II Kž-44/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. W. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 2. u svezi članka 326. stavka 1. i članka 52. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog A. W. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 3. siječnja 2014. broj KOV-Us-14/13 (Kv-us-1/14) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. siječnja 2014.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-44/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. W. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 2. u svezi članka 326. stavka 1. i članka 52. KZ/11, pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13. – dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. W. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, dok je pod točkom II. izreke, na temelju članka 124. stavka 2. točke 5. ZKP/08, određeno da visina jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor protiv optuženog A. W. i nadalje iznosi 100.000,00 kuna.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 44/14-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Miroslava Šovanja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. W. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 2. u svezi članka 326. stavka 1. i članka 52. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog A. W. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 3. siječnja 2014. broj KOV-Us-14/13 (Kv-us-1/14) o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 29. siječnja 2014.,
r i j e š i o j e :
Odbija se žalba optuženog A. W. kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog A. W. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točke 2. u svezi članka 326. stavka 1. i članka 52. KZ/11, pod točkom I. izreke, na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13. i 145/13. – dalje u tekstu: ZKP/08), produljen je istražni zatvor protiv optuženog A. W. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08, dok je pod točkom II. izreke, na temelju članka 124. stavka 2. točke 5. ZKP/08, određeno da visina jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor protiv optuženog A. W. i nadalje iznosi 100.000,00 kuna.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. W. putem branitelja Ž. L., odvjetnika iz S., ne navodeći žalbene osnove, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine. Žalba nije osnovana.
II Kž 44/14-4
Prvostupanjski sud je ispravno utvrdio opstojnost razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog A. W. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 te je potom ispravno zaključio da se svrha istražnog zatvora i nadalje može uspješno osigurati jamstvom u iznosu od 100.000,00 kuna.
Opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz citirane osnove prvostupanjski sud s pravom nalazi u tome što se optuženik u ovom postupku sada već potvrđenom optužnicom tereti da je počinio produljeno kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, dok je iz izvatka iz kaznene evidencije za optuženika vidljivo da je on već osuđivan, između ostalog, i zbog kaznenog djela protuzakonitog prebacivanja osoba preko državne granice iz članka 177. stavka Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11.), dakle zbog istovrsnog kaznenog djela, što ukazuje na to da prijašnje osude nisu utjecale na njega na način da svoje ponašanje uskladi s općeprihvaćenim društvenim normama i suzdrži se od daljnjeg protupravnog postupanja. Ovo posebice kada se ima na umu da je terećeno kazneno djelo počinio u vremenu provjeravanja po ranijoj osudi.
Izložene okolnosti, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će optuženi A. W. boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnom aktivnošću činjenjem novih, istovrsnih ili sličnih kaznenih djela. Stoga je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv njega iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08 radi otklanjanja opasnosti od ponavljanja djela, koja svrha se s uspjehom može ostvariti i zamjenom istražnog zatvora jamstvom u visini od 100.000,00 kuna, kao prihvatljivom garancijom za prevenciju od ponavljanja kaznenih djela.
Pri tome valja napomenuti da u pobijanom rješenju nije bilo potrebno određivati visinu jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor budući da je već pravomoćnim prvostupanjskim rješenjem od 11. listopada 2013. broj Kv-Us-69/13 (Kir-Us-107/2013) određena visina jamstva u iznosu od 100.000,00 kuna. Ta pravomoćna odluka o visini jamstva koje može zamijeniti istražni zatvor ostala je nerealizirana isključivo zbog neaktivnosti optuženog A. W., no u skladu s odredbom članka 105. stavka 1. ZKP/08, optuženik može samo podnijeti prijedlog radi izmjene visine jamstva ukoliko smatra da to opravdavaju naknadno utvrđene okolnosti.
Žalitelj nije u pravu kada tvrdi da mogućnost određivanja jamstva isključuje postojanje osnove za primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, jamstvo se, sukladno odredbi članka 102. stavka 1. ZKP/08, primjenjuje isključivo kao zamjena za mjeru istražnog zatvora kada se, u smislu odredbe članka 95. stavka 1. ZKP/08, kojom je propisana obveza suda da po službenoj dužnosti pazi da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, ocijeni da se svrha istražnog zatvora može uspješno osigurati i blažim mjerama. Prema tome, jamstvo ne isključuje postojanje uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora već, kao blaža mjera, može zamijeniti istražni zatvor.
Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po
II Kž 44/14-4
službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
U Zagrebu 29. siječnja 2014.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.
Ana Garačić, v.r.