II Kž-635/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 635/10-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac kao predsjednice vijeća te Ileane Vinja i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. B., zbog kaznenog djela iz članka 90. u vezi s člankom 33. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 22. rujna 2010. broj Kv-222/10 (K-54/10) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 7. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba opt. D. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, na temelju odredbe čl. 107. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP), produljen je pritvor protiv opt. D. B. iz osnove propisane u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP, u tijeku postupka nakon podignute optužnice zbog kaznenog djela iz čl. 90. u vezi čl. 33. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08 - dalje u tekstu: KZ).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio opt. D. B. putem branitelja M. D., odvjetnika iz O., te predlaže ukinuti pritvor i pustiti optuženika da se u nastavku postupka brani sa slobode.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, ispravno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere pritvora protiv opt. D. B. iz osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP.

Pravilno ističe prvostupanjski sud da okolnosti koje upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika proizlaze iz provedenog psihijatrijskog vještačenja

II Kž 635/10-3

prema kojem se radi o osobi s poremećajem ličnosti i dominantnim simptomima razdražljivosti, niske frustracijske tolerancije i impulzivnosti te poteškoće kontrole agresivnosti, na temelju čega sudski vještak psihijatar zaključuje kako postoji opasnost da bi optuženik u sličnim okolnostima mogao ponoviti slično ili teže kazneno djelo, zbog čega je i predložio izricanje sigurnosne mjere obveznog psihijatrijskog liječenja.

Navod u žalbi optuženika kojim se poziva na nalaz i mišljenje privatno angažiranog liječnika psihijatra kod kojeg se optuženik ranije liječio od PTSP-a, a koji je na temelju pregleda tijekom optuženikovog boravka u pritvoru, nakon pregleda 10. kolovoza 2010., zaključio kako prema ponašanju bolesnika posljednjih šest mjeseci, nema elemenata koji bi govorili da bi bolesnik bio opasan po okolinu, za sada nije moguće prihvatiti. Naime, vrijeme promatranja na koje se mišljenje odnosi nije dovoljno za ovakav zaključak kada se ima u vidu dopis upravitelja Zatvora u O. od 17. veljače 2010. iz kojeg proizlazi da je podnio prijedlog za provođenje stegovnog postupka protiv optuženika zbog fizičkog napada na drugog pritvorenika. Osim toga, kako je pravilno primijetio i prvostupanjski sud u rješenju kojim je odbio prijedlog za ukidanjem pritvora, navedeni nalaz liječnika zasniva se na praćenju ponašanja optuženika u penalnim uvjetima, a ne u uvjetima svakodnevnog života na koje se odnosi nalaz i mišljenje liječnika vještaka i u kojima je počinjeno kazneno djelo za koje se optuženik tereti.

Također se ne može prihvatiti navod žalitelja da je okolnost, što je odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kzz 18/05 od 22. rujna 2005., povodom zahtjeva za zaštitu zakonitosti zbog nastupanja apsolutne zastare kaznenog progona, protiv optuženika odbijena optužba da bi počinio kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 99. st. 1. KZ, na koje je bio osuđen pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Osijeku br. K-183/05 od 9. ožujka 2005. i presuda Županijskog suda br. Kž-245/05 od 5. svibnja 2005., takvog značaja da bi trebala biti osnovom za ukidanjem pritvora. Naime, unatoč brisanja ove presude iz kaznene evidencije za optuženika, ostaje činjenica da je u tijeku postupak i za kazneno djelo iznude iz čl. 234. st. 2. KZ, kojem je također svojstvena primjena sile, kao i djelu zbog kojega se vodi ovaj postupak, tako da zaključak prvostupanjskog suda o neusklađenosti njegovog ponašanja sa zakonima i dalje stoji.

Stoga, imajući u vidu sve navedeno, te iskazanu upornost prigodom počinjenja predmetnog djela (udaranje rukama, nogama i metalnim poslužavnikom po glavi oštećenika), ukazuje na viši stupanj kriminalne volje, što uz strukturu njegove ličnosti koju karakterizira vrlo niska tolerancija frustracija te poteškoće kontrole agresije pa čak i u zatvorskim uvjetima, i prema ocjeni ovoga suda u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi opt. D. B. boravkom na slobodi mogao počiniti slično ili teže djelo ili dovršiti pokušano kazneno djelo.

Stoga je daljnja primjena mjere pritvora iz zakonske osnove u članku 102. stavak 1. točka 3. ZKP opravdana i na zakonu utemeljena.

Budući je žalba optuženika neosnovana, a pobijanim rješenjem nisu ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno odredbi članka 398. stavak 4. ZKP, pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 398. stavak 3. ZKP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 7. listopada 2010.

II Kž 635/10-3

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.