Croatian Supreme Court allows railway passenger claim for extra fare due to missing ticket under EU regulation.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia accepted the railway company's appeal and overturned the lower court's dismissal of the passenger's claim. The passenger argued that the initial judgment incorrectly treated a surcharge for lacking a valid ticket as a contractual penalty, whereas the court found it to be a mandatory fee under EU Regulation 1371/2007. Consequently, the court ordered the railway company to pay the additional 500 kn fare plus interest and legal costs.
Legislator headnote
AI generatedRegulation (EU) No 1371/2007; Article 9(1) of the CIV Convention: A surcharge for failure to produce a valid travel document is not a contractual penalty but a mandatory fee under EU law, which prevails over national provisions classifying it as a penalty.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 815/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Jalšovečki predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HŽ P. p. d.o.o. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku Ž. S., odvjetniku u O. d. S. i p. d.o.o. u Z., protiv tuženice L. H. iz K. T., OIB: ..., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-446/17-2 od 11. listopada 2017., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1528/2015-9 od 28. veljače 2017., u sjednici održanoj 31. listopada 2018.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuje presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-446/17-2 od 11. listopada 2017. i presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-1528/2015-9 od 28. veljače 2017. pod točkom II. izreke te sudi:
I. Održava se na snazi platni nalog Općinskog suda u Zaprešiću (sada Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću) pod poslovnim brojem P-4768/14 od 22. prosinca 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 2. kolovoza 2013. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tuženici da naknadi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.325,00 kn, u roku od 8 dana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke održan je na snazi platni nalog Općinskog suda u Zaprešiću (sada Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću) pod poslovnim brojem P-4768/14 od 22. prosinca 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 27,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže naznačenim u izreci prvostupanjske presude. Pod točkom II. izreke ukinut je platni nalog Općinskog suda u Zaprešiću (sada Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću) pod poslovnim brojem P-4768/14 od 22. prosinca 2014. u dijelu u kojem je naloženo tuženici platiti tužitelju iznos od 500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama pobliže naznačenim u izreci prvostupanjske presude, kao i u dijelu u kojem je tuženici naloženo naknaditi trošak postupka.
Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke. Ujedno je drugostupanjski sud u izreci dopustio podnošenje revizije iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku.
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači drugostupanjsku odluku u smislu revizijskih navoda, podredno ukine pobijanu drugostupanjsku odluku u cijelosti te vrati predmet na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tužitelja je osnovana.
Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi iz st. 1. tog članka zakona one mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U st. 3. iste zakonske odredbe propisano je da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Prema odredbe čl. 467.a st. 1. ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je samo revizija iz članka 382. st. 2. ZPP-a, i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena.
Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 527,10 kn, koji se u dijelu od 27,10 kn odnosi na iznos prijevozne karte za relaciju Z. Glavni Kolodvor - Z., a u dijelu od 500,00 kn na dodatak za prijevoznu kartu propisan Tarifom 103 Tarifa za prijevoz putnika u domaćem prijevozu od 1. siječnja 2013., jer je tuženica 2. kolovoza 2013. zatečena u vlaku bez valjane prijevozne karte na relaciji Z. Glavni Kolodvor - Z.
Nižestupanjski sudovi ocijenili su tužbeni zahtjev djelomično osnovanim za iznos od 27,10 kn kao iznos putne karte na relaciji Z. Glavni Kolodvor - Z., dok su za iznos od 500,00 kn, a koji se odnosi na dodatak iz točke 3.4. Tarife 103, zaključili da je riječ o ugovornoj kazni koja u smislu odredbe čl. 350. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) nije dopuštena te je u tom dijelu ukinut platni nalog. Drugostupanjski sud dopustio je reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a zbog sljedećeg pravnog pitanja:
"Da li je odredbom točke 3.4. stavak 1. Tarife za prijevoz putnika u domaćem prijevozu od 1. siječnja 2013 (dalje: Tarifa 103) faktički propisana ugovorna kazna za novčanu obvezu u smislu odredbe čl. 350. st. 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje: ZOO)?"
Obrazlažući razloge važnosti dopuštenog pravnog pitanja tužitelj se poziva na odluke Županijskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj Gž-164/14 od 1. rujna 2014. i Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj Gž-2434/12.2 od 17. siječnja 2013. u kojim odlukama je zauzeto shvaćanje kako se dodatak iz točke 3.4. Tarife 103 ne može smatrati ugovornom kaznom nego zakonom određenom naknadom. Revident se poziva i na odredbu čl. 4. Uredbe (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu u vezi s čl. 9. Jedinstvenih pravila za ugovor o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika (CIV) Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., izmijenjene Protokolom o izmjenama Konvencije o međunarodnom željezničkom prijevozu od 3. lipnja 1999. (Protokol 1999.). prema kojem je Općim prijevoznim uvjetima moguće predvidjeti da putnik koji ne pokaže valjanu prijevoznu ispravu uz prijevoznu cijenu mora platiti i dodatak.
Prema odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojeg je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.
Ispitujući dopuštenost revizije u skladu navedenim odredbama te odredbom čl. 467.a ZPP-a ovaj sud je ocijenio da je pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Naime, odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o ugovorima o prijevozu u željezničkom prometu ("Narodne novine", broj 87/96) propisano je da tarifa sadržava odredbe o općim prijevoznim uvjetima, da se ista mora javno objaviti na uobičajen način, da prijevoznik na svakome kolodvoru koji je otvoren za prijevoz putnika i stvari mora pokazati tarifu zainteresiranoj osobi ako ona to zahtjeva te da tarifu donosi uprava društva.
Dakle, Tarifa je podzakonski akt kojim je u točki 3.4. st. 1. Tarife 103 propisano da se za zadržavanje u vlaku bez namjere putovanja, za zauzimanje više sjedala, za namjerno izbjegavanje kontrole prijevozne karte, za nedostatak prijevozne isprave bez prijave kondukteru i za ometanje konduktera u radu pri naplati prijevozne cijene, osim odgovarajuće doplate plaća i dodatak u iznosu od 500,00 kn.
Prema odredbi čl. 62. Zakon o željeznicama ("Narodne novine", broj 94/13, 148/13 i 73/17) propisano je kako se prava i obveze putnika u željezničkom prijevozu uređuju Uredbom EZ br. 1371/2007 o pravima i obvezama putnika u željezničkom prijevozu, Službeni list L 315, od 3. prosinca 2007.
Uredba (EZ) br. 1371/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o pravima i obvezama putnika u željezničkom prometu (dalje: Uredba) stupila je na snagu 3. prosinca 2009., a u Republici Hrvatskoj se primjenjuje od 1. srpnja 2013. Cilj Uredbe je poboljšanje usluga željezničkog putničkog prijevoza u Zajednici.
Uredba kao sekundarni izvor prava Europske unije ima opću primjenu, obvezujuća je u cijelosti te je izravno primjenjiva u svim državama članicama a što upravo dovodi i do njezine najvažnije uloge, a to je ujednačavanje prava.
Uredbom je predviđeno kako se jačanje prava putnika u željezničkom prometu treba temeljiti na postojećim odgovarajućim propisima Dodataka A-Jedinstvenih pravnih propisa za ugovor o međunarodnom prijevozu putnika i prtljage željeznicom (CIV) - uz Konvenciju o međunarodnom željezničkom prijevozu (COTIF) od 9. svibnja 1980., izmijenjenu Protokolom od 3. lipnja 1999. (Protokol 1999.). Također Uredbom je izričito ukazano da je poželjno proširiti njezino područje primjene i zaštiti ne samo putnike u prekograničnom, nego i putnike u unutarnjem željezničkom prometu.
Nadalje odredbom čl. 9. st. 1. Jedinstvenih pravila za ugovor o međunarodnom željezničkom prijevozu putnika (CIV) koja čine Prilog I, Dodatak A Uredbi, propisano je da od početka putovanja putnik mora imati valjanu prijevoznu ispravu i pokazati ju kod pregleda prijevoznih isprava te je u Općim prijevoznim uvjetima moguće predvidjeti, između ostalog i da putnik koji ne pokaže valjanu prijevoznu ispravu, uz prijevoznu cijenu mora platiti i dodatak.
Slijedom navedenog odredba podzakonskog akta Tarife 103 upravo predstavlja Opće prijevozne uvjete u smislu prethodno citirane odredbe te je odredbom točke 3.4. st. 1. Tarife 103 prošireno područje primjene Uredbe sa svrhom zaštite putnika i na unutarnji željeznički promet Republike Hrvatske.
Prema tome odredba točke 3.4. stavak 1. Tarife 103 nema značenje ugovorne kazne u smislu odredbe čl. 350. ZOO-a jer je u skladu sa Uredbom kao pravom Europske unije, a koje je iznad nacionalnog prava i ima izravni učinak za sve države članice.
Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a i preinačiti nižestupanjske presude na način da je tužitelju dosuđen daljnji iznos od 500,00 kn sa pripadajućim kamatama, te odlučiti kao pod toč. I izreke presude.
Obzirom da je preinačena presuda glede glavne stvari, valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, te na odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) u vrijeme poduzimanja svake pojedine parnične radnje. Tužitelju je dosuđena jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 500 kn (Tbr. 7. toč. 8. Tarife), trošak sastava žalbe u iznosu od 300,00 kn (Tbr. 10. toč. 3. Tarife) i trošak sastava revizije u iznosu od 800,00 kn (Tbr. 10. toč.6. st. 2. Tarife), što uvećano za trošak PDV-a iznosi 2.000,00 kn. Tužitelju je također dosuđen trošak sudskih pristojbi u iznosu od 325,00 kn (100,00 kn na tužbu i presudu te 125,00 kn na žalbu).
Slijedom navedenog tužitelju je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.325,00 kn te je odučeno kao u toč. II izreke ove presude.
Zagreb, 31. listopada 2018.
Predsjednica vijeća:
Gordana Jalšovečki, v.r.