II Kž-82/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 82/16-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog V. F. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 37. i drugih Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog V. F. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 17. veljače 2016. broj Kov-4/16, o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 8. ožujka 2016.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba okrivljenog V. F. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zadru, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog V. F. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 37. i drugih KZ/11, pod točkom I. izreke je protiv okrivljenog V. F. produljen istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje u tekstu: ZKP/08) te je navedeno da isti može trajati do pravomoćnosti presude, time da će sud svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru ispitivati postoje li zakonski uvjeti za primjenu istražnog zatvora, a pod točkom II. izreke je odbijen prijedlog okrivljenog V. F. glede zamjene mjere istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom propisanom ZKP/08.

II Kž 82/16-4

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni V. F. osobno i putem branitelja, odvjetnika B. G. Ni u osobno podnesenoj žalbi tog okrivljenika ni u onoj podnesenoj po branitelju nisu izrijekom navedene žalbene osnove, a iz sadržaja obiju žalbi (time da je u žalbi podnesenoj po branitelju to i izričito navedeno) proizlazi prijedlog da se pobijano rješenje preinači i istražni zatvor protiv tog okrivljenika ukine. Budući da se ove žalbe sadržajno podudaraju i nadopunjavaju, bit će razmotrene kao jedinstvena žalba okrivljenog V. F.

Žalba nije osnovana.

Osnovana sumnja da je okrivljeni V. F. počinio kazneno djelo poticanja na razbojništvo iz članka 230. stavka 2. u vezi s člankom 37. KZ/11 proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, čime je ispunjena opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika propisana člankom 123. stavkom 1. ZKP/08.

Stoga na pravilnost pobijanog rješenja nisu od utjecaja žalbeni navodi okrivljenika kojima se osporava postojanje te opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo, koji, kao što je već navedeno, proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se ista temelji, dok sudovi u toj situaciji nisu ovlašteni upuštati se u preispitivanje činjeničnih utvrđenja i kaznene odgovornosti okrivljenika. Tu će, naime, ocjenu dati raspravno vijeće nakon provedene rasprave.

Imajući, nadalje, na umu da je taj okrivljenik višestruko pravomoćno osuđivana osoba, između ostaloga, i zbog istovrsnih kaznenih djela (osuđivan je zbog kaznenih djela razbojništva iz članka 218. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97), nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 335. stavka 1. KZ/97, zlouporabe čeka i kreditne kartice iz članka 226. stavka 1. KZ/97, teške krađe iz članka 217. stavka 1. KZ/97, krađe iz članka 216. stavka 1. KZ/97, razbojništva iz članka 218. stavka 2. KZ/97 i prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11), kojim prilikama su mu izricane i kazne zatvora koje je, prema vlastitom navodu, izdržavao, a da je ovdje osnovano sumnjiv da je počinio novo kazneno djelo koje karakterizira uporaba sile i prijetnje, očito je da prijašnje osude na njega nisu utjecale na način da se u budućnosti kloni protupravnog postupanja. Kada se uz to uzme u obzir i da se radi o osobi koja je, prema vlastitim navodima, nezaposlena i bez imovine, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sve izložene okolnosti upućuju na postojanje neposredne i konkretne opasnosti da će on u slučaju puštanja na slobodu nastaviti s činjenjem istih ili sličnih kaznenih djela. Stoga mu je prvostupanjski sud pravilno produljio mjeru istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 koja je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, za sada jedina prikladna mjera za otklanjanje iteracijske opasnosti.

Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da mu je „preispitivanje pritvora od strane suda produljeno za 3 dana“, budući da se protiv ranijeg rješenja kojim mu je produljen istražni zatvor on i njegov branitelj nisu žalili pa je ono postalo pravomoćno nakon tri dana od isteka roka za žalbu.

II Kž 82/16-4

Točno je, naime, da protiv prethodnog rješenja (rješenje Županijskog suda u Zadru broj Kov-44/15 od 10. prosinca 2015. na listovima 325-328 spisa predmeta) kojim je okrivljenom V. F. produljen istražni zatvor nije bilo žalbe. Međutim, uzevši u obzir da je to rješenje postalo pravomoćno 18. prosinca 2015. (kako je to konstatirano na listu 328 spisa predmeta), prvostupanjski sud je prilikom donošenja pobijanog rješenja u svemu postupio sukladno odredbi članka 131. stavka 3. ZKP/08 kada je 17. veljače 2016. održao ročište za odlučivanje o istražnom zatvoru i na istome donio pobijano rješenje. Naime, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi ispitivanje postojanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora nakon podnošenja optužnice do izricanja nepravomoćne presude obavlja se svaka dva mjeseca, računajući od dana pravomoćnosti prethodnog rješenja o istražnom zatvoru.

Nisu osnovani ni oni žalbeni navodi kojima se upire na to da daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika nije opravdana, budući da se okrivljenici u nekim drugim predmetima, kao i suokrivljenik u ovom predmetu, nalaze na slobodi. Ovo stoga što se ocjena o opravdanosti i nužnosti primjene mjere istražnog zatvora donosi u odnosu na svakog okrivljenika ponaosob u odnosu na činjenice vezane za tu osobu pa za takvu ocjenu nije od utjecaja jesu li okrivljenici u drugim predmetima, a i suokrivljenik u istom predmetu, u istražnom zatvoru ili nisu.

Žalitelj nadalje ističe da je za vrijeme boravka u istražnom zatvoru postao otac, da mu nevjenčana supruga živi s ocem koji radi, dok joj je majka umrla, a druga sestra ima troje malodobne djece, zbog čega bi im njegova podrška i pomoć bile dobrodošle. Te okolnosti nisu od utjecaja prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru. Međutim, iste mogu biti vrednovane prilikom odmjeravanja kaznene sankcije u slučaju osuđujuće presude.

Budući da žalba okrivljenog V. F. nije osnovana te da ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08 nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 8. ožujka 2016.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Ljevačić, v. r.

Lidija Grubić Radaković, v. r.