Rev-2653/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.L. iz Fontane Kaštel . . ., kojega zastupa punomoćnik P.J., odvjetnik iz P., protiv tuženika I. . .U. d.d. iz U., kojega zastupa punomoćnik S.E., dipl. pravnik kod tuženika, radi raskida ugovora i povrata 33.389,04 DEM, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 24. svibnja 1993.g. br. Gž 1405/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama od 30. rujna 1992.g. br. P 207/92-7, u sjednici održanoj dana 11. siječnja 1995.g.,
Legislator headnote
AI generatedRev-2653/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Nesporno je između stranaka da su stranke sklopile ugovor o ulogu na štednju dne 1. listopada 1980.g., da je tužitelj predao tuženiku devize a ovaj mu izdao deviznu štednu knjižicu na kojoj ima utužena devizna sredstva kao i da se radi o ulogu na štednju po viđenju (čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53 i 73/91 te 3/94, u daljnjem tekstu: ZOO).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2653/1993-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.L. iz Fontane Kaštel . . ., kojega zastupa punomoćnik P.J., odvjetnik iz P., protiv tuženika I. . .U. d.d. iz U., kojega zastupa punomoćnik S.E., dipl. pravnik kod tuženika, radi raskida ugovora i povrata 33.389,04 DEM, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Puli od 24. svibnja 1993.g. br. Gž 1405/92-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bujama od 30. rujna 1992.g. br. P 207/92-7, u sjednici održanoj dana 11. siječnja 1995.g.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Tuženik se odbija sa zahtjevom za naknadu troškova revizijskog postupka.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom koji glasi:
"Raskida se ugovor o ulogu na štednju sklopljen između tužitelja i tuženika dana 1. listopada 1980.g. Tuženik je dužan tužitelju vratiti 33.389,04 DEM sa 3% kamate na taj iznos tekuće od 17. travnja 1992.g. do isplate, kao i naknaditi mu parnični trošak, sve u roku od 15 dana."
Istom presudom obvezan je tužitelj da tuženiku nadoknadi parnični trošak u iznosu od 13.300 HRD (sada 13,30 Kuna).
Protiv presude suda drugog stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev ili da se ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik u odgovoru na reviziju pobija navode revizije i predlaže da se revizija odbije, a tužitelja obveže da tuženiku nadoknadi parnični trošak zajedno s troškom odgovora na reviziju.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom izjašnjenju predlaže da se revizija odbije kao neosnovana.
Revizija nije osnovana.
Nesporno je između stranaka da su stranke sklopile ugovor o ulogu na štednju dne 1. listopada 1980.g., da je tužitelj predao tuženiku devize a ovaj mu izdao deviznu štednu knjižicu na kojoj ima utužena devizna sredstva kao i da se radi o ulogu na štednju po viđenju (čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima, koji je objavljen u "Narodnim novinama", broj 53 i 73/91 te 3/94, u daljnjem tekstu: ZOO).
Tuženik je odbio isplatiti tužitelju devizni štedni polog u smislu odredbe čl. 1038. st. 2. ZOO. Tužitelj traži raskid navedenog ugovora i povrat deviznog štednog pologa primjenom odredaba čl. 133. i 132. st. 2. ZOO zbog izmijenjenih okolnosti.
Sud prvog stupnja je ocijenio okolnosti nastale nakon zaključenja ugovora između stranaka zbog kojih tuženik nije u mogućnosti da ispuni svoju obvezu isplate deviznog štednog uloga po zahtjevu tužitelja.
Sud prvog stupnja, imajući u vidu odredbe čl. 133. i 135. ZOO došao je do zaključka, da zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o deviznom štednom pologu i povrat deviznih sredstava sa zateznom kamatom nije osnovan, jer je isti ugovor odredbom čl. 9. Uredbe o pretvaranju deviznih depozita građana kod banaka u javni dug Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 71/91, 3/92 i 12/92, dalje: Uredba) izmijenjena na način da je štedni devizni depozit po viđenju pretvoren u oročeni depozit, te je u čl. 11. iste Uredbe predviđen način korištenja deviznog depozita, kao i način vraćanja deviznih sredstava počevši od 30.VI.1995.g. pa ubuduće.
Sud drugog stupnja prihvatio je pravni stav suda prvog stupnja, da se radi o prisilnom specijalnom propisu (Uredba sa zakonskom snagom u smislu odredbe čl. 88. st. 2. Ustava Republike Hrvatske), kojim je izmijenjen ugovorni odnos između stranaka (čl. 27. st. 2. ZOO). Čl. 27. st. 2. ZOO je propisano, da odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpunjuju ili stupaju na mjesto njegovih odredbi koje nisu u skladu s njima.
Ovaj revizijski sud prihvaća ocjenu sudova nižeg stupnja da se radi o prisilnom specijalnom zakonskom propisu koji je bio na snazi u vrijeme donošenja presude suda prvog stupnja i kojim je izmijenjen sadržaj ugovornog odnosa između stranaka.
Sudovi nižeg stupnja pravilno su odbili prigovor tužitelja da se Uredba ne primjenjuje s obzirom da je pokrenut postupak za ocjenu njezine ustavnosti ("Narodne novine", broj 44/92) jer to nije razlog za prestanak važenja Uredbe odnosno njezino neprimjenjivanje. Međutim, isti postupak je obustavljen na sjednici Ustavnog suda Republike Hrvatske od 2. veljače 1994.g. ("Narodne novine", broj 25/94).
Neosnovano se prigovara u reviziji da je navedena Uredba djelovala unatrag jer su njome obuhvaćeni devizni štedni depoziti kod banaka na dan 27. travnja 1991.g. Naime, navedena Uredba nema odredbe o njezinoj primjeni prije stupanja na snagu, već je u odredbama čl. 2. i 9. Uredbe navedeno o kojim se deviznim depozitima građana radi odnosno koja se devizna sredstva građana pretvaraju u javni dug Republike Hrvatske.
Sud drugog stupnja nije učinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91 i 91/92 dalje ZPP), jer je ocijenio žalbene navode odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.
Ostali revizijski prigovori (koji su bili izneseni i u žalbi) svode se na ocjenu ustavnosti sporne uredbe, koja nije predmet ispitivanja u ovom postupku već je ovaj revizijski sud ispitao pravilnost njezine primjene povodom revizije.
Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).
Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer odgovor nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).
U Zagrebu, 11. siječnja 1995.g.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.