Criminal appeal partially allowed; conviction reclassified to lesser offense under new law with reduced sentence.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially allowed the defendant's appeal by reclassifying the crime from a lesser offense to a more serious one based on a new law. The court found that the defendant's actions, involving 198,116 HRD, fell below the threshold for the original charge but met the criteria for the new, more severe definition under Article 229 of the Criminal Law. Consequently, the court applied the principle of retroactive application of the milder law, reclassifying the act and imposing a reduced sentence of one year and six months instead of two years.
Legislator headnote
AI generatedčl. 4. st. 2. OKZRH; čl. 229. KZRH: When a new criminal law increases the threshold for a specific offense, the principle of retroactive application of the milder law requires reclassifying the act under the new, less severe provision if the amount involved falls below the new threshold.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 1219/1992-3
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Gudelj Milana, Kocijančić Erike i Frančula mr. Rudolfa kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Š.Z. zbog krivičnog djela iz čl. 229. st. 3. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Varaždinu od 5. listopada 1992. K-32/92, u sjednici održanoj 13. travnja 1993., saslušavši zamjenika javnog tužitelja Republike Hrvatske P.M.,
p r e s u d i o j e :
I. U povodu žalbe optuženika, po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana presuda suda prvog stupnja u pravnoj oznaci djela i izriče da je opt. Š.Z. djelom opisanim u izreci te presude počinio krivično djelo pronevjere iz čl. 229. st. 1. KZRH.
II. Uslijed odluke pod I. i uvaženjem žalbe optuženika, preinačuje se pobijana presuda i u odluci o krivičnoj sankciji, tako da se opt. Š.Z. po čl. 229. st. 1. KZRH osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. Š.Z. zbog krivičnog djela pronevjere iz čl. 229. st. 3. KZRH, pobliže činjenično opisanog u izreci te presude, te je po istom zakonskom propisu, uz primjenu čl. 42. toč. 2. i čl. 43. st. 1. toč. 1. OKZRH, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
Protiv te presude optuženik je podnio žalbu zbog odluke o kazni, te je predložio da se pobijana presuda preinači i da mu se izrekne najblaža moguća kazna.
Na temelju čl. 370. st. 2. ZKP javni tužilac Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.
Žalba je osnovana.
I Kž 1219/92
Prije svega, ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja na temelju odredbe čl. 376. st. 1. toč. 2. ZKP po službenoj dužnosti ispitao je pobijanu presudu i našao, da djelo optuženika, opisano u izreci te presude, sada treba pravno označiti kao krivično djelo iz čl. 229. st. 1. KZRH, iz razloga što je nakon izricanja presude suda prvog stupnja na temelju Zakona o izmjenama Krivičnog zakona Republike Hrvatske, koji je stupio na snagu 8. siječnja 1993. ("Narodne novine", br. 91 od 31. prosinca 1992.) došlo do izmjene Krivičnog zakona, prema kojoj je granični iznos za krivično djelo pronevjere iz čl. 229. st. 3. KZRH sada 2.000.000 HRD, odnosno za krivično djelo iz čl. 229. st. 2. KZRH sada je taj iznos 550.000 HRD. S obzirom da je optuženik djelom zbog kojeg je pobijanom presudom oglašen krivim pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od ukupno 198.116 HRD, dakle nižu ne samo od graničnog iznosa za krivično djelo iz čl. 229. st. 3. KZRH, već i od graničnog iznosa za krivično djelo iz čl. 229. st. 2. KZRH, trebalo je u skladu sa obaveznom retroaktivnom primjenom blažeg zakona na počinitelja krivičnog djela, na temelju čl. 4. st. 2. OKZRH, po službenoj dužnosti djelo optuženika pravno označiti kao krivično djelo pronevjere iz čl. 229. st. 1. KZRH, kao što je to učinjeno pod I. izreke ove presude suda drugog stupnja.
S obzirom da je djelo optuženika sada pravno označeno po blažem krivičnom zakonu, uslijed toga, kao i uvaženjem žalbe optuženika, trebalo je preinačiti pobijanu presudu suda prvog stupnja i u odluci o krivičnoj sankciji, te je stoga ovaj Vrhovni sud po čl. 229. st. 1. KZRH optuženiku izrekao nešto blažu kaznu od one koju mu je izrekao sud prvog stupnja.
Naime, iako je ovom presudom optuženik oglašen krivim za blaže krivično djelo nego u presudi suda prvog stupnja, ipak je u suštini riječ o istoj kriminalnoj količini, koja samim time što je drugačije pravno označena nije dovela do bitne promjene stupnja društvene opasnosti optuženika i njegova djela. Međutim, s obzirom na olakotne okolnosti koje je pravilno utvrdio i ocijenio sud prvog stupnja, prije svega imajući u vidu objektivno teške materijalne prilike u obitelji optuženika sa dvoje maloljetne djece, te njegovo korektno držanje tijekom krivičnog postupka, koje okolnosti se posebno ističu u žalbi, ovaj Vrhovni sud je optuženiku za počinjeno krivično djelo izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, kao primjerenu težini počinjenog krivičnog djela, stupnju krivične odgovornosti optuženika, njegovoj ličnosti i svim okolnostima relevantnim za odmjeravanje kazne, u uvjerenju da će takvom kaznom biti ostvarene svrhe kažnjavanja iz čl. 33. OKZRH.
Iz navedenih razloga, na temelju čl. 387. st. 1. ZKP, presuđeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 13. travnja 1993.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Tomerlin-Almer Rajka v.r.
Zmajević mr. Branko v.r.
Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava
Viši
stručni referent:
(Vladimir
Vuletin)