Supreme Court rejects prisoner's request for extraordinary sentence mitigation due to new child and family hardship.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the convicted defendant's request for extraordinary sentence mitigation. The defendant argued that becoming a father and facing family financial hardship justified a lighter sentence, though the lower court initially suggested approval. The court ruled that these circumstances, while new, do not meet the legal threshold for mitigation because they do not clearly warrant a lighter punishment given the severity of the attempted murder charge.
Legislator headnote
AI generatedčl. 414. ZKP; čl. 416. st. 6. ZKP: New circumstances arising after a final judgment, such as the birth of a child or family financial difficulties, do not constitute grounds for extraordinary sentence mitigation unless they clearly and obviously lead to a lighter sentence, considering the nature and gravity of the crime.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kr 574/06-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice, Hajrije Novoselec, Senke Klarić-Baranović i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. A. J., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi sa čl. 17. OKZRH, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenog s prijedlogom Županijskog suda u Splitu od 19. prosinca 2006. godine, br. Kv-980/06 (K-33/96), u sjednici održanoj dana 23. siječnja 2007. godine,
r i j e š i o j e:
Odbija se zahtjev osuđ. A. J. za izvanredno ublažavanje kazne.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu od 05. studenog 2001. godine, broj K-33/96, preinačenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 12. rujna 2006. godine, broj I Kž-132/06, osuđ. A. J. proglašen je krivim zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 34. st. 1. KZRH u vezi čl. 17. OKZRH i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.
U spisu nema podataka da bi osuđenik nastupio na izdržavanje kazne.
Zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne podnio je osuđenik, putem branitelja E. T., odvjetnika u S., dana 27. studenog 2006. godine, navodeći kako je nakon izricanja prvostupanjske presude dobio još jedno dijete, u prilog čega dostavlja rodni list za kćer K. J. Također navodi da je on jedini hranitelj u obitelji i osoba s redovnim zaposlenjem, što dokazuje priloženom potvrdom poduzeća E.c. d.o.o. S., da se nalazi u stalnom radnom odnosu, te potvrdom Hrvatskog zavoda za zapošljavanje da mu je supruga nezaposlena. Smatra da navedene okolnosti opravdavaju prihvaćanje njegovog zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne.
I Kr 574/06-3
Županijski sud u Splitu, dostavljajući predmetni spis sa zahtjevom osuđenika, predložio je da se zahtjev osuđenika prihvati, dok je prijedlog Županijskog državnog odvjetnika u Splitu negativan.
Prije održavanja sjednice vijeća, u skladu s odredbom čl. 416. st. 5. ZKP, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u pismenom očitovanju od 16. siječnja 2007. godine, broj KR-DO-23/07, predložio je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.
Zahtjev osuđenika nije osnovan.
Naime, na temelju čl. 414. Zakona o kaznenom postupku (''Narodne novine'', broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) ublažavanje pravomoćno izrečene kazne dopušteno je kad se nakon pravomoćnosti presude pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme izricanja presude, ili sud tada za njih nije znao, iako su postojale, a koje su takove pravne naravi da bi očito dovele do blaže osude.
Iako je osuđenik odgovarajućom relevantnom dokumentacijom (rodnim listom) potkrijepio navod istaknut u zahtjevu da je dana ... godine postao otac mldb. K. J., pa iako se radi o novoj okolnosti koje nije bilo u vrijeme izricanja presude suda prvog stupnja i koja nije bila poznata u vrijeme odlučivanja suda drugog stupnja, u konkretnom slučaju se ne radi o okolnosti koja bi, sve i da je postojala, odnosno da je bila poznata, opravdala prihvaćanje osuđenikovog zahtjeva i u smislu čl. 414. ZKP očito dovela do blaže osude. To naročito imajući u vidu narav, težinu i društvenu opasnost kaznenog djela zbog kojeg je osuđ. A. J. u ovom kaznenom postupku pravomoćno osuđen, iskazanu bezobzirnost osuđenika pri učinu djela, kao i trajne posljedice po zdravlje oštećenika.
Nadalje, okolnost pogoršanja materijalnih prilika osuđenikove obitelji, u slučaju kada je osuđenik jedina zaposlena osoba u obitelji, što se također ističe u zahtjevu, pojavljuje se, gotovo uvijek, kao neminovna posljedica izdržavanja kazne osuđenika, pa ista ne predstavlja relevantnu okolnost koja bi bila od značaja za prihvaćanje osuđenikova zahtjeva za izvanredno ublažavanje kazne.
Kako, dakle, nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 414. ZKP, trebalo je zahtjev osuđenika odbiti i na temelju čl. 416. st. 6. ZKP, riješiti kao u izreci.
U Zagrebu, 23. siječnja 2007. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Gordana Korotaj, v.r.
Milan Gudelj, v.r.