II Rev-94/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-94/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Marijana Ramušćaka, Petra Milasa, Miroslave Vekić i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. " d.o.o. Z. iz Z., zastupanog po I. M. odvjetnici u Z., protiv tužene T. e. ž.– T. d.d. Z., iz Z., zastupanog po M. G. odvjetniku u Z., radi 172.664,91 kn, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. rujna 1999. br. Pž-3436/98, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 17. ožujka 1998. br. P-3601/96, u sjednici održanoj 04. rujna 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 17. ožujka 1998. br. P- 3601/96 presuđen je tuženik platiti tužitelju 172.664,91 kn, zateznu kamatu na taj iznos i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 54.025,80 kn. Drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. rujna 1999. br. Pž-3436/98 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tuženik je uložio reviziju iz svih revizijskih razloga, ističući da iz cjenika tužitelja proizlazi važenje cijena tužiteljevih usluga od 01. siječnja 1995., dok su tužiteljeve fakture izdane nakon toga, zatim da tuženikov prijedlog za sklapanje nagodbe tijekom postupka nije presumpcija priznanja duga, te da ne stoji tvrdnja drugostupanjskog suda da je tuženik tek u ovom postupku stavio prigovore osnovanosti i visine spornih računa. Predlaže da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev ili iste ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99 – u daljnjem tekstu: ZPP) dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tuženika nije osnovana.

Predmet spora je tužiteljevo potraživanje za izvršene usluge obrade podataka u računskom centru tužitelja za potrebe tuženika u prosincu 1995. te siječnju, veljači, ožujku i travnju 1996.

U postupku je utvrđeno:

1. da su stranke 01. siječnja 1992. sklopile ugovor o uslugama računskog centra za potrebe tuženika, kojim su utvrdile predmet ugovora, trajanje ugovora te cijene usluga (list 15

– 23 spisa),

2. da je početno jednogodišnje trajanje ugovora kasnije produžavano po šest mjeseci (list 24 – 26 spisa),

3. da je tuženik dopisom od 04. prosinca 1995. predložio da po isteku ugovorenog razdoblja 31. prosinca 1995. plaća troškove računskom centru prema mjesečnim obradama (list 28 spisa),

4. da je tužitelj u skladu s prednjim traženjem tuženika ispostavio račune za prosinac 1995., te siječanj, veljaču, ožujak i travanj 1996. u ukupno utuženom iznosu.

Sudovi su temeljem tako utvrđenih činjenica prihvatili tužbeni zahtjev presuđenjem tuženika na platež utuženog iznosa, koji je identičan zbroju ispostavljenih računa za naprijed navedene mjesece.

Revidentove tvrdnje da su obračuni izvršenih usluga izvršeni prema cjeniku navedenom u dodatku Ugovora br. 33 RC, a važećem od 01. siječnja 1995, govore upravo u prilog pravilnosti načina obračuna, jer se obračun odnosi na prosinac 1995, te prva četiri mjeseca 1996. Suprotno bi bilo jedino da su obračuni vršeni za razdoblje prije stupanja cjenika na snagu, a što ovdje nije slučaj.

Ni druga tvrdnja revidenta da je drugostupanjski sud naveo kako je tuženik prigovore osnovanosti i visine računa stavio tek u tijeku ovog postupka, nije osnovana, jer je drugostupanjski sud pravilno naveo da je tuženik trebao prigovore osnovanosti i visine računa staviti po njihovom primitku a ne tek tijekom ovog postupka.

Neosnovano revident ističe da drugostupanjski sud prijedlog tuženika za sklapanje nagodbe smatra priznanjem duga, jer takav zaključak ne proizlazi iz razloga drugostupanjske odluke.

Kako nisu ostvareni revizijski razlozi na koje ukazuje revident, kao ni oni na koje revizijski sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a glede bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a i glede pravilne primjene materijalnog prava, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu.

U Zagrebu, 04. rujna 2002.

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.