I Kž-293/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 293/12-4

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana, Melite Božičević-Grbić, mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marijana Svedrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog B. A. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona u vezi s člankom 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog B. A. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 10. siječnja 2012. broj K-67/11, u sjednici održanoj 28. listopada 2014.,

p r e s u d i o i r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda u oslobađajućem dijelu u odnosu na optuženog V. R. te se predmet u tom dijelu u odnosu na tog optuženika vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. U povodu žalbe optuženog B. A., po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela u osuđujućem dijelu te se izriče da je optuženi B. A., djelom opisanim pod točkom 1. izreke za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi, neovlaštenom proizvodnjom i prometom drogama iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., u daljnjem tekstu: KZ/11).

III. Uslijed odluke pod točkom II. i djelomičnim prihvaćanjem žalbe optuženog B. A. preinačuje se prvostupanjska presuda i u odluci o kazni te se

- optuženi B. A. za kazneno djelo iz članka 190. stavka. 2. KZ/11 za koje je proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe osuđuje na kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine,

I Kž 293/12-4

a koja se kazna optuženiku na temelju članka 55. stavka 1. i 2. KZ/11 zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje sa dva sata rada.

Ako se optuženik u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan, ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak za rad za opće dobro, započinje postupak izvršenja kazne zatvora na koju je osuđen. Ukoliko optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.

IV. Uslijed odluka pod točkama II. i III., preinačuje se prvostupanjska presuda te se - na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11 od optuženog B. A. oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom iz točke 1. prvostupanjske presude u iznosu od 900,00 kn,

- na temelju članka 79. stavka 1. KZ/11 u vezi s člankom 190. stavak 8. KZ/11 od optuženog B. A. oduzima se 7,79 grama zelene biljne materije konoplje tipa marihuana koja u sebi sadrži više od 0,3 % tetrahidrokanabinola koje će se po pravomoćnosti presude uništiti i,

- na temelju članka 79. stavak 1. KZ/11 od optuženog B. A. oduzima se jedna metalna drobilica naziva „The Netherlands Holland“ koje će se po pravomoćnosti presude uništiti.

V. Žalba optuženog B. A. u ostalom dijelu odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom i neukinutom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Županijski sud u Osijeku, presudom od 10. siječnja 2012., broj K-67/11, pod točkom

II. proglasio je krivima i to

- optuženog B. A., zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04. i 84/05., dalje u tekstu: KZ/97) u vezi s člankom 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 71/06.) te ga na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 57. stavka 2. i 4. točka c KZ/97 osudio na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i

- optuženog V. R., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavka 5. i 6. KZ/97 te ga na temelju te zakonske odredbe i uz primjenu članka 57. stavka 2. i 4. točka c KZ/97 osudio na kaznu zatvora u trajanju šest mjeseci, koju je na temelju članka 54. stavak 1. KZ/97 zamijenio radom za opće dobro u trajanju šezdeset radnih dana, koji je dužan izvršiti u roku od deset mjeseci, uz upozorenje o posljedicama neizvršenja rada za opće dobro.

Na temelju članka 82. KZ/97 od optuženog B. A. oduzeta je imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u iznosu od 900,00 kuna, a na temelju članka 173. stavka 7. KZ/97 oduzeto je od tog optuženika 7,79 grama zelene biljne materije konoplje tipa

I Kž 293/12-4

marihuana koja u sebi sadrži više od 0,3 % tetrahidrokanabinola koja se ima se uništiti, te na temelju članka 80. KZ/97 oduzeta je jedna metalna drobilica naziva „The Netherlands Holland“ te se ista ima uništiti.

Od V. J., a na temelju članka 463. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02., 62/03. i 115/06. – dalje: ZKP/97), oduzet je 12,01 gram zelene biljne materije konoplje tipa droge marihuana koja u sebi sadrži više od 0,3 % tetrahidrokanabinola te se ista ima uništiti.

Na temelju članka 122. stavka 1. ZKP/97 u vezi s člankom 119. stavka 2. točka 1. ZKP/97 optuženi B. A. dužan je platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna te sudskog paušala u iznosu od 500,00 kuna, a optuženi V. R. troškove kaznenog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna te sudski paušal u iznosu od 500,00 kuna.

Pod točkom I. izreke na temelju članka 354. stavak 1. (ispravno bi bilo točka 3.) ZKP/97 optuženi V. R. oslobođen je od optužbe da bi počinio kazneno djelo iz članka 173. stavka 4. KZ/97 u vezi s člankom 41. ZIDKZ.

Na temelju članka 123. stavak 1. ZKP/97 troškovi kaznenog postupka u odnosu na oslobađajući dio padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv prvostupanjske presude u oslobađajućem dijelu žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine u oslobađajućem dijelu te da se predmet u tom dijelu vrati sudu prvog stupnja na ponovo suđenje.

Protiv presude žali se optuženi B. A. po branitelju Z. M., odvjetniku iz S. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 367. ZKP/97), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 369. ZKP/97), povrede kaznenog zakona (članak 368. ZKP/97) i odluke o kazni (članak 370. ZKP/97), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno da se preinači na način da se optuženika proglasi krivim za kazneno djelo iz članka 173. stavak 1. KZ/97, odnosno za kazneno djelo iz članka 173. stavak 8. i članka 58. KZ/97 te prema njemu primijeni mjera upozorenja ili kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno članku 373. stavak 1. ZKP/97, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženog B. A. djelomično osnovana.

U odnosu na žalbu državnog odvjetnika

Iako prvostupanjski sud pod točkom I. izreke navodi da se optuženi V. R. oslobađa od optužbe na temelju članka 354. stavak 1. ZKP/97, dok u obrazloženju daje razloge da u konkretnoj situaciji nije dokazano da bi optuženik počinio kazneno djelo iz članka 173. stavak

I Kž 293/12-4

4. KZ/97 u vezi s člankom 41. ZIDKZ, nije u pravu državni odvjetnik da bi zbog te omaške u pisanju bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer izreka oslobađajuće presude uopće ne treba sadržavati oznaku zakonske osnove za oslobađanje od optužbe.

Međutim, osnovano državni odvjetnik osporava prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prvostupanjski sud zaključuje kako nema dokaza da je optuženi V. R. znao da 159 komada sjemenki indijske konoplje predstavlja materijal namijenjen za proizvodnju droge marihuane. Takav zaključak izvodi iz činjenice da tijekom postupka nije utvrđena kako opća sposobnost klijavosti pronađenih sjemenki indijske konoplje, tako nije utvrđeno iskustvo optuženika u sadnji i uzgoju droge. Uz navedeno povezuje i činjenicu da je notorno da sjemenke indijske konoplje ne sadrže tetrahidrokanabinol.

Naime, kako to opravdano ukazuje državni odvjetnik u svojoj žalbi, prvostupanjski sud je za sada sa nedovoljno kritičnosti cijenio sve izvedene dokaze pa se i zaključak o nepostojanju dokaza za sada ukazuje preuranjenim. Pri tome posebno valja istaći da je doista neuvjerljivo da optuženik, koji je iskazao da je navedena količina sjemenki indijske konoplje nastala od prethodnog konzumiranja droge marihuane koje su ispale iz čičkova cvjetova te biljke, nije znao da se radi o materijalu namijenjenom za proizvodnju droge marihuane. Ovo osobito stoga kad se uzme u obzir da optuženik nije bacio te sjemenke već ih je skupljao kroz određeno vrijeme, stavio ih u ladicu i čuvao, pa je tako skupio ukupno 159 sjemenki, pri čemu iz potvrde o oduzimanju predmeta proizlazi da su bile spremljene u dvije kutijice.

Ove okolnosti prvostupanjski sud je cijenio sa nedovoljno kritičnosti, prihvativši da optuženikovu tvrdnju da nije znao da se radi o sjemenkama namijenjenim za proizvodnju droge marihuane. U takvoj situaciji prvostupanjski sud je sa više pažnje trebao analizirati objektivno utvrđene činjenice pronalaska 159 sjemenki indijske konoplje koje je optuženik čuvao kao i činjenice da se radi o konzumentu droge marihuane stavljajući ih u vezu sa navodima obrane optuženika.

Slijedom izloženog, valjalo je žalbu državnog odvjetnika prihvatiti i prvostupanjsku presudu ukinuti. U ponovljenom postupku sud će ponovno provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi provesti i nove i zatim sa više pažnje analizirati kako svaki dokaz posebno tako i obranu optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, i to na temelju ispravno utvrđenog činjeničnog stanja, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

Iz svega izloženog, na temelju članka 388. stavka 1. ZKP/97 odlučeno je kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

U odnosu na žalbu optuženog B. A.

Nije u pravu žalitelj kada ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 368. stavak 1. točka 11. ZKP/97 navodeći da je izreka presude nerazumljiva, dok su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i u znatnoj mjeri proturječni. Pojašnjavajući ovaj žalbeni navod, žalitelj ističe da je činjenični opis nerazumljiv, jer se sastoji od uvodnog dijela te točaka a) i b) koje se preklapaju, dok je vrijeme počinjenja djela navedeno kao „točno neutvrđeni dan početkom siječnja“ i „točno neutvrđeni dan polovicom travnja“, te je

I Kž 293/12-4

neprecizno opisana metalna drobilica koja je oduzeta pretragom stanja i prostorija od optuženika. Prigovara se također zaključku prvostupanjskog suda da je optuženik počinio kazneno djelo stavljeno mu na teret, o čemu nema razloga o odlučnim činjenicama, jer se obrazloženje sastoji od „stranice i pol“.

Protivno istaknutim žalbenim navodima, izreka prvostupanjske presude nije nerazumljiva, a činjenični opis koji se pod točkom 1. sastoji od uvodnog dijela te je podijeljen na točke a) i b) je jasan i određen. U činjeničnom opisu točke 1. pod a) navodi se da se inkriminirana djelatnost odvijala „od točno neutvrđenog dana početkom siječnja do točno neutvrđenog dana polovicom travnja 2011.“ Taj dio činjeničnog opisa treba sagledavati i sa uvodnim dijelom tako da se inkriminirana djelatnost optuženika odvijala u tom periodu i to do 16. travnja 2011. neutvrđenih dana u tri navrata, a što je u skladu sa izvedenim dokazima, pa je neosnovan prigovor optuženika da činjenični opis nije razumljiv. Nije u pravu optuženik ni kada navodi da je metalna drobilica naziva „Netherlands Holland“ neprecizno opisana, jer njezin opis odgovara podacima iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. Stoga je izreka presude razumljiva, a taj žalbeni navod neosnovan.

Nadalje, prvostupanjski sud dao je jasne, potpune i logične razloge o svim odlučnim činjenicama, bez međusobnog proturječja, određeno i potpuno izložio je nesporne činjenice, kao i one sporne, za koje je naveo iz kojih razloga ih uzima dokazanima, pri čemu je dao valjanu ocjenu vjerodostojnosti svih proturječnih dokaza, kao i razloge kojima se vodio osobito pri utvrđenju postojanja kaznenog djela i krivnje optuženika. Ne slažući se sa zaključcima prvostupanjskog suda, žalitelj u suštini osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, tako da će ovi žalbeni prigovori biti ocijenjeni u dijelu ove drugostupanjske odluke koji se odnosi na obrazlaganje žalbene osnove iz članka 369. ZKP/97.

Prema tome, nije osnovana žalba optuženog B. A. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 1. točke 11. ZKP/97, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude u smislu članka 379. stavka 1. točke 1. ZKP/97 nije našao procesne povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti.

Žaleći se zbog povrede kaznenog zakona iz članka 368. točka 1. ZKP/97, koju optuženi B. A. označava kao pogrešna primjena materijalnog prava, optuženik ističe da se radi o beznačajnom djelu u smislu članka 28. KZ/97. Međutim, činjenica da je optuženik u tri navrata optuženom V. R. prodao 15,00 grama droge marihuane, da je kod njega pronađeno 8,00 grama te droge i metalna drobilica, uz okolnost znatnog porasta takvih kaznenih djela, koja predstavljaju sve veću društvenu opasnost i ugrožavaju pravni sustav, ne ukazuje na očitu beznačajnost djela u smislu članka 28. KZ/97 (odnosno članka 33. KZ/11). Prema tome, prvostupanjski sud nije povrijedio kazneni zakon kada nije primijenio odredbu toga zakona o beznačajnom djelu i u tom smislu optuženog B. A. oslobodio od optužbe.

Ovaj optuženik, doduše, nije u pravu ni kada u žalbi tvrdi da je dobrovoljnom predajom 8,00 grama droge marihuane i metalne drobilice koji su pronađeni pretragom njegovog stana i drugih prostorija bitno pridonio otkrivanju djela, zbog čega je trebalo primijeniti odredbu članka 173. stavak 8. KZ/97 (članka 190. stavak 9. KZ/11) i blaže ga kazniti, odnosno osloboditi ga od optužbe. Prije svega, odredba članka 58. stavak 3. KZ/97 (članak 50. stavak 3. KZ/11) nije obligatorna, već se radi samo o mogućnosti oslobođenja od kazne, odnosno blažeg kažnjavanja. S druge strane, činjenica da je pretragom strana i drugih

I Kž 293/12-4

prostorije pronađena droga te drobilica koje je optuženik dobrovoljno predao u konkretnoj situaciji nema bitan značaj s obzirom na druge dokaze koji postoje u spisu pa se ne radi o povredi kaznenog zakona, a kako to optuženik sugerira.

Nije osnovana žalba optuženog B. A. niti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Protivno žalbenim navodima optuženika, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud ispravno i potpuno utvrdio sve odlučne i važne činjenice.

Optuženik u žalbi ustraje na tvrdnji koju ističe u obrani, da je drogu marihuanu nabavljao samo za osobne potrebe i da je nikada nije prodavao optuženom V. R., koji je imao razloga teretiti upravo njega. Pritom ističe da se sporni SMS odnosio na prodaju računa za brzo skidanje podataka s interneta, a ne na prodaju droge, dok je drobilica koja je pronađena kod njega u stanu suvenir iz Nizozemske, a sličnu ima i njegov otac.

Suprotno ovim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje kada je, nakon svestrane analize provedenih dokaza takvu obranu optuženika ocijenio neosnovanom i zaključio da je isti posjedovao drogu upravo za daljnju prodaju, koju je prodaju i ostvario kada je u tri navrata od početka siječnja do 15. travnja 2011. prodao optuženom V. R. drogu marihuanu u količini od po 5,00 grama, ukupno 15 grama za novčani iznos od po 300,00 kuna, odnosno ukupno 900,00 kuna, sve na način opisan u točki 1. izreke a) i b) osuđujućeg dijela pobijane presude.

Pri tome je prvostupanjski sud opravdano prihvatio kao istinit iskaz optuženog V. R. kojeg je ovaj dao pred redarstvenim vlastima, kao osumnjičenik, u prisutnosti branitelja, kao i na glavnoj raspravi, budući da je tada na logičan i uvjerljiv način detaljno i okolnosno opisao gdje i u kojim količinama kupovao drogu marihuanu od optuženog B. A., i to u dva navrata u stanu optuženika, a u jednom navratu je optuženik došao u njegov stan, kao i način na koji je bila pakirana (PVC vrećice). Pritom je opisao na koji način su stupali u kontakt, bilo da ga je optuženi V.

R. nazvao na njegov mobitel na ime koje je upisano kao „B.“ te ga pitao ima li kakvo lišće, bilo da mu je poslao SMS. Ove okolnosti pravilno je prvostupanjski povezao s činjenicom da je pretragom mobilnog telefona V. R. utvrđen sadržaj SMS-a koji je osoba imena „B.“ poslala optuženiku „..a dodi sutra i dobijes po istoj cijeni jer meni ni ne treba baš ovoliko“, te zaključio da je optuženi B. A. prodavao drogu marihuanu optuženom V. R., a ne kako taj optuženik tvrdi da se radilo o prodaji računa za brzo skidanje podataka s interneta.

Osim toga, potvrdom o privremenom oduzimanju od optuženog B. A. oduzeta je metalna drobilica kao i droga marihuana, pakirana u tri paketića, ukupne težine 8,00 grama za koju je drogu toksikološkim vještačenjem utvrđeno da sadrži više od 0,3 % tetrahidrokanabinola. Stoga ta činjenica, uz okolnost ranije višekratne prodaje droge marihuane optuženom V. R., opravdava zaključak da je optuženi B. A., neovlašteno prodavao i radi prodaje posjedovao drogu marihuanu, u svemu na način opisan u točki 1. izreke točke a) i b) osuđujućeg dijela pobijane presude.

Ni žalbeni navod optuženika da je optuženi V. R. imao razloga teretiti ga ne dovodi u sumnju ovaj zaključak, tim više što su obojica iskazali da su prijatelji i kumovi, dok s druge stane davanjem tog iskaza taj optuženik nije ni na koji način ublažio svoj procesni položaj. Značaj izloženih okolnosti nije doveden u sumnju niti žalbenim navodom da se metalna drobilica može nabaviti bilo gdje u O. te da istu takvu posjeduje i optuženikov otac.

I Kž 293/12-4

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Budući da se nakon počinjenja kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. KZ/97 u vezi s člankom 41. ZIDKZ za koje je optuženik proglašen krivim pobijanom presudom promijenio zakon, to je potrebno ocijeniti koji je zakon blaži te primijeniti najblaži zakon. Naime, 1. siječnja 2013. stupio je na snagu KZ/11, koji u članku 3. stavak 2., kao i KZ/97 također u članku 3. stavak 2., propisuje obveznu primjenu najblažeg zakona za počinitelja ako se zakon promijeni nakon počinjenja kaznenog djela.

Prema članku 190. stavak 2. KZ/11, za kazneno djelo koje je ostvareno neovlaštenom prodajom, predviđena je kazna zatvora u trajanju od jedne do dvanaest godina. Za kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. KZ/97 u vezi člankom 41. ZIDKZ ostvareno neovlaštenom prodajom tvari koja je propisom proglašena drogom, predviđena je kazna zatvora u trajanju najmanje tri godine. Iz navedenog slijedi da je u konkretnoj situaciji KZ/11 blaži nego KZ/97 jer za isto ponašanje koje je predviđeno kao kazneno djelo predviđa blažu kaznu pa je zato ovdje trebalo primijeniti KZ/11 kao blaži zakon za počinitelja.

Slijedom toga, prvostupanjsku presudu je po službenoj dužnosti trebalo preinačiti u pravnoj oznaci djela te izreći da je optuženik djelom činjenično opisanim u izreci prvostupanjske presude počinio kazneno djelo iz članka 190. stavak 2. KZ/11.

Uslijed te odluke i budući da optuženik B. A. pobija prvostupanjsku presudu i zbog odluke o kazni, pobijana presuda ispitana je i iz te žalbene osnove, pri čemu treba reći da je žalba optuženika u tom dijelu osnovana.

Naime, prihvaćajući po prvostupanjskom sudu pravilno utvrđene olakotne okolnosti (neosuđivanost, primjereno držanje pred sudom, mlađu životnu dob, prodaja relativno male količine lake droge), dok nije nađeno otegotnih okolnosti, a koje su imale utjecaja na izbor vrste i mjere kazne u konkretnoj situaciji, ovaj drugostupanjski sud izrekao kaznu zatvora u granici donjeg minimuma zaprijećene kazne zatvora za kazneno djelo iz članka 190. stavka 2. KZ/11, u trajanju godine dana. Upravo kazna u tom trajanju primjerena je svim navedenim okolnostima te sadrži dostatnu količinu društvene osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini. Istovremeno, ta kazna može jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti ponovno uključivanje optuženika u društvo.

Izložene okolnosti opravdavaju i zaključak da će se svrha kažnjavanja, prije svega u vidu specijalne prevencije, ostvariti i bez oduzimanja slobode optuženom B. A. pa je izrečena kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

Optuženi B. A. dužan je u roku od osam dana od dana za koji je pozvan javiti se nadležnom tijelu za probaciju. U protivnom, ili ako mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja. Ako optuženi B. A. svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne

I Kž 293/12-4

izvrši rad za opće dobro, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili neizvršenom dijelu.

S obzirom da ranija sigurnosna mjera oduzimanja predmeta više nije predviđena kao sigurnosna mjera KZ/11, trebalo je na temelju članka 79. stavka 1. u vezi s člankom 190. stavkom 8. KZ/11 od optuženog B. A. oduzeti drogu te metalnu drobilicu naziva „The Netherlands Holland“, a na temelju članka 77. stavak 1. KZ/11 imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom u iznosu od 900,00 kn.

Slijedom navedenog, na temelju članka 390. stavka 1. i članka 387. ZKP/97 presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 28. listopada 2014.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.