Usž-717/2015-2 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Usž-717/15-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Ivice Kujundžića, predsjednika vijeća, Mire Kovačić i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te sudske savjetnice Ivane Mamić Vuković, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice V. V., G., (privremeno boravište B., R. S.), protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Z., radi utvrđivanja povrede prava na zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 UsI-1518/14-8 od 31. ožujka 2015., na sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2015.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 1 UsI-1518/14-8 od 31. ožujka 2015.

Obrazloženje

Navedenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, klasa: UP/I-041-02/14- 01/128, urbroj: 567-02/10-14-01 od 26. studenoga 2014., temeljem odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., u tekstu: ZUS). Navedenim osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev žaliteljice za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podataka.

Protiv naprijed navedene presude prvostupanjskog suda žalbu je podnijela tužiteljica u kojoj u bitnome navodi da presuda nije sukladna odredbi članka 55. stavka 3. ZUS-a, ističe da je u zahtjevu za zaštitu osobnih podataka podnesenih tuženiku tražila utvrđenje povrede prava i zaštitu osobnih podatka koje je nezakonito obrađivala Općina G. u periodu od 16. svibnja 2014. Navodi da je u pobijanoj presudi Sud primijenio članak 12. Zakona o prebivalištu iako to nije smio već je trebao primijeniti relevantne odredbe Zakona o zaštiti osobnih podataka. Navodi da Sud nije obrazložio razloge opravdanosti obrade njenih osobnih podataka od strane Općine G. odnosno Ministarstva unutarnjih poslova (u tekstu:MUP). Ističe da je Općina G. obrađivala njene osobne podatke glede njenog boravišta jer inače bi se našla na popisu osoba koje imaju pravo na novčanu pomoć H. c. k. (u tekstu: H…) jer ima prijavljeno prebivalište u mjestu G. i nekretnina joj je uništena u poplavi od 16. svibnja 2014. Smatra u bitnome da u nadležnosti Općine G. nije finaliziranje osoba koje imaju pravo na pomoć H…, a niti je obrada koju je vršio MUP po traženju Općine G. zakonita. Prigovara zakonitosti sastava Komisije za rješavanje prigovora osoba koje se nisu našle na popisu osoba za dodjelu novčane pomoći H... Smatra da se prvostupanjski sud nije bavio pitanjem zaštite njenih osobnih podataka a kakav zahtjev je i podnijela tuženiku. Predlaže usvojiti žalbu.

Prvostupanjski sud je, sukladno odredbi članka 71. stavka 3. ZUS-a, pozvao tuženika da dostavi odgovor na žalbu. U odgovoru tuženik navodi da žalbeni razlozi nisu osnovani ovo i stoga jer u žalbi nije jasno navedeno koje je to povrede pravila postupka počinio prvostupanjski sud. Nadalje tuženik navodi da je žaliteljica u svojem zahtjevu iznijela samo sumnje da je Općina G. utvrdila činjenicu prebivališta i boravišta na način da je Općina nadzirala njezino kretanje a svoje sumnje u nezakonitu obradu nije potkrijepila. Ističe da žaliteljica nije bila nazočna na ročištu pred prvostupanjskim sudom. Navodi da je i on pa i Sud predmetnu upravnu stvar riješio na temelju dokaza i činjenica koje je dostavila žaliteljica i Općina G. Smatra, suprotno žalbenim navodima, da je pravilno primijenjena odredba članka 12. Zakona o prebivalištu imajući u vidu da je H. C. k. kao jedan od uvjeta za dodjelu novčane pomoći Odlukom o izmjenama i dopunama odluke od 27. lipnja 2014. propisao da će pravo na isplatu imati osobe koje su na dan 16. svibnja 2014. imale prijavljeno prebivalište i koje su boravile u poplavljenim područjima, dakle osobe trebaju kumulativno ispunjavati oba uvjeta prebivalište i boravište, koji su uređeni Zakonom o prebivalištu. Smatra da je u presudi pravilno primijenjen taj Zakon kao i relevantne odredbe Zakona o zaštiti osobnih podatka te Zakona o H. c. k. U odnosu na prigovore glede uvjeta koje je propisao H… kao i nadležnosti pojedinih tijela koja su sudjelovala u postupku dodjele pomoć odnosno ovlasti Općine i Komisije navodi da je žaliteljica to mogla isticati u prigovoru na odluku o dodjeli novčane pomoći a ne u ovom postupku u kojem je utvrđeno da u predmetnom sporu nije bilo zlouporaba prilikom prikupljanja osobnih podataka ne ulazeći u tumačenje propisa koji propisuju nadležnosti drugih tijela. Ostaje kod svog rješenja te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Žalba je neosnovana.

Ispitujući navedenu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud nalazi da pobijanom presudom nije povrijeđen zakon. Presuda prvostupanjskog suda donesena je nakon rasprave (na kojoj žaliteljica iako uredno pozvana nije bila nazočna) i detaljno je obrazložena sukladno članku 60. stavku 4. ZUS-a. Ovaj Sud prihvaća obrazloženje prvostupanjskog suda da, imajući u vidu izvanredne okolnosti u kojima se našla Općina G. (poplava) i potrebu hitne humanitarne pomoći stanovnicima koji i borave na poplavljenim područjima kao i činjenicu da su podaci o prebivalištu i boravištu žaliteljice prikupljani u točno određene i jasne svrhe, nema povrede odredaba Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“ 106/12.-pročišćeni tekst) ni članka 6. niti članka 7. koji su citirani u pobijanoj presudi. Naime, uvažavajući utvrđeno u postupku i sporu odnosno da je Odlukom o dodjeli novčane pomoći jedan od uvjeta za dodjelu novčane pomoći i boravište na poplavljenom području Općine G. na dan 16. svibnja 2014. (točka 2. izreke Odluke o izmjenama i dopunama odluke od 27. lipnja 2014. Glavnog odbora H. c. k., donesena dana 2. srpnja 2014.) obrada osobnih podataka u tu svrhu provjere boravišta po zahtjevu bilo Općine G. bilo Komisije za rješavanje prigovora nije protivna odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka, imajući pri tome u vidu i članak 12. stavak 2. Zakon o prebivalištu („Narodne novine“ 144/12., 158/13.) na koji se pravilno poziva prvostupanjski sud i citira ga u pobijanoj presudi. U obrazloženju pobijane presude dani su i obrazloženi razlozi za postupanje nadležne Policijske postaje glede provjere boravišta žaliteljice a isključivo radi ispunjavanja kriterija za dodjelu novčane pomoći stradalima u poplavi, a određeni navedenom Odlukom H… od 2. srpnja 2014.

Imajući u vidu svrhu tuženika (članak 32. Zakona o zaštiti osobnih podataka) da među ostalim nadzire provođenje zaštite osobnih podatka, ukazuje na uočene zlouporabe osobnih podatka, kraj svih podataka spisa ovog predmeta i detaljnog obrazloženja prvostupanjske presude, ovaj Sud ne nalazi postojanje razloga zbog kojih se presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika pobija. Prvostupanjski sud je iznio dostatne i relevantne razloge za presudu i svoja je stajališta obrazložio. Zakonitost sastava Komisije za rješavanje prigovora osoba koje se nisu našle na popisu osoba za dodjelu novčane pomoći HCK nije od utjecaja na rješavanje ovoga spora ove predmetne upravne stvari. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14.), žalbu odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu 18. lipnja 2015.

Predsjednik vijeća

mr.sc.Ivica Kujundžić, v.r.