II Kž-506/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 506/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice kao predsjednika vijeća te Hajrije Novoselec i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. R. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 218. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženog I. R. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 21. srpnja 2009. broj Kv-118/09 (Kus-7/06) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. kolovoza 2009.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba optuženog I. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Splitu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženih I. R., M. M., S. B. i M. B., zbog kaznenih djela protiv imovine, razbojništva iz članka 218. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04 i 84/05 – dalje u tekstu: KZ) te kaznenih djela protiv javnog reda, lažnog predstavljanja iz članka 328. stavak 1. KZ-a, produljen je pritvor protiv optuženog I. R. iz osnova u članku 102. stavak 1. točke 3. i 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. R. putem branitelja D. P., odvjetnika iz S. te predlaže protiv optuženika ukinuti pritvor i pustiti ga na slobodu.

Žalba nije osnovana.

Protivno navodima u žalbi, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, ocjenjuje da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv optuženika na temelju osnova iz članka 102. stavak 1. točke 3. i 4. ZKP- a.

II Kž 506/09-3

Optuženom I. R. se pravomoćnom optužnicom na teret stavlja počinjenje ukupno tri kaznena djela i to dva kaznena djela razbojništva iz članka 218. stavak 2. KZ-a te jedno kazneno djelo lažnog predstavljanja iz članka 328. stavak 1. KZ-a, iz čega proizlazi relevantan stupanj osnovane sumnje da je ovaj optuženik i počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, čime je ispunjen opći zakonski uvjet za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. ZKP-a.

One okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti kod optuženog I. R. i ovaj sud drugog stupnja nalazi u činjenici da je iz spisu priloženog izvatka iz kaznene evidencije (list 113 spisa) vidljivo da je optuženik do sada već osuđivan na području Republike Hrvatske i to zbog kaznenih djela iz članka 224. stavak 4. KZ-a i iz članka 311. stavak 2. KZ-a. Izrečena mu je jedinstvena kazna zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci. No, ova ga okolnost nije poučila o neprihvatljivosti činjenja kaznenih djela, jer se optuženik pojavljuje u ovom postupku kao osnovano sumnjiv da je počinio ukupno tri kaznena djela i to dva iz članka 218. stavak 2. KZ-a te jedno iz članka 328. stavak 1. KZ-a, a što upućuje na zaključak da optuženikovo ponašanje nije usklađeno s pravnim poretkom. Ovakav zaključak potvrđuje i činjenica da iz podataka u spisu predmeta proizlazi da se protiv optuženika pred Županijskim sudom u Zagrebu vodi kazneni postupak pod brojem K-us- 26/05 i to zbog kaznenog djela iz članka 333. stavak 1. i 3. i drugih KZ-a, kao i činjenica da je njegova nazočnost u postupcima koji su protiv njega u tijeku u Republici Hrvatskoj osigurana tek nakon što je isti izručen od strane Savezne Republike Njemačke, gdje je proveo jednu godinu u zatvoru zbog počinjenog kaznenog djela.

Budući da sve navedene okolnosti upućuju na zaključak o ustrajnosti optuženika u inkriminiranom ponašanju, to sve i po ocjeni ovog suda drugog stupnja, u svojoj ukupnosti predstavlja one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi optuženik boravkom na slobodi nastavio s činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela. Zbog toga je protiv optuženika i nadalje nužna primjena mjere pritvora iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a.

Opravdano je i zakonito produljen pritvor protiv ovog optuženika i na temelju osnove iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a, imajući na umu da se on pravomoćnom optužnicom tereti da je sudjelovao u dva kaznena djela razbojništva iz članka 218. stavak 2. KZ-a počinjenih u sastavu grupe te uz uporabu oružja, a visina oduzete imovinske koristi kod jednog od tih djela premašuje iznos milijun kuna. Već i sama visina protupravne imovinske koristi nadmašuje uobičajene okolnosti pod kojima se čine ova kaznena djela, čime su ostvarene posebno teške okolnosti djela. Osim navedenog, posebno teške okolnosti se ogledaju i u očito planskom i pažljivo smišljenom postupanju optuženika, a radi se o grupi, korištenju pištolja te ukradenih vozila, kao i bezobzirnom postupanju prema oštećenicima, pri čemu se upravo optuženi I. R. tereti da je nadražujućim sprejem za oči omamio vozača poštanskog vozila.

Neosnovano se u žalbi ističe da ponašanje za koje se optuženik tereti ne opravdava njegovo daljnje zadržavanje u pritvoru jer se prema mišljenju žalitelja zaključak suda o daljnjem optuženikovom zadržavanju u pritvoru temelji isključivo na njegovoj kriminalnoj prošlosti. Imajući na umu sve navedeno, kako u odnosu na opasnost od ponavljanja djela iz članka 102. stavak 1. točka 3. ZKP-a, tako i u odnosu na teške okolnosti djela iz članka 102. stavak 1. točka 4. ZKP-a, prema ocjeni ovog suda, ovakvim žalbenim navodima, nije dovedena s uspjehom u pitanje osnovanost pobijanog rješenja.

II Kž 506/09-3

Nisu osnovani niti žalbeni navodi koji upiru na duljinu razdoblja koje je optuženik do sada proveo u pritvoru. Naime, prema stanju spisa predmeta, pritvor optuženiku teče od 25. siječnja 2008. (list 739 spisa). Stoga dosadašnjim njegovim boravkom u pritvoru u trajanju jedna godina, šest mjeseci i deset dana, za sada načelo razmjernosti nije ugroženo. Ovo stoga što prilikom ocjene ovog načela, osim vremena provedenog u pritvoru, valja imati na umu i razmjer između konkretne težine i broja kaznenih djela za koja se optuženik tereti, kazne koja se može očekivati, u slučaju da budu proglašen krivim, kao i potrebe određivanja i trajanja pritvora.

No, imajući na umu odredbu članka 101. stavak 4. ZKP-a prema kojoj će sud u predmetima u kojima je određen pritvor postupati posebno žurno, kao i činjenicu da zbog nedostupnosti sudu jednog od suoptuženika u postupku nije određena niti jedna glavna rasprava, napominje se sudu prvog stupnja da u daljnjem tijeku postupka valja razmotriti odredbe o razdvajanju postupka iz članka 30. ZKP-a u odnosu na optuženog M. B. koji se nalazi u bijegu i za kojim je još 9. siječnja 2008. (list 738 spisa) naloženo izdavanje međunarodne tjeralice.

Budući da optuženikovom žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 398. stavak 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 3. kolovoza 2009.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Ante Potrebica, v. r.