Rev-747/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 747/07-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. K. iz B., zastupane po punomoćniku P. L., odvjetniku u B., protiv tuženice N. k. „P. P.“, B., zastupane po punomoćniku D. B., odvjetniku u B., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1916/06-2 od 12. travnja 2007. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-382/05-42 od 9. lipnja 2006., u sjednici održanoj 29. siječnja 2008.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je tražila da se naloži tuženici isplatiti tužiteljici iznos od 101.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od donošenja presude pa do isplate u roku od 15 dana.

U toč. II. izreke tužiteljici je naloženo naknaditi tuženici parnični trošak od 16.216,98 kn, u roku od 15 dana.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tužiteljica pozivajući se na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Predložila je da se revizija prihvati, a nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP) u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, ovaj je revizijski sud utvrdio da u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi sa čl. 375. st. 1. ZPP.

Tako je drugostupanjski sud ocijenio žalbene navode koji su bili od odlučne važnosti za presuđenje, kojima se u žalbi upiralo na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pred prvostupanjskim sudom, pa je pravilno zaključio da taj žalbeni prigovor nije osnovan. U postupku je pravilno primijenjeno i materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbijen.

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a od tih je utvrđenja pošao i sud drugog stupnja:

- da se tužiteljica … godine poskliznula na zaleđenoj površini,

- da je do pada tužiteljice došlo u trenutku kada je prilazila zgradi tuženice sa stražnje zapadne strane krećući se zaštitnim pojasom uz samu zgradu,

- da je navedeni zaštitni pojas širine 1,00 m popločen utisnutim ciglama u zemlju, te služi isključivo za potrebe građevine tuženika radi popravaka na fasadi ili za zaštitu zida i temelja od oborinskih voda,

- da navedeni zaštitni pojas oko građevine tuženika nije prostor predviđen za kretanje pješaka, te da postoji posebno uređen nogostup koji služi za dolazak pješaka – posjetitelja u knjižnicu tuženika.

Odlukom o komunalnom redu grada Bjelovara (Službeni glasnik grada Bjelovara broj 9/01), a koja je bila na snazi na dan štetnog događaja, odredbom čl. 89. propisano je da su snijeg i led s javnih površina i krovišta građevina dužni ukloniti i čistiti s nogostupa ispred stambenih i poslovnih građevina, uz kioske i pokretne naprave i s krovišta stambenih i poslovnih građevina, korisnici i vlasnici građevina, odnosno pravna osoba koja upravlja građevinom.

Kraj utvrđenja da prostor kojim se kretala tužiteljica i na kojem se poskliznula i pala nije nogostup koji služi za prilaz ulazu u knjižnicu tuženika, a niti je javna površina namijenjena kretanju pješaka koji ima u vidu odredba iz čl. 89. Odluke o komunalnom redu grada Bjelovara, nižestupanjski su sudovi pravilno zaključili u prilog nepostojanja odgovornosti tuženice za naknadu nastale štete tužiteljici po čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 – dalje: ZOO) zbog propusta u čišćenju prijeporne površine za sigurno kretanje pješaka.

Suprotno reviziji, sama okolnost da ljudi povremeno prolaze tom površinom kao najkraćim putem od parkirališta do ulaza u knjižnicu, a kraj činjenice da postoji uređeni prilaz tj. nogostup namijenjen pješacima kada dolaze i prilaze knjižnici, ne daje ovom prostoru značenje javne površine. Zato tuženica ne može snositi odgovornost za štetu koju je tužiteljica pretrpjela padom na tom prostoru.

Zato revizijskim navodima odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, pa je reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 29. siječnja 2008.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.