaži, pobijana presuda u oslobadjajućem dijelu, u odnosu na opt. J. J., ukine i u tom dijelu predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno sudjenje.

Postupajući po zahtjevima opt. J. J. i K. F., u skladu sa odredbom iz čl. 371. st. 1. ZKP, predsjednik vijeća obavijestio je optuženike i njihove branitelje o održavanju sjednice vijeća, no na sjednicu vijeća pristupio je samo opt. J. J. i njegov branitelj R. R., odvjetnik iz Z., te u zamjenu za branitelja opt. K. F., R. D., M. M., odvjetnik iz Z., dok je u pogledu samog opt. K. F. postupljeno u skladu s odredbom iz čl. 371. st. 4. ZKP, tj. sjednica vijeća održana je u njegovoj odsutnosti.

Žalba opt. J. J. je osnovana, dok žalbe opt. K. F. i javnog tužioca nisu osnovane.

Na žalbu optuženika J. J..

U pravu je opt. J. kada u žalbi ističe da je prvostepenom presudom povrijedjen krivični zakon na njegovu štetu jer je primijenjen krivični zakon koji se (više) ne može primjeniti (čl. 365. toč. 4. ZKP).

Naime, prema Zakonu o izmjenama i dopunama KZ SFRJ ("Sl. list" br. 38/90) krivično djelo iz čl. 172. st. 1. KZ SFRJ - opisano u način u toč. 7) izreke pobijane presude - ne predstavlja više krivično djelo, te je optuženika J. J. po čl. 350. toč. 1. ZKP trebalo osloboditi optužbe - jer djelo za koje je osudjen po zakonu nije krivično djelo.

I Kž 687/1990-5

Isto tako, u pravu je optuženik kada u žalbi ističe da mu prvostepeni sud u pobijanoj presudi nije pravilno uračunao pritvor.

Naime, prvostepeni sud uračunao je optuženiku J. J. u kaznu vrijeme provedeno u pritvoru od 24.VI 1989. godine (izmedju drugih razdoblja). Medjutim, pregledom krivičnog spisa ustanovljeno je da je prvostepeni sud dana 25.VI 1989. godine donio rješenje o ukidanju pritvora i istog dana naložio da se ovog optuženika pusti iz pritvora. No, kako optuženik u žalbi ističe da je pušten iz pritvora 26.VI 1989. godine (a o tome podataka u spisu nema), predsjednik vijeća prvostepenog suda ce u skladu s odredbom iz čl. 136. st. 1. ZKP, o uračunavanju pritvora optuženiku J. J. donijeti "posebno" rješenje.

Na žalbu optuženika K. F..

Prije svega, nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje.

Prema žalitelju, prvostepeni sud je iz utvrdjenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak o krivnji optuženika K. F. tj. o njegovom umišljajnom postupanju. Optuženik da nije imao umišljaja na krivotvorenje isprave, već je postupao u cilju prodaje robe (lima) u tanzitu radnoj organizaciji M. i očekivao je da će trgovačka radna organizacija TRO P. na vrijeme obraditi lim, što se nije dogodilo, a da pritom, prema žalitelju, on, optuženik nije bio svjestan neistinitosti tj. lažnosti ovjere.

Osim toga, prema žalitelju, u konkretnom slučaju, uopće se ne radi o krivotvorenoj ispravi "jer kada bi ona bila takva, tada ne bi bila sprovedena kroz poslovne knjige TRO P. i ne bi se na osnovi nje moglo izvršiti zaduženje".

Suprotno navodima ovog žalitelja, prvostepeni sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, za sva svoja utvrdjenja odlučnih činjenica dao je valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostepeni sud te ga na iste upućuje.

Naime, kod krivičnog djela iz čl. 227. st. 1. KZH radi se o tzv. intelektualnom falsifikatu: učinilac svojim potpisom i službenim pečatom ovjerava poslovnu ispravu sa neistinitim sadržajem, i pritom je svjestan neistinitosti tj. lažnosti ovjere, tj. svjestan je da zvanično potvrdjuje kao istinite podatke one koji nisu istiniti.

Navodi iz žalbe, ne dovode u pitanje ono što je prvostepeni sud utvrdio . ) na osnovi obrane opt. K. F. date u istražnom postupku: opt. K. F. je na nagovor opt. J. J. potpisao otpremnicu br. 3 i ovjerio je službenim pečatom (kao što je kasnije ovjerio račun br. 1) iako je znao da lim nije dostavljen (i kasnije obradjen). To što je opt. K. F. imao povjerenja u opt. J. J., te očekivao da će opt. J. J. to naknadno učiniti nisu relevantne okolnosti za ostvarenje bića krivičnog djela iz čl. 227. st. 1. KZH, s obzirom na to da se istinitost sadržaja poslovne isprave ocjenjuje u trenutku ovjeravanja te isprave (naravno, s aspekta umišljajnog

I Kž 687/1990-5

postupanja optuženika).

Isto tako, navodi žalitelja da se u konkretnom slučaju ne radi o krivotvorenoj ispravi "jer je ista sprovedena kroz poslovne knjige TRO P. i po osnovi nje izvršeno zaduženje", su neprihvatljivi, jer knjiženje poslovnih isprava te skladišno zaduživanje po osnovi tih isprava, nema nikakve veze sa pravljenjem poslovnih isprava sa neistinitim sadržajem. Nažalost, knjigovodstvene operacije vrše se i sa poslovnim ispravama neistinitog sadržaja.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi navodi da mu je prvostepeni sud izrekao prestrogu krivičnu sankciju (pa makar i uvjetnu osudu, kako to ističe žalitelj), a posebno nije u pravu kada navodi da je prvostepeni sud trebao primjeniti institut čl. 8. st. 2. KZ SFRJ i osloboditi ga optužbe.

I prema nalaženju ovog drugostepenog suda, prvostepeni sud je pravilno zaključio da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti za izricanje uvjetne osude iz čl. 51. st. 1. KZ SFRJ, a utvrdjena kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci primjerena je okolnostima slučaja, težini učinjenog krivičnog djela, stupnju krivične odgovornosti optuženika i sasvim je podobna da se njom ostvare sve svrhe uvjetne osude, a rok kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine je primjeren radi provjere pozitivne prognoze suda o budućem ponašanju optuženika.

Isto tako, nema osnova za primjenu instituta iz čl. 8. st. 2. KZ SFRJ (tzv. neznatna društvena opasnost), jer i prema mišljenju ovog drugostepenog suda, način izvršenja krivičnog djela (manipulacija i sa otpremnicom i sa računom) ukazuju da se ne radi o djelu manjeg značaja s obzirom na to da upravo takav način postupanja omogućuje prikrivanje zloupotreba u pravnom prometu i takvo postupanje objektivno nije neznatno društveno opasno.

Na žalbu javnog tužioca

Toč. 1) izreke pobijane presude;

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na kriv. djelo iz čl. 222. st. 3. KZH.

Prema žalitelju, prvostepeni sud je iz utvrdjenog činjeničnog stanja pogrešno zaključio da nema dovoljno dokaza koji bi ukazivali na to da je optuženik J. J. kao odgovorna osoba (skladištar OOUR-a P. Radna organizacija N. T. iskoristio interne narudžbenice za nabavku amortizera, da je razliku izmedju fakturirane i naplaćene vrijednosti (551,25 dinara) zadžao za sebe i takvim svojim postupanjem ostvario sve elemente bića krivičnog djela iz čl. 222. st. 3. KZH, činjenično i pravno opisanog u toč. 1) izreke pobijane presude.

Nadalje, prema žalitelju prvostepeni sud nije dovoljno vodio računa o tome da je inventurom utvrdjen manjak amortizera od 878 komada, a čitav niz indicija da ukazuju, da optuženik J. J. do početka 1984. godine (u stvari do kraja

I Kž 687/1990-5

roka plaćanja) nije isporučio 9000 komada amortizera, a iz iskaza svjedoka N. G., M. B. i G. Ž. nedvojbeno bi proizlazilo da ta količina amortizera nije mogla biti uskladištena u tzv. dislocirena skladišta (bez obzira na to što je upravo optuženik J. J. davao upute vozačima kuda da voze robu), a obrana optuženika J. J., prema žalitelju, je neodrživa, jer iz iskaza vještaka P. P. proizlazi da ovaj optuženik nije mogao u tako kratkom vremenu isporučiti toliku količinu amortizera iz tzv. kućne radinosti, kao što iz iskaza svj. Ž. J. bi proizlazilo da opt. J. J. do 16.1 1984. godine nije mogao isporučiti čitavu količinu amortizera već ih je isporučio kasnije - a da bi pokrio manjak.

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i valjano zaključio da nema dovoljno dokaza koji bi ukazivali na to da je opt. J. J. učinio terećeno krivično djelo, na način opisan u toč. 1) izreke pobijane presude.

Naime, svi izvedeni dokazi (na koje ukazuje žalitelj u žalbi) ne omogućuju nedvojbeni zaključak da je isporučena manja količina amortizera od one koja je naplaćena, a to iz razloga, što prvostepeni sud nije mogao isključiti mogućnost da su amortizeri doveženi u pojedina skladišta Radne organizacije N. T. a takvu mogućnost nije mogao isključiti iz jednostavnog razloga što je utvrdjeno da prilikom pregleda skladišta nisu pregledani svi kontejneri, i tvrdnja opt. J. J., da se dio amortizera nalazio u tim kontejnerima, prvostepeni sud nije mogao samo tako otkloniti.

Kako je optuženik J. J. optužen zbog krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlaštenja iz koristoljublja (tj. da je razliku izmedju fakturirane i stvarno isporučene robe zadržao za sebe), time što prvostepeni sud nije utvrdio stvarnu količinu isporučene robe, nije ni mogao utvrditi razliku izmedju fakturirane i stvarno isporučene robe, a sve ostale okolnosti, na koje ukazuje žalitelj, nisu takve prirode da bi, same po sebi, mogle izmjeniti temeljni zaključak prvostepenog suda o tome da nema dovoljno dokaza koji bi ukazivali da je opt. J. J. učinio terećeno krivično djelo, a koje razloge prihvaća i ovaj drugostepeni sud.

Toč. 2) izreke pobijene presude.

Nije u pravu javni tužilac kada u žalbi navodi da je prvostepeni sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i u pogledu kriv. djela iz čl. 227. st. 1. KZH, za koje tereti opt. Jarnjak Josipa.

Prema žalitelju, prvostepeni sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na toč. 1) izreke pobijane presude, a iz istih razloga (žalitelj smatra da su oba krivična djela u tjesnoj vezi), da je pogrešno utvrdio činjenično stanje i u odnosu na toč. 2) izreke pobijane presude, tj. kriv. djela iz čl. 227. st. 1. KZH.

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, jer iako je utvrdio da je optuženik J. J. sačinio dvije poslovne isprave (otpremnicu br. 9, te obrazac "ulaz robe u skladište"), prvostepeni sud nije sa izvjesnošću mogao utvrditi da su te poslovne isprave neistinite, s obzirom na navode opt. J. J. da je robu (9000

I Kž 687/1990-5

komada amortizera) predao na skladište T. (a ne J. - kako je to greškom označeno). Kako se kod krivičnog djela iz čl. 227. st. 1. KZH traži neistiniti sadržaj poslovne isprave, a tu okolnost prvostepeni sud nije utvrdio, nije ni pogrešno utvrdio činjenično stanje - kako to neosnovano ističe žalitelj u žalbi.

Zbog iznesenih razloga, te kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbom iz čl. 376. st. 1. i 2. ZKP, nisu nadjene bitne povrede odredaba krivičnog postupka, a povreda krivičnog zakona u odnosu na opt. J. J. je sanirana, o podnesenim žalbama stranaka presudjeno je kao u izreci ove drugostepene presude na temelju čl. 387. st. 1. (toč. I) i 384. (toč. II) ZKP.

U Zagrebu, 29. siječnja 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Burkanović Branka, v.r.

Gudelj Milan, v.r.