Gž R-425/2018-2 · Županijski sud u Splitu
Legislator summary
AI generatedŽupanijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, Verice Franić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Arijane Bolanča, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., iz Z., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. & P. j.t.d., Z., protiv tuženika H. T. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i P. j.t.d. Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 13-Pr-1129/16-26 od 28. veljače 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2018.,
Legislator headnote
AI generatedGž R-425/2018-2 · Županijski sud u Splitu: Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tražio utvrđenje nedopuštene tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu broj H3-2403713-46-2014. od 31. ožujka 2016., i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da se obveže tuženika da vrati tužitelja na rad na poslove radnog mjesta Viši specijalist za poreze-Odsjek za poreze- Sektor riznice i računovodstva-Područje za financije odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima.
Full text
Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Poslovni broj:Gž R-425/2018-2
Split, Gundulićeva 29a
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to mr. sc. Dražana Penjaka, kao predsjednika vijeća, Verice Franić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Arijane Bolanča, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K., iz Z., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva V. & P. j.t.d., Z., protiv tuženika H. T. d.d., Z., OIB: ..., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva R. i P. j.t.d. Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 13-Pr-1129/16-26 od 28. veljače 2018., u sjednici vijeća održanoj dana 18. listopada 2018.,
p r e s u d i o j e
Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja M. K., pa se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj 13-Pr-1129/16-26 od 28. veljače 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev i sudi:
I./Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja M. K. koji glasi:
„Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka tuženika od 31. ožujka 2016. o otkazu ugovora o radu tužitelja broj H3-2403713-46-2014 od 1. rujna 2014., te da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, pa se nalaže tuženiku da tužitelja vratiti na radno mjesto Viši specijalist za poreze-Odsjek za poreze- Sektor riznice i računovodstva-Područje za financije odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe,“
II/ Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.250,00 kuna.
Obrazloženje
Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tražio utvrđenje nedopuštene tuženikove odluke o otkazu ugovora o radu broj H3-2403713-46-2014. od 31. ožujka 2016., i da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, te da se obveže tuženika da vrati tužitelja na rad na poslove radnog mjesta Viši specijalist za poreze-Odsjek za poreze- Sektor riznice i računovodstva-Područje za financije odnosno na drugo odgovarajuće radno mjesto sukladno njegovoj stručnoj spremi i sposobnostima.
Odlukom o trošku obvezan je tužitelj isplatiti tuženiku iznos od 2.500,00 kuna.
Protiv presude prvostupanjskog suda žalio se je tužitelj pobijajući istu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, – dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači pobijana presuda u korist tužitelja, odnosno, da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zatražen je trošak žalbenog postupka.
Odgovor na žalbu nije podnesen.
Žalba je osnovana.
Neosnovano tužitelj u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda prvostupanjskog suda sadrži razloge o odlučnim okolnostima i može se ispitati
Nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud, uz bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti kako je to propisano odredbom članka 365. stavak 2. istog Zakona.
Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenosti poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, te zahtjev za vraćanje na rad.
Dakle, riječ je ovdje o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu, utemeljenom na odredbi članka 115. stavak 1. točka 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 03/14 i 127/17, dalje: ZR), kojom je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ako za to ima opravdan razlog, pored ostalog ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
U provedenom postupku je utvrđeno:
-da je odluka o otkazu donesena dana 31. ožujka 2016., nakon čega je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava poslodavcu u roku propisanom člankom 133. stavak 1. ZR-a, na koji tuženik nije odgovorio, pa je podnesena predmetna tužba u roku propisanom odredbom članka 133. stavak 2. ZR-a,
-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na obavljanju poslova radnog mjesta viši specijalist za poreze-Odsjek za poreze-Sektor riznice i računovodstva-Područje za financije,
-da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi kako je otkaz tužitelju rezultat tuženikove odluke da se zbog racionalizacije poslovanja i smanjenja troškova, poslovi radnog mjesta viši specijalist za poreze u najvećem opsegu preraspodjele na druge izvršitelje unutar Odsjeka,
-da su pri izboru kojem će se radniku otkazati prevladali poslovni razlozi, odnosno da su upravo poslovi koje je obavljao tužitelj bili takve prirode da su se mogli preraspodijeliti na ostale radnike u Odsjeku,
-da su se tako uglavnom poslovi koje je obavljao tužitelj (poslovi vezani uz PDV) preraspodijelili na druge izvršitelje tog Odsjeka koji i sada rade kod tuženika i na taj način poslovanje se moglo odvijati nesmetano,
-da se u obrazloženju predmetne odluke o otkazu navodi da je tuženik prilikom otkazivanja tužitelju vodio računa o zakonskim kriterijima odnosno socijalnim kriterijima kao i dodatnim kriterijima,
-da je prije donošenja predmetne odluke o otkazu tuženik donio Odluku o rješavanju kolektivnog viška radnika u 2016., te da je u istoj utvrdio višak od 230 radnika, odnosno radnih mjesta,
-da tuženik u postupku savjetovanja nije udovoljio traženju radničkog vijeće za dostavom podataka o usporednim radnicima i socijalnim kriterijima,
-da je radničko vijeće zaprimilo nacrt odluke o otkazu za pojedinačne radnike, pa tako i za tužitelja,
-da se radničko vijeće usprotivilo predloženim otkazima, pa i tužiteljevom iz razloga što tuženik nije dostavio kriterije kojim se je rukovodio kod odlučivanja kojem će radniku otkazati ugovor o radu ,
-da je u Odsjeku za poreze gdje je provedena specijalizacija, bilo šest izvršitelja i to svi s visokom stručnom spremom uključujući i tužitelja, a nakon otkazivanja tužitelju broj izvršitelja da je smanjen s šest na pet izvršitelja,
-da nije utvrđeno postojanje poslova koji bi se mogli ponuditi tužitelju.
Slijedom iznesenog, prvostupanjski sud je smatrao kako je tuženik imao opravdani razlog da tužitelju otkaže ugovor o radu, jer je radi racionalizacije poslovanja smatrao potrebnim smanjiti broj izvršitelja na pojedinim radnim mjestima, odnosno da postoje poslovno uvjetovani razlozi za otkazivanje tužitelju, time da se je tuženik prije otkazivanja tužitelju na propisan način savjetovao s radničkim vijećem, pa je tužbeni zahtjev odbijen u cijelosti.
Međutim, kod izloženog odbijanjem tužbenog zahtjeva pogrešno je primijenjeno materijalno pravo.
Naime, shodno odredbi članka 115. stavak 1. točka 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških, ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao (članak 135. stavak 3. ZR-a).
Nadalje, prema odredbi članka 127. stavak 1. ZR-a poslodavac kod kojeg bi u razdoblju od devedeset dana mogla prestati potreba za radom najmanje dvadeset radnika, od kojih bi poslovno uvjetovanim otkazom prestali ugovori o radu najmanje petorici radnika, dužan je pravodobno i na način propisan tim Zakonom, savjetovati se s radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika.
Odredba članka 127. stavak 3. ZR-a propisuje da je poslodavac dužan, radi provođenja obveze savjetovanja iz stavka 1. tog članka, radničkom vijeću u pisanom obliku dostaviti odgovarajuće podatke o razlozima zbog kojih bi mogla prestati potreba za radom radnika, broju ukupno zaposlenih radnika, broju, zvanju i poslovima radnika za čijim bi radom mogla prestati potreba, kriterijima izbora takvih radnika, iznosu i načinu obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima te mjerama koje je poduzeo radi zbrinjavanja viška radnika. Prema odredbi članka 150. stavak 1. ZR, prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezinog utjecaja na položaj radnika. S tim u vezi odredba članka 150. stavak 2. ZR-a propisuje da je poslodavac radničkom vijeću na njegov zahtjev, prije konačnog očitovanja o namjeravanoj odluci poslodavca, dužan omogućiti održavanje sastanaka radi dodatnih odgovora i obrazloženja na njihovo izneseno mišljenje.
U tom smislu važnim odlukama smatraju se osobito odluka o otkazu, te kolektivnom višku radnika iz članka 127. ZR-a, i sve druge odluke za koje je tim zakonom ili Kolektivnim ugovorom propisano sudjelovanje radničkog vijeće u njihovu donošenju (članak 150. stavak 3. ZR).
Nadalje, prema stavku 4. istog članka, podaci o namjeravanoj odluci moraju se dostaviti radničkom vijeću potpuno i pravodobno, tako da mu se omogući davanje primjedbi i prijedloga, kako bi rezultati rasprave stvarno mogli utjecati na donošenje odluke.
Prije svega sagledavajući žalbene navode, kazati je kako je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da ostvaruje što bolje poslovne rezultate, pa tako radi ostvarenja toga cilja utvrđuje postojanje trajnih potreba za radom radnika na određenom radnom mjestu pa može s obzirom na racionalizaciju poslovanja utvrditi da je za određenim radnicima prestala potreba.
Međutim, poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac prije odluke o otkazu provede postupak u skladu s naprijed citiranim odredbama ZR-a.
Naime, sastavni dio tuženikove Odluke o namjeri čini Prilog 1 u kojemu su opisana zvanja radnika za čijim je radom prestala potreba, te broj tih radnika po navedenim zvanjima, dok radnici nisu navedeni imenom i prezimenom, niti je navedeno na kojem radnom mjestu rade, jednako, je učinjeno i u odnosu na poslove radnika za čijim radom prestaje potreba, odnosno na način da je naveden broj tih radnika, ali, isti nisu navedeni imenom i prezimenom, time nisu pojašnjeni kriteriji primjenom kojih će određeni radnici dobiti otkaze u odnosu na preostale.
U svezi s navedenim, radničko vijeće je stavilo primjedbe na Odluku o namjeri i zatražilo dodatna obrazloženja, kao i dostavu podataka, što tuženik kao poslodavac nije učinio.
U izloženom, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda poslodavac nije proveo savjetovanje s Radničkim vijećem u skladu s odredbom članka 127. ZR-a, kao i u skladu s člankom 150. ZR-a.
Naime, u smislu navedenih odredbi poslodavac ne samo da je dužan obavijestiti radničko vijeće o namjeravanoj odluci već to obavješćivanje mora biti sadržajno potpuno (dostava podataka važnih za donošenje odluke) i dano na vrijeme da bi radničko vijeće realno moglo dati svoje primjedbe i prijedloge prije nego je odluka donesena, i tako utjecati na proces odlučivanja poslodavca koji prethodi donošenju odluke. Riječ je o kogentnoj normi koja ima zaštitni karakter i koja obvezuje poslodavca da barem ocijeni rezultate rasprave o namjeravanoj odluci, to jest da ocijeni mišljenje radničkog vijeća. Poslodavac pri tom ne mora prihvatiti stajalište radničkog vijeća.
Nadalje, u prethodno iznesenim okolnostima tuženik nije dokazao ni da je kod otkazivanja ugovora o radu tužitelju vodio računa o kriterijima iz članka 115. stavak 2. ZR-a, kao i da se Odlukom o namjeri obvezao primijeniti i dodatne kriterije kao što su procjena učinka radnika za 2015.,odnosno nije pojasnio kako je primjenjivao ove kriterije, te kojem kriteriju je dao prednost. Tako je u konkretnom slučaju u obrazloženju Odluke o otkazu samo općenito navedeno da je poslodavac prilikom odlučivanja o tome kojim će se radnicima otkazat ugovor o radu u cijelosti vodio računa o kriterijima iz članka 115. stavak 2. ZR-a, kao i da je primijenio dodatne kriterije kao što su procjena učinka radnika za 2015. te da se rukovodio kriterijima za socijalni odabir propisanim odredbom članka 79. Kolektivnog ugovora tuženika, tako primjenom tih kriterija da je radnik utvrđen viškom na poslovima Viši specijalist za poreze.
Kod svega prethodno izloženog, ovaj drugostupanjski sud smatra da je tuženik u konkretnom slučaju propustio postupiti u skladu s odredbom članka 127. ZR-a, (istovjetan stav zauzeo je Vrhovni sud RH u presudi broj Revr 973/16 od 12. rujna 2017.). Također, ovaj drugostupanjski sud smatra da je tuženik propustio postupiti po odredbi članka 150. ZR-a, kao i da u postupku otkazivanja nije poštivao odredbu članka 115. stavak 2. ZR-a, navedenim je odbijanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primijenjeno materijalno pravo iz naprijed citiranih zakonskih odredbi.
Stoga je, temeljem odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a, prihvaćena žalba tužitelja kao osnovana i preinačena pobijana presuda prvostupanjskog suda, na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje otkaza nedopuštenim te slijedom toga i zahtjev tužitelja za vraćanje na posao (članak 124. stavak 1. ZR-a).
Tužitelj je uspio u sporu, pa mu je tuženik dužan naknaditi parnični trošak pozivom na odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok tuženik nema pravo na naknadu parničnog troška.
Tužitelju zastupanom po punomoćniku je priznat trošak prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14 i 118/14), i to kao jednokratna nagrada prema Tbr.7. točka 2. u iznosu od 200 bodova, što uz vrijednost boda od 10,00 kuna i uvećano za 25% PDV-a prema Tbr. 42. u iznosu od 500,00 kuna ukupno iznosi 2.500,00 kuna, kojem iznosu, je trebalo dodati trošak sastavljanja žalbe u iznosu od 600,00 kuna sukladno Tbr. 10. točka 2., uvećano za PDV u iznosu od 150,00 kuna, odnosno ukupno 750, 00 kuna.
Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Splitu 18. listopada 2018.
Predsjednik vijeća:
mr. sc. Dražan Penjak, v. r.