IV Kž-37/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 37/1997-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Neve Šibl i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i više savjetnice Zlate Lipnjak-Bosanac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. I. O. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 126. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 125. st. 1. KZRH i dr., odlučujući o žalbi okrivljenih podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 30. rujna 1997. godine br. Kio-707/97 (Kv-412/97), u sjednici održanoj 5. veljače 1998. godine, saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske Ivana Maračića,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba okrivljenih, preinačuje se pobijano rješenje i odbija zahtjev državnog odvjetnika za provođenje istrage protiv okr. I.O. i M.S. zbog kaznenog djela iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH i krivičnog djela iz čl. 126. st. 1. KZRH, kao neosnovan.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja na temelju čl. 150. st. 7. ZKP u povodu neslaganja istražnog suca sa zahtjevom Općinskog državnog odvjetništva Sinj za provođenje istrage protiv osumnjičenika I.O. i M.S. zbog jednog kaznenog djela pokušaja teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH u svezi čl. 17. OKZRH (toč. 1. izreke) i dovršenog kaznenog djela teške krađe iz čl. 126. st. 1. toč. 1. KZRH, prihvaćen je zahtjev. Protiv tog rješenja žalbu su podnijeli okrivljenici (jedan podnesak) i predložili, da se rješenje preinači i zahtjev državnog odvjetnika odbije.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio da se žalba odbije.

Žalba je osnovana.

Osnovano ističu okrivljenici, obrazlažući žalbu, da je rješenje općenito i ne sadrži ni jedan podatak, ni jedan konkretan dokaz ili pak ime presumptivnog svjedoka iz kojeg bi proizlazila ona osnovana sumnja da bi okrivljenici počinili terećena kaznena djela koja bi opravdavala donošenje pobijanog rješenja.

Poglavito je u konkretnom slučaju neprihvatljivo u rješenju iznijeto stajalište, da je istragu potrebito provesti kako bi se provjerile obrane okrivljenih kada oni poriču djela, a izjave potencijalnih svjedoka koje su oni dali u informativnom razgovoru policiji, ne sadrže ona relevantna saznanja koja bi okrivljenike dovela u izravnu svezu sa izvršenjem terećenih djela.

Tako je B.B. (list 9 spisa) izjavio, da je tek ujutro došavši na posao u prodavaonici u K. u kojoj je poslovođa, po stanju brave na ulaznim vratima zaključio da se na silu pokušalo otvoriti vrata i ući u prodavaonicu, te da je o tomu upravo on obavijestio policiju.

Neprijeporna činjenica, da su okrivljenici kritične noći zaustavljeni od policijske patrole u svom osobnom vozilu marke BMW, na cesti od S. prema S. kod D., radi rutinske kontrole te uredujućem policajcu Ž.V., na njegovo traženje da otvore prtljažnik, to odbili te nastavili vožnju, sama za sebe, pa čak povezana i sa izjavom Z.K. koji je kritične večeri primijetio jedno vozilo ili marke BMW ili Golf, kako se zaustavilo pred prodavaonicom br. … u K. a zatim pogasilo svjetlo (list 10 spisa), doista može povezivati okrivljenike sa izvršenjem djela i da su oni imali "dobar" razlog za takovo svoje ponašanje kada su onemogućili pregled prtljažnika, ali samo kao indicij, što nije dovoljno za onaj stupanj sumnje koji je potrebit za donošenje rješenja o provođenju istrage protiv okrivljenika, kao što je to već pravilno bio uočio i u svom neslaganju sa zahtjevom državnog odvjetnika, iznio istražni sudac (list 24 spisa).

Ovo poglavito kada se ima u vidu da su okrivljenici naknadno, kod ponovnog zaustavljanja, takav svoj postupak opravdali navodeći, da su u prtljažniku imali pištolj (a ne otuđenu robu), htjeli su pošto-poto spriječiti njegovo oduzimanje od strane policije.

Iz svega iznijetog proizlazi dakle, da prema prikupljenim podacima i obavijestima te prema obranama osumnjičenih ne proizlazi osnovana sumnja da bi oni počinili terećena kaznena djela za koje je doneseno rješenje o provođenju istrage, jer za donošenje takovog rješenja nije dovoljno tek puko podozrenje.

Stoga, a jer nisu bili ispunjeni uvjeti iz čl. 148. st. 1. ZKP/93 za pokretanje istrage protiv okrivljenih, trebalo je pobijano rješenje uvažavanjem žalbe okrivljenih preinačiti i zahtjev za pokretanje istrage odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 5. veljače 1998. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zlata Lipnjak-Bosanac v.r.

Ana Garačić v.r.