Rev-1070/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1070/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. T. iz K., koju zastupa punomoćnik T. L. i drugi odvjetnici u Odvjetničkom društvu M., L., B. i T. u Z., protiv tuženika G. B. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-7347/09-2 od 6. rujna 2011., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačen presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P- 2227/06 od 11. svibnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 25. svibnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„Tuženik G. B. iz Z., ..., dužan je platiti tužiteljici S. B. T. iz K., ..., slijedeće iznose:

- iznos od 17.043,06 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju C. b. d.d. Z. plaća na devizne štedne uloge u DEM po viđenju, tekućom na iznos od 33.000,00 DEM od dana 20. veljače 2001. pa do 31. prosinca 2001. godine, a nadalje do plateža te zakonsku zateznu kamatu po stopi koju C. b. d.d. Z. plaća na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, a sve u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate,

- iznos od 4.164,87 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju C. b. d.d. Z. plaća na devizne štedne uloge u EUR po viđenju, tekućom od 9. svibnja 2005. godine pa do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate,

- na iznos od 9.566,66 USD, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koju C. b. d.d. Z. plaća na devizne štedne uloge u USD po viđenju, tekućom od 9. svibnja 2005. godine pa do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate kao i da tuženik plati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 18.780,00 kuna, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

„Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. svibnja 2009. poslovni broj P-2227/06:

- u dijelu prve alineje izreke kojom je tuženiku naloženo da tužiteljici plati iznos od 17.043,06 EUR sa zateznom kamatom koju C. b. d.d. plaća na devizne štedne uloge u EUR po viđenju koja teče od 9. svibnja 2005. sve do isplate u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate,

- u drugoj i trećoj alineji izreke.

Preinačuje se ista presuda u odluci o zateznim kamatama (dio prve alineje izreke) kojom je određeno da na iznos od 33.000,00 DEM zatezne kamate teku od 20. veljače do 31. prosinca 2001. po stopi koju C. b. d.d. plaća na devizne štedne uloge u DEM, a od 1. siječnja 2002. do 8. svibnja 2005. na iznos od 17.043,06 EUR teku zatezne kamate koje navedena banka plaća na devizne štedne uloge u EUR i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatu zateznih kamata koje na iznos od 33.000,00 DEM teku u vremenu od 20. veljače do 31. prosinca 2001., a na iznos od 17.043,06 EUR u vremenu od 1. siječnja 2002. do 8. svibnja 2005.“

Protiv dijela drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u dosuđujućem dijelu reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je prihvatiti reviziju, preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti ili je u tom dijelu ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija tuženika nije dopuštena.

Tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari tužiteljica je, kao jedna od tri zakonske nasljednice iza svoje majke M. B. zatražila od tuženika isplatu 1/3 dijela ukupno pozajmljenog iznosa, zahtijevajući da sud naloži tuženiku da tužiteljici po tom osnovu isplati iznos od 17.043,06 EUR (1/3 iznosa pozajmljenog na temelju potvrde od 20. srpnja 2000.), iznosa od 4.164,87 EUR i te iznosa od 9.566,66 USD (1/3 iznosa pozajmljenog tuženiku na temelju potvrde od 31. listopada 2001.).

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva sudovi su tužbeni zahtjev prihvatili pa su naložili tuženiku isplatiti utužene iznose kako je to pobliže navedeno u izrekama presuda prvostupanjskog i drugostupanjskog suda. Pritom je prvostupanjski sud ocijenio da potvrde od 20. srpnja 2000. i 31. listopada 2001. prema svom sadržaju predstavljaju ugovore o zajmu, da je prednica tužiteljice pozajmljene iznose predala tuženiku koji nije vratio pozajmljene iznose slijedom čega je tuženik dužan, sukladno odredbi čl. 557. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), odredbi čl. 17. ZOO u vezi s čl. 262. ZOO isplatiti tužiteljici iznose navedene u izreci te presude.

Drugostupanjski sud je potvrdio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim tužiteljici dosuđena isplata glavnica, ali je, ocijenio da su predmetni ugovori o zajmu u stranoj valuti ništavi u smislu odredbe čl. 103. st. 1. ZOO jer su suprotni odredbi čl. 10. st. 3. Zakona o osnovama deviznog sustava, deviznog poslovanja i prometa zlata („Narodne novine“, broj 91.a/93, 36/98 i 32/01). Zato je drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o tijeku zateznih kamata jer su, budući da su ništavi ugovori o zajmu, ništave i odredbe o dospijeću obveze slijedom čega kamate na pojedine iznose glavnice, sukladno odredbi o vraćanju stečenog bez osnove u smislu čl. 214. ZOO, teku od dana kad je prednica tužiteljice zatražila povrat novaca od tuženika tj. od 9. svibnja 2005. Stoga je drugostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za platež zatezne kamate za razdoblje do 8. svibnja 2005.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. točka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kuna.

Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

U konkretnom predmetu tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na dva različita ugovora o zajmu (potvrda od 20. srpnja 2000. i potvrd od 31. listopada 2001.). Tako se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 17.043,06 EUR temelji na ugovoru, odnosno potvrdi od 20. srpnja 2000., koji iznos preračunat u kune prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30. listopada 2008. (1 EUR = 7,206364 kuna), kada je tužiteljica konačno uredila tužbeni zahtjev iznosi 122.818,49 kuna. Nadalje, tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 4.164,87 EUR, koji iznos preračunat u kune prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30. listopada 2008. (1 EUR = 7,206364 kuna) iznosi 30.013,57 kuna te iznosa od 9.566,66 USD, koji iznos preračunat u kune prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan 30. listopada 2008., kada je postavljen konačno uređeni tužbeni zahtjev (1 USD = 5,621189 kuna) iznosi 53.776,00 kuna, što ukupno iznosi 83.789,57 kuna.

Budući da vrijednost predmeta spora revizijom pobijanog dijela drugostupanjske presude niti prema jednom tužbenom zahtjevu tužiteljice (odnosno utuženoj 1/3 dijela pozajmljenog iznosa po ugovoru o zajmu koji je prednica tužiteljice sklopila s tuženikom) ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna, da se u ovom sporu ne radi se o sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te da drugostupanjska presuda nije donesena na temelju odredbi čl. 373.a ZPP niti čl. 373.b ZPP, to u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za podnošenje redovne revizije na temelju čl. 382. st. 1. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u točkama 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranka u izvanrednoj reviziji treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U slučaju kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih pretpostavki revizija nije dopuštena pa se revizijski sud ne može upuštati u ispitivanje njezine osnovanosti.

Odlučujući o dopuštenosti predmetne revizije u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i st. 3. ZPP ovaj sud je ocijenio da revizija tuženika nije dopuštena jer revident u njoj nije određeno naznačio niti jedno postupovnopravno niti materijalnopravno pitanje u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, a revizija je revizija pisana i sastavljena kao redovna revizija, u smislu čl. 382. st. 1. ZPP, podnesena zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Prema tome, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene niti zakonske pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP.

Zbog navedenog je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP i čl. 392.b st. 2. ZPP odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 25. svibnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.