Kzp-22/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzp 22/10-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Meliti Božičević-Grbić, uz sudjelovanje sudske savjetnice Iris Juzbašić kao zapisničarke, u pravnoj stvari predlagatelja A. S. iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, dana 17. svibnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se zahtjev predlagatelja A. S. kao nedopušten.

Obrazloženje

Kod Vrhovnog suda Republike Hrvatske 07. svibnja 2010. zaprimljen je zahtjev predlagatelja A. S., podnesen na temelju članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09 – dalje u tekstu: ZS), za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u postupku koji se vodi kod Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, u povodu zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetu koji se pod brojem XXXI G-1975/08 vodio pred Prekršajnim sudom u Zagrebu.

Zahtjev predlagatelja je nedopušten.

Odredbom članka 27. stavka 1. ZS-a propisano je da stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Navedeni propis oslanja se na odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01 – pročišćeni tekst i 55/01 – ispravak) i članka 4. ZS-a, kojima se jamči pravo na suđenje u razumnom roku, odnosno odredbu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja je stupila na snagu nakon 5. studenog 1997. stupanjem na snagu Zakona o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak i 14/02

– dalje u tekstu: Konvencija).

U primjeni članka 6. stavka 1. Konvencije pravo na pošteno suđenje uključuje i pravo na suđenje u razumnom roku u sporovima o nekom građanskom pravu ili obvezi, pri čemu valja istaknuti da bi se radilo o onim postupcima čiji ishod ima izravan učinak na određivanje ili ispunjavanje sadržaja nekog privatnog prava, odnosno obveze.

Prema ocjeni ovog suda, isti smisao ima i odredba članka 27. stavka 1. ZS-a u odnosu na opseg i sadržaj zaštite prava na suđenje u razumnom roku, kada spominje „prava i obveze“.

U konkretnoj situaciji u kojoj je zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na postupak u kojem je također zatražena zaštita prava na suđenje u razumnom roku, nije riječ o postupku čiji ishod ima izravan učinak na sadržaj nekog privatnog prava.

Slijedom navedenog, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, predlagatelju ne može biti pružena sudska zaštita, jer nisu ostvarene pretpostavke iz članka 27. stavka 1. ZS-a za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva, zbog čega je zahtjev predlagatelja od 07. svibnja 2010. valjalo odbaciti kao nedopušten i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu 17. svibnja 2010.

Zapisničar:

Sutkinja:

Iris Juzbašić, v.r.

Melita Božičević-Grbić, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.