Croatian Supreme Court dismisses appeal in small value labor dispute as review was not permitted by second instance court.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a second-instance judgment ordering wage arrears and legal costs. The plaintiff originally sought over 31,000 kuna but reduced the claim to under 10,000 kuna before the main hearing, classifying the case as one of small value. The court ruled that because the second-instance court explicitly denied the possibility of review in its judgment, the statutory conditions for filing an appeal were not met.
Legislator headnote
AI generatedčl. 458. st. 1. ZPP; čl. 464. st. 2. ZPP; čl. 467.a ZPP: In small value proceedings, an appeal is permitted only if the second-instance court explicitly allows it in its judgment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revr 1052/16-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. R. iz Z., OIB ..., protiv tuženika HŽ I. d.o.o., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik K. B., diplomirani pravnik, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-623/15-3 od 25. siječnja 2016., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8403/13-14 od 19. prosinca 2014., u sjednici održanoj 5. listopada 2016.,
r i j e š i o j e:
Revizija tuženika odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da tužitelju isplati bruto iznos od 5.309,04 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi parnične troškove u iznosu od 6.093,75 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke).
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao djelomično neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu kojim je tužitelju dosuđena naknada razlike bruto plaće u iznosu od 5.309,04 kn s pripadajućim zateznim kamatama osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 4.921,87 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke). Preinačena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplatiti zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći kao i u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.171,88 kn te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen (točka II. izreke). Odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu (točka III. izreke).
Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13, dalje: ZPP) jer da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene pravi i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni o kojemu revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a o tom pitanju postoji različita praksa drugostupanjskih sudova. Predlaže preinačiti pobijanu presudu tako da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Revizija tuženika nije dopuštena.
Tužitelj je tužbu podnio 24. travnja 2013. radi isplate potraživanja u iznosu od 31.730,85 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Podneskom od 3. travnja 2014. (list 50. spisa) snižava tužbeni zahtjev na isplatu 5.309,04 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
Prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi iznos od 10.000,00 kn, dok prema odredbi čl. 464. st. 2. ZPP-a ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama ovog zakona o redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, daljnji postupak provest će se prema odredbama ovog zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.
Slijedom izloženog, u konkretnom slučaju riječ je o sporu male vrijednosti, pa se na reviziju primjenjuje odredba čl. 467.a ZPP-a.
Prema odredbi čl. 467.a ZPP-a u postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavka 2. ZPP-a, i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena.
Sud drugog stupnja u izreci svoje presude nije dopustio podnošenje revizije u ovom sporu.
Stoga budući da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 467.a st. 1. ZPP-a revizija u ovom sporu nije dopuštena pa ju je sukladno odredbi čl. 392.b) st. 1. ZPP-a valjalo odbaciti i tako odlučiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 5. listopada 2016.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.