Gž-1139/2018-2 · Županijski sud u Zadru

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 3 Gž-1139/18-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Franke Zenić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., OIB: …, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, protiv tuženika G. T. d.o.o. Z., zastupan po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici I. B., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Pn- 29/17 od 31. kolovoza 2018, u sjednici vijeća održanoj dana 19. listopada 2018.,

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Benkovcu poslovni broj Pn-29/17 od 31. kolovoza 2018 i predmet vraća sudu prvog stupnja radi održavanja nove glavne rasprave.

Obrazloženje

Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I Nalaže se tuženiku trgovačkom društvu G. T. d.o.o. iz Zadra da tužiteljici R. H. plati iznos od 1.099.980,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom počev od 31. kolovoza 2018. kao dana presuđenja, pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva preko iznosa od 1.099.980,00 kuna iz točke I izreke presude, a do utuženog iznosa od 3.333.416,00 kuna, odnosno za iznos od 2.233.436,00 kuna te se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice i u dijelu gdje je ista tražila da zakonske zatezne kamate na iznos dosuđen u točki I izreke ove presude od 1.099.980,00 kuna teku od dana 13. studenog 2003. do 30. kolovoza 2018.g.

III Svaka stranka snosi svoje parnične troškove."

Protiv citirane presude u dijelu pod toč. II. izreke žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe da je pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku i to iz razloga jer su razlozi o odlučnim činjenicama (količini protupravno izvađenog kamena), kao i o sadržaju isprava i zapisnika te iskaza samih svjedoka, nejasni i proturječni. Pogrešno je sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje kada je uvidom u dopis tuženika utvrdio količinu protupravno izvađenog kamena, jer iz dopisa Državnog inspektorata proizlazi da je u utuženom razdoblju izvađena količina kamena daleko veća. Pogrešno je prvostupanjski sud utvrdio da vrijednost izvađenog kamena iznosi samo 1.099.980,00 kn smatrajući da je preostali dio kamena tuženik prodao, kupio ili na drugi način stekao, a ne protupravnom eksploatacijom. Također je utvrđeno da tuženik obavlja protupravnu eksploataciju arhitektonskog građevnog kamena bez valjanih odobrenja te da na licu mjesta vrši i premljevljavanje jalovinskog dijela arhitektonskog građevnog kamena. Tuženik u odnosu na dostavljene podatke o prodaji kamena nije dokazao da bi isti pribavio na drugi način, osim protupravnom eksploatacijom. Ističe da je tuženik protupravno eksploatirao vrijednost arhitektonskog građevnog kamena i jalovine od 3.333.416,00 kn, a koja je utvrđena nalazom vještaka rudarske struke, a što nesporno proizlazi iz dokumentacije dostavljene tijekom prvostupanjskog postupka. Pogrešna da je i odluka o tijeku zakonskih zateznih kamata, budući da je tuženik bio nepošteni stjecatelj pa su pogrešno određene zakonske zatezne kamate počev od donošenja prvostupanjske presude, a ne od dana stjecanja.

Žalbu protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke izjavio je tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, ukine presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu i rješenjem odbaci tužba kao nedopuštena, sve uz obvezu tužiteljice da tuženiku naknadi troškove postupka, zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje. U žalbi ističe da je otvaranjem stečajnog postupka nad tuženikom nastupio prekid svih postupaka u kojima je isti stranka te je za sve vjerovnike stečajnog dužnika nastala obveza da u striktnim i prekluzivnim rokovima prijave svoju tražbinu stečajnom upravitelju. Tužiteljica je prijavila zbirno svoja potraživanja, a Trgovački sud u Zadru u stečajnom postupku dana 10. travnja 2017. donio je rješenje o utvrđivanju tražbina u kojima je navedeno da su osporene, između ostaloga, tražbine R. H. u iznosu od 11.983.260,56 kn te izričito navedeno, odnosno dano upozorenje vjerovnicima čije su tražbine osporene, na nastavak postupaka radi utvrđenja tražbina koje su osporene, temeljem čl. 266. st. 1. Stečajnog zakona, dok se prekluzivni rok za pokretanje odnosno nastavak temelji na odredbi čl. 267. st. 1. navedenog Zakona. S obzirom da tužiteljica u predmetnom postupku nikada nije predložila nastavak postupka, a svakako ne u prekluzivnom roku od 8 dana od donošenja navedenog rješenja, to je ista izgubila mogućnost vođenja predmetnog postupka. Tužiteljica je mogla i morala u roku od 8 dana od zaprimanja rješenja o osporavanju tražbine predložiti nastavak predmetnog postupka i odmah nakon toga urediti tužbeni zahtjev na način da traži utvrđenje tražbine u određenom iznosu kao tražbine drugog višeg isplatnog reda (deklaratorni zahtjev), a nema pravo ustrajati na kondemnatornom zahtjevu (na isplatu) na kojem je ustrajala. Stoga je sud pobijanom presudom odlučivao o zahtjevu koji je nedopušten i tako pogrešno primijenio odredbe Zakona o parničnom postupku i Stečajnom zakonu.

Na žalbe nije odgovoreno.

Žalbe su osnovane.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 3.333.416,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13. studenoga 2003. godine pa do isplate, koji zahtjev temelji na bespravnom iskopu arhitektonskog građevnog kamena na području T. izvršenog tijekom 2002. godine kada je tuženik bespravno izvadio 44.485 m2 kamena i tijekom 2003. godine kada je bespravno izvadio 66.429 m2 kamena i 200 m3 premljevenog kamena.

Prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio da je tuženik od 1. siječnja 2002. godine do 1. rujna 2003. godine izvadio 23.347 m2 arhitektonskog građevnog kamena, na dan 2. listopada 2003. godine još 4.000 m2 arhitektonskog građevnog kamena odnosno sveukupno 27.347 m2 te 200 m3 premljevenog kamena, pa imajući u vidu da tržišna cijena arhitektonskog građevnog kamena prema nalazu i mišljenju vještaka rudarske struke A. S., dipl. ing. rudarstva, iznosi 40,00 kuna po m2, a tržišna cijena premljevenog kamena 30,00 kuna po m2, to pozivom na odredbu čl. 210. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i 41/08), usvaja tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 1.099.980,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 31. kolovoza 2018. godine kao dana presuđenja pa ubuduće do isplate, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice odbio kao neosnovan. Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), na koju ovaj sud zajedno sa ostalim bitnim povredama odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 9., 11., 13. i 14. ZPP, pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP, budući da tuženik, kako je označen u tužbi i odluci, ne može biti stranka u postupku.

Naime, tijekom postupka nad tuženikom je otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Zadru poslovni broj St-1071/16 od 12. siječnja 2017., zbog čega je stranka u predmetnom postupku G. T. d.o.o. u stečaju, a ne G. T. d.o.o. kako je tuženik označen u uvodu i izreci presude i koji kao takav ne postoji i ne može biti stranka u postupku.

Također, treba napomenuti da kada se postupak u smislu čl. 212. ZPP prekida da prekid postupka nastaje po sili zakona i sud svojim rješenjem utvrđuje prekid postupka, a što je prvostupanjski sud i učinio svojim rješenjem od 20. veljače 2017., s tim da prema čl. 214. st. 1. istoga Zakona prekid postupka uzrokuje to da prestaju teći svi rokovi određeni za obavljanje parničnih radnji te da prema st. 2. istoga članka za trajanja prekida postupka sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku.

Prema odredbi čl. 215. st. 5. ZPP rokovi koji su zbog prekida postupka prestali teći počinju za zainteresiranu stranku teći iznova od dana kada joj sud dostavi rješenje o nastavljanju postupka.

O nastavljanju prekinutog postupka sud mora donijeti rješenje, protiv kojeg strankama mora dati uputi o pravnom lijeku, s tim da prije toga nije ovlašten poduzimati procesne radnje.

Sud prvog stupnja je nastavio s postupanjem u predmetnoj pravnoj stvari, a da o nastavljanju prekinutog postupka prethodno nije donio rješenje.

Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem čl. 369. st. 3. ZPP, ukinuti presudu suda prvog stupnja i predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu u postupanju na način da će pravilno označiti osobu tuženika u predmetu te ispitati postojanje uvjeta za nastavak prekinutog postupka, a nakon toga imajući u vidu prigovore stranaka utvrditi odlučne činjenice u predmetu i donijeti novu odluku.

U Zadru 19. listopada 2018.

Predsjednik vijeća

Igor Delin