Rev-1857/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1857/1990-2

P R E S U D A

U IME NARODA!

Vrhovni sud Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegović kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Radomire Felicijan Maoduš, Borisa Guttmann i Stanislava Plazonić kao članova vijeća u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. Š. iz Z., koga zastupa pun. N. H., odvjetnik u Z., protiv tužene N. Š. iz Z., koju zastupa pun. I. S., odvjetnik u Z., radi utvrdjenja jedinog nosioca stanarskog prava, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 3. listopada 1989. br. Gž-6443/89-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. ožujka 1989. br. Ps-647/88 u sjednici održanoj dana 13. prosinca 1990,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom je presudom tužena odredjena za jedinog nosioca stanarskog prava na ranije zajedničkom stanu stranaka u Z., te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da on to pravo zadržava.

Žalbu tužitelja odbio je drugostepeni sud i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio pravovremeno reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje nižestepene presude preinače i udovolji njegovom zahtjevu ili pak da se ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

U pismenom odgovoru na reviziju tužena predlaže da se revizija odbije.

Javni tužilac Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U reviziji, kao i u toku ranijeg postupka, tužitelj ističe i ponavlja, da nije bilo uslova da se tužena odredi jedinim nosiocem stanarskog prava, nakon razvoda braka stranaka, kada je ona suvlasnik useljivog stana u Zagrebu.

Sudovi su cijenili ovu, po tužitelju isticanu okolnost, kao neodlučnu za presudjenje u ovom predmetu, što je pravilno i zakonito.

Nakon razvoda braka stranaka,njihova mldb. djeca povjerena su na odgoj i čuvanje tuženoj, pa dolazi u obzir samo primjena odredbe iz čl. 65. st. 3. Zakona o stambenim odnosima ("NN" br. 51/85 - dalje ZSO), tj. da tužena, kao roditelj kome su povjerena djeca, zadržava stanarsko pravo.

Nije bilo potrebe da se utvrdjuje, da li je tvrdnja tužitelja, kako tužena ima na raspolaganju useljivi stan (ona inače priznaje suvlasništvo 1/12 dijela neuseljivog stana) točna, jer ta okolnost nema utjecaja i značaja na primjenu odredbe čl. 65. st. 3. ZSO.

Kako su - takodjer pravilno - nižestepeni sudovi istaknuli, ako zaista tužena ima useljivi stan, za postupanje nadležan je stambeni organ, a u smislu čl. 61. i 62. ZSO.

Pravilno su stoga nižestepeni sudovi primijenili materijalno pravo (čl. 65. st. 3. ZSO) kad je tužena zadržala stanarsko pravo. Nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 386. u vezi čl. 354. stav 2. t. 10. ZPP-a (revident nije posebno označio koja je bitna povreda ostvarena u postupku nižestepenih sudova).

Revizija je stoga odbijena kao neosnovana primjenom čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 13. prosinca 1990.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović v.r.