Rev-1221/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1221/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko- pravnoj stvari tužitelja A. P. iz N., koga zastupa Z. C., odvjetnik u V. protiv tužene ZOIO C. Z., Filijala V., koju zastupa K. D., dipl. pravnik, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 10. siječnja 1991, br. Gž-4240/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 10.IX.1990, br. P-947/90-36, u sjednici održanoj dana 2. srpnja 1991,

p r e s u d i o j e :

Revizija se prihvaća, djelomično se preinačuje presuda Okružnog suda u Osijeku od 10. siječnja 1991. god. br. Gž-4240/90, kao i presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 10. rujna 1990. godine broj P-947/90, i sudi:

Tužena je dužna platiti tužitelju pored dosuđenog iznosa za pretrpljene duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti od 29.838,00 dinara još i iznos od 5.000,00 dinara, za pretrpljene fizičke bolove pored dosuđenog iznosa od 9.945,12 dinara još i iznos od 2.000,00 dinara, za naruženje pored dosuđenog iznosa od 7.944,45 dinara još i iznos od 1.000,00 dinara i za pretrpljeni strah pored iznosa od 2.945,00 dinara još i iznos od 1.000,00 dinara i na tako dosuđene iznose zateznu kamatu koja teče od 10. rujna 1990. godine do isplate po stopi koju utvrđuje Narodna banka Jugoslavije uvećano za 20%.

Tužena je dužna platiti tužitelju revizijski trošak u iznosu od 1.100,00 dinara u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostepenom odlukom potvrđena je prvostepena presuda kojom je tužena obvezana da tužitelju s osnova nastale nematerijalne štete (pretrpljene duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, fizički bolovi naruženje i strah) isplati ukupan novčani iznos od 50.692,91 dinara sa kamatom od dana donošenja prvostepene presude i parnični trošak od 43.754,00 dinara u roku od 15 dana, dok je dio zahtjeva tužbe iznad dosuđenih iznosa odbijen.

Protiv pravomoćne drugostepene odluke reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava nalazeći da je dosuđena novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu preniska i da je u cijelosti realna samo ona visina novčane naknade koja je tužbom tražena.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se nadležni javni tužilac izjasnio.

Revizija je osnovana.

Zbog teškog tjelesnog stradanja u prometnoj nezgodi od 5. studenog 1985. godine u Lipovcu tužitelj je zahtijevao novčanu naknadu za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životnih aktivnosti u ukupnom iznosu od 35.000,00 dinara (utvrđeno 30.000,00 dinara dosuđeno 29.838 dinara odbijen iznos za 162,00 dinara u nominalnom iznosu koliko je tužitelj po tom osnovu primio od tuženih), za pretrpljene fizičke bolove 12.000,00 dinara (utvrđeno 10.000,00 dinara, odbijen iznos od 55,00 dinara dosuđeno 9.945,00 dinara), za naruženje 9.000,00 dinara (utvrđeno 8.000,00 dinara, odbijen iznos od 56,00 dinara dosuđeno 7.944,45 dinara) i za pretrpljeni strah 4.000,00 dinara (utvrđeno 3.000,00 dinara odbijen iznos 55,00 dinara, suđeno 2.965,35 dinara).

U postupku je utvrđeno da je tužitelj u vrijeme ove prometne nezgode imao 28 god. života, da je fizički radnik, da je u spomenutoj prometnoj nezgodi zadobio teške tjelesne povrede (udar u trbuh sa napuknućem tankog crijeva i lijevog bubrega, zatim rane razderotine desnog dijela lica, donje usne i lijevog ramena, te prijelom nosnih kostiju). Zbog takovih tjelesnih ozljeda prema nalazu i mišljenju liječnika vještaka tužitelj je prva tri dana trpio po intenzitetu vrlo jake bolove, zatim kroz tjedan dana bolove srednje jačine i oko mjesec dana bolove lakšeg intenziteta, a zatim kroz vrijeme od 45 dana povremeno lakše bolove. S obzirom na mjesto povrijeđenja (veliki ožiljci na licu, deformat nosa, što se ne može prikriti, kao i veliki ožiljak na trbuhu) kod tužitelja je uzrokovalo naruženje jakog stupnja i konačno prema nalazu liječnika vještaka tužitelj je zbog zadobivenih povreda prisiljen trajno i svakodnevno ulagati pojačane napore od 45%, a strah je kod tužitelja bio vrlo jakog intenziteta kroz vrijeme od tri dana.

Kraj tako valjano utvrđenih odlučnih činjenica za pravilno i zakonito rješenje spora, koje tužena i nije osporila, ovaj sud nalazi da je tužitelju kao mladom čovjeku, fizičkom radniku za tako pretrpljenu nematerijalnu štetu koja je kod tužitelja izazvala teške fizičke i duševne patnje a koje će neke od njih i dalje trajati kao što"je potreba ulaganja pojačanih napora i naruženje trebalo valjanom primjenom propisa materijalnog prava kao realnu novčanu satisfakciju utvrditi i dosuditi onu visinu novčane naknade koja je skromno zatražena tužbom. Zato je reviziju tužitelja kao osnovanu trebalo prihvatiti, obje odluke sudova djelomično preinačiti i zahtjev tužbe u cijelosti prihvatiti (čl. 395. st. 1. ZPP-a) uz dosudu revizijskih, troškova (čl. 154. st. 1. ZPP-a), koji su se ukazali potrebnim (čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a), a odluka o kamatama u skladu je s odredbom čl. 1. st. 1. Zakona o visini stope zatezne kamate ("Sl. list SFRJ", br. 57/89).

U Zagrebu, 2. srpnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.