II Kž-307/1996-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž-307/1996-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Gudelj Milana, kao predsjednika vijeća, te Potrebica Ante i Jelić Katice, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. C. A. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 196. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi otp. C. A. podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. srpnja 1996. broj K-74/96, u sjednici održanoj 22. srpnja 1996.,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba opt. C.A.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 189. st. 2. ZKP produljen je pritvor opt. C.A., kojem se optužnicom državnog odvjetnika stavlja na teret kazneno djelo iz čl. 196. st. 1. OKZRH, a iz zakonskih osnova koje se temelje na čl. 182. st. 2. toč. 1. i 3. ZKP.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik, po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.

Žalba nije osnovana.

U pogledu osnovanosti primjene pritvora optuženiku tijekom trajanja prvostupanjskog postupka a po pritvorskim osnovama iz toč. 1. i 3. čl. 182. st. 2. ZKP, treba reći da se od donošenja posljednjeg rješenja o produljenju pritvora po citiranim zakonskim osnovama nije ništa bitno izmijenilo, što bi bilo od utjecaja na donošenje odluke o ukidanju pritvora.

Naime, na konkretnu opasnost od bijega optuženika, koja je još uvijek prisutna, upućuje podatak da je optuženik u inkriminiranom razdoblju učestalo mijenjao mjesta prebivališta i boravišta kako u Z. tako i u S.B. zbog čega, je protiv njega bila izdata tjeralica, po kojoj je on nakon četveromjesečne potrage i uhićen.

Izložene osobite okolnosti, uz visinu zapriječene kazne za odnosno kazneno djelo opravdavaju odluku o daljnjem produljenju pritvora po čl. 182. st. 2. toč. 1. ZKP.

Na daljnju bojazan od mogućeg ponavaljanja istih ili sličnih kaznenih djela upućuje podatak da je optuženik, sukladno navodima svoje obrane, dugogodišnji uživatelj droge od koje se je bezuspješno pokušavao odviknuti, a i tijekom 1995. bio je na metadonskoj terapiji u Bolnici S. u Z.

Izložene osobite okolnosti, kao i postojanje loših materijalnih prilika, te daljnje povremeno uživnje heroina, kao i činjenica da je dva puta prekršajno kažnjavan zbog posjedovanja

droge,

su,

u

cjelini gledno, osobite okolnosoti takvog značaja da opravdavaju odluku o produljenju pritvora i u ovoj fazi kaznenog postupka.

Slijedom izloženog, trebalo je odbiti žalbu optuženika i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke, na temelju čl. 385. st. 3. ZKP.

U Zagrebu, 22. srpnja 1996.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.

Gudelj Milan, v.r.