Rev-1949/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1949/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. K., 2. M. K., 3. mldb. D. K., zastupanog po majci z.z. M. K. i 4. M. K., svi iz R., zastupani po punomoćniku M. Š., odvjetniku iz R., protiv tuženice C.-o. d.d. Z. - F. R., zastupane po punomoćnicima B. Š., S. L., T. Z.-J. i A. J., odvjetnicima iz R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja 1-4 izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 18. prosinca 1996. godine br. Gž-717/96 kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci od 16. siječnja 1996. godine br. P-373/94, u sjednici održanoj dana 5. prosinca 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se djelomično revizija prvotužitelja D. K., te se preinačuje presuda Županijskog suda u Rijeci od 18. prosinca 1996. godine br. Gž-717/96, tako da se nalaže tuženici da prvotužitelju isplati s osnova naknade štete za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti pored pravomoćno dosuđenog iznosa od 83.145,12 kn i daljnji iznos od 40.000,00 kn (dakle ukupno 123.245,12 kn) sa zakonskim zateznim kamatama od 18. prosinca 1996. godine do isplate.

II. U preostalom dijelu revizija prvotužitelja, a u cijelosti revizije drugo do četvrtotužitelja odbijaju se kao neosnovane.

III. O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom (točka I. izreke) obvezana je tuženica prvotužitelju s osnova naknade štete isplatiti ukupan iznos od 223.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (i to na ime fizičkih bolova 50.000,00 kn, straha 10.000,00 kn, naruženja 25.000,00 kn, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti 130.000,00 kn, te na ime tuđe pomoći 6.000,00 kn, a za pojačanu ishranu 2.000,00 kn).

U točki II. izreke iste presude obvezana je tuženica s naslova naknade štete isplatiti drugo i trećetužitelju svakom po iznos od 30.000,00 kn, a četvrtotužiteljici iznos od 20.000,00 kn.

S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelji su odbijeni (točka III. izreke).

Ujedno je naloženo tuženici da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 36.845,00 kn.

Drugostupanjskom presudom, a povodom žalbe tuženice djelomično je preinačena prvostupanjska presuda na način da je prvotužitelju na ime duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti dosuđen iznos od 83.145,12 kn, a odbijen je tužbeni zahtjev drugo do četvrtotužitelja u cijelosti.

Ujedno su žalbe drugo do četvrtotužitelja odbijene u cijelosti, a prvotužitelja u preostalom dijelu kojim je dosuđena nematerijalna šteta (za fizičke bolove, strah i naruženost) te potvrđena prvostupanjska presuda u odnosu na tog tužitelja.

Rješenjem drugostupanjskog suda djelomičnim uvažavanjem žalbe prvotužitelja i tuženice ukinuta je presuda prvog stupnja u dosuđujućem i odbijajućem dijelu koja se odnosi na naknadu materijalne štete s osnova tuđe pomoći i njege, te pojačane ishrane, kao i u odluci o parničnom trošku te je u tom dijelu predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude izjavili su reviziju tužitelji 1-4 zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se preinači pobijana presuda, te prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno da se ukinu presude nižestupanjskih sudova i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu, sve uz naknadu troškova revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija prvotužitelja je djelomično osnovana, dok su revizije drugo do četvrtotužitelja neosnovane.

Nije osnovana revizija prvotužitelja u dijelu kojim je tužitelj odbijen s preostalom zahtijevanom naknadom za pretrpljene fizičke bolove (preko dosuđenih 50.000,00 kn), za strah (preko dosuđenih 10.000,00 kn), za naruženost (preko dosuđenih 25.000,00 kn), jer su nižeštupanjski sudovi po stajalištu ovog suda cijenili sve osobitosti konkretnog slučaja, posebice imajući u vidu težinu povrede, dugotrajnost liječenja, vidljivost zaostalih promjena na tijelu tužitelja, uzimajući pritom posebice u obzir jačinu i trajanje fizičkih bolova i pretrpljenog straha, kao i stupanj naruženosti prvotužitelja, a cijeneći i njegovu mladost (27 godina) u času nezgode.

Kako su dakle pri odmjeravanju naknade za gore navedene vidove nematerijalne štete nižestupanjski sudovi cijenili sve okolnosti koje predviđa odredba čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("NN" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 - ZOO), to nije povrijeđeno materijalno pravo pa je valjalo reviziju prvotužitelja na temelju čl. 393. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92 i 112/99 - ZPP) u tom dijelu odbiti.

U postupku je utvrđeno da je prvotužitelj u prometnoj nesreći 1.8. 1992. godine zadobio višekomadni otvoreni kostolom unutarnjeg nastavka lijeve nadlaktične kosti u lakatnom zglobu s oštećenjem živčanog spleta, kao i oštećenja ovojnice lijeve nadlaktične arterije (sve pobliže opisano u nalazu liječnika vještaka), uslijed kojih ozljeda je nastupilo bitno umanjenje funkcije cijele lijeve ruke (kako zbog trajnog oštećenja glavnog živčanog snopa, muskulature, te smanjenje aktivne i pasivne pokretljivosti zglobova). Uslijed navedenog utvrđena je invalidnost prvotužitelja sa 60%, jer prvotužitelj više nije radno sposoban obavljati dotadašnji posao saobraćajnog policajca, a s obzirom na životnu dob, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti trpit će još dugi niz godina.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje naknada štete za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti dosuđena je u preniskom iznosu.

Pravična naknada za navedeni vid štete iznosi po nalaženju ovog suda 155.000,00 kn, pa s obzirom na okolnost da tužitelj prima novčanu naknadu za tjelesno oštećenje koja kapitalizirana s obzirom na predviđeni životni vijek iznosi 31.854,88 kn, prvotužitelju se s tog osnova dosuđuje iznos od 123.145,12 kn, pa je stoga u navedenom dijelu djelomičnim usvajanjem revizije prvotužitelja, a temeljem odredbe iz čl. 395. st. 1. ZPP valjalo odlučiti kao u dispozitivu.

Naprotiv, drugostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužitelje 2-4 tužbenim zahtjevom u cijelosti, jer im u konkretnom slučaju ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete na ime duševnih boli zbog naročito teškog invaliditeta prvotužitelja, jer za dosudu te štete nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 201. st. 3. ZOO, tako da se u tom dijelu u cijelosti prihvaća obrazloženje drugostupanjske presude.

Valjalo je stoga odlučiti kao u izreci i odbiti reviziju tužitelja 2-4 temeljem odredbe iz čl. 393. ZPP.

O troškovima cijelog postupka kao i o troškovima revizije odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. i 4. ZPP).

U Zagrebu, 5. prosinca 2000. godine,

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.