Rev-1988/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1988/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca, dr. Ive Grbina kap predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja J. P. iz S., zastupanog po punomoćniku Z. D., odvjetniku iz S., protiv tuženika Novinskog poduzeća S. D. S., radi poništenja odluke o prestanku radnog odnosa, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 19.IV.1991. br. Gž-1221/91, kojom je potvrđena odluka Osnovnog suda udruženog rada, Split od 5.III.1990. br. S-1916/89, u sjednici održanoj dana 8. siječnja 1992,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom drugostepenog suda potvrđena je prvostepena presuda kojom se traži poništenje odluke Disciplinske komisije tuženika br. 34/89 od 23.V.1989. godine i Radničkog savjeta. br. 8320 od 22.VI.1989. godine.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže da se ukinu obje nižestepene odluke i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena), dostavljena je tuženiku i nadležnom javnom tužiocu, ali javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o podnesenoj reviziji.

U odgovoru na reviziju tuženik osporava opravdanost revizijskih razloga i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.

Revizija nije osnovana.

Opravdavanje revizije postojanjem bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u .vezi sa čl.

4. Zakona o parničnom postupku, a koji zakon se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske ("Narodne novine Republike Hrvatske" br. 53/91) time, jer da pred prvostepenim sudom nisu izvedeni neposredno dokazi saslušanjem svjedoka saslušani u disciplinskom postupku kod tuženika - nije osnovan, jer je prije svega drugostepeni sud pravilno sankcionirao nepostojanje takve povrede s obzirom da:

- revident na ročištu glavne Rasprave 13.II.199O. godine (a jedinom ročištu glavne rasprave) nije predlagao neposredno izvođenja dokaza saslušanjem određenih svjedoka, i zato

- što revident niti tokom prvostepenog postupka (dakle već u tužbi), zatim ni u žalbi, a niti u sadržaju revizije činjeničnim navodima nije doveo u pitanje sadržaj iskaza određenih svjedoka saslušanih u toku disciplinskog postupka, a u toku kojeg postupka je revident aktivno sudjelovao, koji bi sadržaj pak mogao dovesti do za revidenta, povoljnije odluke o njegovu daljnjem radu kod tuženika.

Nadalje, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 7. i 8. ZPP u odnosu na, u toku glavne rasprave, stavljen prijedlog za izvođenje dokaza uvidom u zapisnike Komisije, za zasnivanje radnih odnosa za tvrdnju revidenta da iz njihova sadržaja ne proizlazi njegovo učestvovanje u radu te komisije i ovlaštenja, budući da sam taj dokaz, a kraj drugih izvedenih dokaza koje je prvostepeni sud izveo, i kojima je raspravio i utvrdio ovlaštenja i obveze revidenta u okviru njegova radnog mjesta nema značenje da li je prvostepeni sud postupao, protivna ovlaštenju čl. 7. i 8. ZPP, što je i drugostepeni sud pravilno ocijenio, pa nije počinio tu i takvu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

Kraj utvrđenja da je revident bio ovlašten i zadužen u okviru svoga radnog mjesta i za raspoređivanje čistačica na konkretne poslove, za vođenje propisane evidencije o njihovu radu, a da je bio odgovoran i za njihov rad, - pravilno sudovi utvrđuju da, kada je obzirom na takav svoj odgovorni položaj i sudjelovao u prijedlozima za donošenje odluke o izboru osoba čistačica u radni odnos (radni odnos na određeno ili neodređeno vrijeme) ili pak produženje, radnog odnosa na određeno vrijeme - traženjem i dobivanjem od takvih osoba - određenih čistačica - raznog pića, prehrambenih stvari i određenih iznosa njemačkih maraka, zloupotrijebio je svoj položaj što predstavlja težu povredu radne obveze u smislu odredbe čl. 16. toč. 7. Samoupravnog općeg akta o odgovornosti radnika (od 4.IV.1979. godine – dalje Opći akt).

Već i za postojanje te i takve povrede propisano je čl. 24. st. 1. toč. c. Općeg akta mogućnost izricanja disciplinske .mjere prestanka radnOg odnosa.

Budući, da je u Općem aktu tuženika propisana za određeno ponašanje radnika – revidenta - kvalifikacija povrede kao teže povrede radne obveze i za takvu povredu propisana mogućnost izricanja disciplinske mjere prestanka radnog odnosa, tada u materijalnopravnoj ocjeni donesene odluke radne organizacije odlučeno je u skladu s takvim odredbama Općeg akta.

Izneseni razlozi ukazuju na neosnovanost i revizijskog razloga pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, pa je revizija odbijena primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 8. siječnja 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v. r.