Rev-3667/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3667/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V.K. iz R., koga zastupa D.B., odvjetnik u R., protiv tuženika Poduzeća L. iz R., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. Z., d.d. R., kojeg zastupa B.Š., odvjetnica u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Rijeci od 2. veljače 1994. godine br. Gž-1671/93 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 10. lipnja 1993. godine br. P-3999/92, u sjednici održanoj dana 3. ožujka 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se prihvaća, djelomično se preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 10. lipnja 1993. godine br. P-3999/92-14 kao i presuda Županijskog suda u Rijeci od 2. veljače 1994. godine br. Gž-1671/93 u dijelu o naknadi štete za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti, kao i o troškovima spora i u tome dijelu sudi:

Tuženik je dužan platiti tužitelju pored iznosa od 17,900.000 HRD još i iznos od 8.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. lipnja 1993. godine do isplate, a sve to u roku od 15 dana. Tuženik je dužan platiti tužitelju cjelokupni parnični trošak u iznosu od 1.736,00 kn, u roku od 15 dana.

U ostalom dijelu revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom odlukom naloženo je tuženiku da tužitelju za tjelesno stradanje na radu od 14. siječnja 1992. godine isplati na ime nastale štete i to za duševne bolove zbog smanjenja životnih aktivnosti 12,000.000 HRD (traženo 20,000.000 HRD), za pretrpljene fizičke bolove 3,800.000 HRD (traženo 4,000.000 HRD), za duševne bolove po osnovi naruženja 900.000 HRD koliko je i tražio, za pretrpljeni strah 800.000 HRD (traženo 1,200.000 HRD), te na ime materijalne štete ukupan iznos od 400.000 HRD, sve to sa odgovarajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je dio zahtjeva tužitelja iznad prihvaćenih iznosa odbijen.

Protiv pravomoćne drugostupanjske odluke reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene propisa matrijalnog prava nalazeći da trajanje i posljedica zadobivenih ozljeda u najboljim godinama života i rada (tužitelj ima 37 godina života) opravdavaju dosudu cjelokupno tražene pravične naknade, pogotovo po osnovi umanjene životne aktivnosti, zbog čega izjavljenu reviziju nalazi osnovanom.

Revizija je djelomično osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj u događaju od 14. siječnja 1992. godine zadobio tjelesne ozljede i to prijelom čeone kosti glave kompliciranog tipa sa utisnućem prelomljenih dijelova kosti te razderotinu tvrde moždane ovojnice. Takove ozljede prouzrokovale su trajne posljedice u obliku posttraumatskih glavobolja, vrtoglavice, nesanice i gubitak osjeta mirisa, tako da je tužiteljeva radna sposobnost smanjena za 25% (nalaz vještva, l. 27).

Tužitelj je pretrpio i jake fizičke bolove u trajanju od deset dana, srednje jačine u trajanju od dvadesetjedan dan i lakšeg intenziteta u trajanju od četrdeset i pet dana. Tužitelj je dva puta hospitaliziran i operiran. Tužitelj je doživio i tzv. emotivni šok praćen strahom srednjeg intenziteta u trajanju oko dva dana, a zbog nepravilnog zarašćenja čeone kosti kod tužitelja je vidljiv defekt - ožiljak dužine dvanaest centimetara.

Imajući u vidu stupanj umanjenja životne aktivnosti tužitelja za 25%, zatim da se radi o čovjeku najboljih godina života i radnih sposobnosti, te uvažavajući i posljedice koje zbog zadobivenih ozljeda tužitelj trajno trpi (gubitak mirisa, povremene glavobolje, vrtoglavice ....), ovaj revizijski sud nalazi da je za taj oblik nematerijalne štete tužitelju trebalo dosuditi traženu novčanu nakndu kao primjerenu okolnostima ovog slučaja (čl. 200. ZOO). Zato je u tom dijelu odluke sudova trebalo djelomično preinačiti i suditi kao u izreci ove presude (čl. 395. st. 1. ZPP, "NN" br. 53/91).

Tužitelju je po osnovi naruženja dosuđena tražena novčana naknada u iznosu od 900.000 HRD, što je i po mišljenju ovog suda primjerena novčana naknada. Dosuđene novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove i strah i po mišljenju ovog revizijskog suda s obzirom na njihovu težinu, trajanje i posljedice potpuno su primjerene pretrpljenim tegobama, pa se u tom dijelu revizija tužitelja nije ukazala osnovanom. S obzirom na istaknute razloge trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude (čl. 395. st. 1. i 393. ZPP), uz napomenu da je odluka o troškovima spora utemeljena na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 3. ožujka 1998. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.