Legislator Case Law & Legislation
Rev-848/1998-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows appeal, overturning lower court on unjust enrichment of bad faith possessor.

Case Number Rev-848/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal and overturned the final judgments of the County and Municipal courts in Osijek and Vinkovci. The lower courts had incorrectly ruled that the defendant, as a bad faith possessor, must reimburse the plaintiff for all land cultivation costs incurred. The court found this error because the defendant failed to prove these specific cultivation expenses were personally useful to the plaintiff, a requirement necessary for claiming useful expenses under the Property Law.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 39. st. 4. i st. 5. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima: A bad faith possessor is entitled to reimbursement for necessary expenses that the owner would have incurred, and for useful expenses only if they are personally beneficial to the owner.

Keywords

AI generated
bad faith possessor unjust enrichment necessary expenses useful expenses property law land cultivation personal benefit

Cited Legislation

AI generated
čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku
Radi naprijed navedenog, temeljem čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br.
čl. 39. st. 4. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima
čl. 39. st. 5. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-848/1998-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Damira Mratovića, Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović- Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. L. iz O., zastupanog po punomoćniku M. D., odvjetniku iz V., protiv tuženika P.P. N. iz N., zastupanog po punomoćniku S. Č., odvjetniku iz V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 4. prosinca 1997. godine, br. Gž-1787/97., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 23. siječnja 1997. godine, br. P-1470/96., u sjednici održanoj dana 20. ožujka 2001. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika i ukidaju presuda Županijskog suda u Osijeku od 4. prosinca 1997. godine, br. Gž-1787/97. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima od 23. siječnja 1997. godine, br. P- 1470/96. te predmet vraća Općinskom sudu u Vinkovcima na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev te je presuđeno da je tuženik dužan tužitelju isplatiti 39.962,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 23. siječnja 1997. godine pa do isplate, te tužitelju nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 2.993,60 kn, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen.

Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukidanje prvostupanjske i drugostupanjske presude, te da se predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je osnovana.

U postupku je utvrđeno da je tužitelj unatoč protivljenju tuženika, kao nesavjesni posjednik obradio zemljište tužitelja na način da ga je preorao, tanjurao i ognoio, te tako imao ukupno troškova 39.962,08 kn. Pogrešan je pravni pristup nižestupanjskih sudova da su troškovi koje je tuženik imao kao nesavjestan posjednik oko obrade zemljišta i baš oranja, tanjuranja, te gnoidbe bili nužni troškovi koje bi mu tuženik bio dužan nadoknadi.

Naime, nije bilo nužno obraditi i ognojiti zemljište, jer je zemlja mogla ostati i ne obrađena nakon što je vlasnik odnosno korisnik zemljišta tužitelju zabranio obradu.

Nužni bi bili oni troškovi koji se zbog datih prilika ne bi mogli izbijeći, kao što bi bili troškovi da se sačuva stvar od oštećenja ili propasti.

Troškovi obrade zemljišta u pravilu bi bili korisni troškovi, ali da bi nesavjestan posjednik imao pravo na nadoknadu tih troškova oni trebaju biti osobno korisni za vlasnika.

Naprijed navedeno jer prema odredbi čl. 39. st. 4. tada važećeg Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 9/92. i 77/92.) nesavjestan posjednik ima pravo na nadoknadu nužnih troškova koje bi imao i vlasnik da se stvar nalazila kod njega, a prema odredbi st. 5. istog članka ima pravo i na nadoknadu korisnih troškova, ako su korisni osobno za vlasnika.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa propušteno je raspraviti jesu li troškovi obrade zemljišta koje je imao tužitelj kao nesavjesni posjednik bili osobno korisni za tuženika i u kojoj mjeri, pa je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno i nema uvjeta za preinaku pobijane presude.

Radi naprijed navedenog, temeljem čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 112/99.), odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 20. ožujka 2001.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.