Revr-927/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 927/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića predsjednika vijeća, Nenada Perina člana vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. R. iz S. K., kojeg zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik u Z., protiv I. tuženika A. Ć. d.o.o. i II. tuženika J. Ć., oboje iz S., koje zastupa punomoćnik D. B., odvjetnik u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1898/09-2 od 13. listopada 2009., kojima je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-717/03-25 od 2. lipnja 2006., ispravljena rješenjem tog suda poslovni broj P-717/03-33 od 17. prosinca 2008., u sjednici održanoj 12. listopada 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom ispravljenom rješenjem od 17. prosinca 2008. u odnosu na oboje tuženika prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje da odluka o otkazu ugovora o radu kojeg su tuženici dali tužitelju 10. lipnja 2003. nije dopuštena (toč. I.).

Naloženo je tuženicima vratiti tužitelja na posao i to na radno mjesto na kojem je prije radio te mu solidarno naknaditi troškove postupka u iznosu 14.640,00 kn (toč. II.).

Odbijen je dio zahtjeva za naknadu troškova postupka (toč. IV.), kao i da se odluka „o troškovima postupka i neisplaćenoj plaći ostavi za kasniju presudu“ (toč. V.).

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je:

„I. Preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-717/03 od 2. lipnja 2006. ispravljena rješenjem istog suda pod istim poslovnim brojem od 17. prosinca 2008. u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na II. tuženika J. Č., kao i u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod toč. II. izreke u odnosu na tog tuženika i sudi:

1. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika J. Č., a koji glasi:

„I. Utvrđuje se da odluka o otkazu ugovora o radu kojeg je II. tuženik dao tužitelju 10. lipnja 2003. nije dopuštena.

II. II. tuženik je dužan tužitelja vratiti na radno mjesto na kojem je radio prije prestanka radnog odnosa te mu naknaditi trošak ovog postupka u iznosu 14.640,00 kn u roku od 15 dana.“

2. Tužitelj I. R. iz S. K., …, dužan je II. tuženiku J. Č. iz S., …, naknaditi parnične troškove u iznosu 5.978,00 kn u roku od 15 dana.

II. Tužitelj I. R. iz S. K., …, dužan je II. tuženiku J. Č. iz S., …, nadoknaditi troškove postupka u povodu žalbi u iznosu od 1.525,00 kn u roku od 15 dana.

I. Ukida se ista presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen u odnosu na I. tuženika A. s. Č. d.o.o., kao i u odluci o troškovima postupka sadržanoj pod toč. II. izreke u odnosu na tog tuženika i u tom dijelu predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe I. tuženika odlučit će se u konačnoj odluci.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) revizijski sud bio je ovlašten ispitati pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP kao i na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

U provedenom postupku nisu učinjene povrede odredaba parničnog postupka o stranačkoj i parničnoj sposobnosti te o zastupanju stranaka pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Revizijom se pobija dio drugostupanjske presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika o utvrđenju nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanju na posao. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj sklopio ugovor o radu sa trgovačkim društvom A. – L. d.o.o. 1. svibnja 1999. kao poslodavcem te da mu je to trgovačko društvo otkazalo ugovor o radu spornom odlukom 10. lipnja 2003. Prema navodima tužitelja (list 88) ovo trgovačko društvo promijenilo je tvrtku tako da je sada riječ o I. tuženiku A. s. Č. d.o.o. u kojem je II. tuženik J. Č. jedini član uprave, odnosno direktor. Na osnovu izloženih odlučnih činjenica, pravilno je u pobijanoj presudi odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u kojem je protiv II. tuženika J. Č. traženo da se utvrdi nedopuštenost otkaza ugovora o radu uz vraćanje na posao jer se u smislu odredbe čl. 8. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 i 137/04 – dalje: ZR) radni odnos zasniva ugovorom o radu u kojem su ugovorne strane radnik i poslodavac pa II. tuženik kao direktor trgovačkog društva poslodavca nije pasivno legitimiran u radnom sporu glede zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i vraćanju na posao.

U reviziji se kao nova činjenica iznosi da je u odnosu na I. tuženika A. s. Č. d.o.o. o kojem tuženiku se ne odlučuje u revizijskom stadiju postupka pokrenut stečajni postupak, a ujedno se poziva na odredbe čl. 252. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00 i 118/03 – dalje: ZTD) da bi opravdao postojanje legitimacije II. tuženika u predmetnom sporu.

Na taj revizijski navod treba odgovoriti da se na temelju čl. 430. ZTD na odgovornost članova uprave društva s ograničenom odgovornošću u cijelosti na odgovarajući način primjenjuju odredbe čl. 252. ZTD.

Prema odredbi čl. 252. st. 5. ZTD zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva u odnosu na članove uprave društva, samo ako ne mogu svoju tražbinu podmiriti od društva, a u ovom slučaju nije riječ o zahtjevu za naknadu štete pa se podnositelj revizije neosnovano poziva na navedenu zakonsku odredbu.

Ako je u odnosu na I. tuženika A. s. Č. d.o.o. pokrenut stečajni postupak, tada stečajni vjerovnici nemaju pravo za vrijeme trajanja stečajnog postupka ostvarivati čak ni naknadu štete prema članovima uprave koju su eventualno počinili društvu prije otvaranja stečajnog postupka jer bi se radilo o tzv. skupnoj šteti koju ima pravo ostvarivati samo stečajni upravitelj u smislu čl. 101. Stečajnog zakona ("Narodne novine", broj 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 187/04 i 82/06), a u ovom slučaju nije riječ o zahtjevu za naknadu štete.

Zbog svega rečenog, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II. tuženika te budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 12. listopada 2011.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v.r.