Pst-91/2015-20 · Općinski sud u Splitu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pst. 91/15

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Julijani Ponoš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja C. M. d.o.o., O.: …, zastupanog po z. z. G. S., a ovaj po pun. M. B. i G. L., odvjetnicima u Z. S., protiv tuženika G. M. iz M., O.: …, zastupanog po pun. G.

V. i K. V., odvjetnicima u Z. O., radi nepačanja i zabrane uznemiravanja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 3. travnja 2019. godine u nazočnosti zamj. pun. tužitelja, dana 17. svibnja 2019. godine,

p r e s u d i o j e

I. Zabranjuje se tuženiku svako pačanje u vlasništvo i uznemiravanje vlasničkih prava tužitelja na nekretnini označenoj kao čest. zem. 4404/2 k. o. R. koje uznemiravanje podrazumijeva i neovlašteno šetanje odnosno prolazak predmetnom nekretninom, bilo kojim njenim dijelom, kao i verbalne prijetnje z. z. tužitelja i provokacije, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 19.126,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

Dana 2. veljače 2015. godine pred ovim sudom zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da je tužitelj isključivi vlasnik i posjednik nekretnina označenih kao čest. zem. 4404/2, 4405/1, Z. U. 4045 k. o. R.. Tužitelj da je predmetne nekretnine stekao u srpnju 2013. godine kada je zaključio kupoprodajni ugovor sa dotadašnjim vlasnicima, obitelji Marušić, odmah po zaključenju ugovora da je stupio i u posjed kupljenih nekretnina. Po izvršenom kupoprodajnom ugovoru odnosno po stupanju u posjed, z. z. tužitelja da je bio izložen provokacijama, uvredama i napadima određenih osoba, prvenstveno iz kruga mještana M., pri čemu da su te osobe tvrdile da predmetna nekretnina označena kao čest. zem. 4404/2 k. o. R. predstavlja put kojim se koriste, napadi i provokacije da su se pojačavali te da je stoga tužitelj ogradio svoje vlasništvo i angažirao zaštitarsku službu kako bi isto zaštitio. Radi smetanja posjeda tuženik da je u svojstvu tužitelja podnio tužbu protiv tužitelja, kao tuženika, postupak da se vodi pod brojem Psp-122/14, u tom postupku da je zajedno sa još 12 tužitelja tuženik u tom predmetu ograđivanjem svoje nekretnine – čest. zem. 4404/2 k. o. R. te angažiranjem zaštitarske službe, oduzeo posjed tužiteljima u tom postupku. Ponašanjem ovog tuženika tužitelj da svakodnevno trpi imovinsku štetu, pored građevinskih radova u smislu ograđivanja nekretnine tužitelj da je izložen i troškovima zaštitarske tvrtke koja mu uslugu zaštite pruža 24 sata na dan, a ujedno da trpi i štetu radi izgubljene dobiti. Navodi da je tužitelju nužno i da mu pripada pravo na zaštitu njegovog vlasništva koja podrazumijeva zabranu uznemiravanja, zabranu prolaska preko nekretnine kao i zabranu verbalnih provokacija i prijetnji. Radi navedenog predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

U svom odgovoru na tužbu tuženik navodi da se protivi tužbenom zahtjevu i predlaže da sud isti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje parničnog troška. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije budući da iz tužbe ne proizlazi da je baš tuženik uznemiravao tužitelja, kamoli da se pačao u tužiteljevu nekretninu označenu kao čest. zem. 4404/2 k. o. R.. Tuženik da se ne nalazi u posjedu predmetne nekretnine, tom nekretninom da ne prolazi, da nije nikada prijetio tužitelju niti ga provocirao, zaštita od uznemiravanja i pačanja u vlasništvo da se ne pruža unaprijed i za eventualno buduće uznemiravanje.

U tijeku postupka izveden je dokaz pregledom predmeta Pst-96/15; izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu; dopisa tužitelja tuženiku od 20. studenog 2014. godine; kupoprodajnog ugovora zaključenog između tužitelja kao kupca i članova obitelji M. dana 4. srpnja 2013. godine; prikaza situacije terena dane od strane dipl. ing. geodezije Z. B.; dokaza iz predmeta ovog suda Pst-93/15; vještva stalnog sudskog vještaka za geodeziju dipl. ing. P. G. iz predmeta ovog suda broj Psp-122/14; predmeta ovog suda Psp-122/14; očevidom na licu mjesta.

Stranke su popisale parnični trošak.

Zahtjev tužitelja je osnovan.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja kao vlasnika čest. zem. 4404/2 k. o. R. za zaštitu njegovog prava vlasništva te nekretnine od fizičkog i verbalnog uznemiravanja od strane tuženika. Tužitelj je prilaganjem izvatka iz zemljišne knjige i kupoprodajnog ugovora od 4. srpnja 2013. godine dokazao da je isključivi vlasnik predmetne nekretnine koja predstavlja veliku površinu položenu u k. o. R., ispod magistrale. Između tužitelja kao vlasnika te nekretnine, s jedne strane, te tuženika i određenog broja mještana M., s druge strane, postoji spor iz kojeg su proizašli brojni sudski postupci, i ovaj, u pogledu prava mještana na prolazak stazom do mora preko tužiteljeve nekretnine. Sud je izašao na lice mjesta i utvrdio situaciju na terenu koja je uspoređena sa vještvom sudskog vještaka geometra P. G. iz predmeta ovog suda Psp- 122/14. To vještvo opisuje i identificira sporni zemljani put u odnosu na predmetnu nekretninu sa svim karakteristikama, vještvo je logično i uvjerljivo i ovaj sud ga prihvaća kod presuđenja, a podvrgnuto je provjeri prilikom očevida na licu mjesta te je utvrđeno stanje nekretnina, puta, mogućnost prolaska do mora i plaže.

Pregledom predmeta ovog suda Psp-122/14 utvrđeno je da je u toj posjedovnoj parnici dana 24. studenog 2017. godine doneseno prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđeno da je tužitelj samovlasno zasmetao posjed više tuženika (između ostalog i ovog) na zemljanom putu položenom preko čest. zem. 4405/1 k. o. R., izgradnjom betonskog zida i angažiranjem stalne zaštitarske službe. To meritorno rješenje potvrđeno je rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-102/18 od 19. veljače 2018. godine, dakle, ta posjedovna parnica je pravomoćno okončana. U predmetu ovog suda broj Pst- 93/15 dana 9. prosinca 2016. godine odbijen je zahtjev tužitelja C. M. d.o.o. protiv tuženika iz tog predmeta D. B. u pogledu uznemiravanja vlasničkih prava na nekretnini tužitelja označenoj kao čest. zem. 4404/2 k. o. R., zahtjev je istovjetan kao i ovaj prema tuženiku G. M.. Tužitelj je protiv te presude podnio žalbu, presudom Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-129/17 od 11. veljače 2019. godine ta je presuda potvrđena.

Iz predmeta ovog suda broj Pst-96/15 po tužbi tužitelja protiv M. S., radi zabrane uznemiravanja, dana 28. kolovoza 2017. godine donesena je presuda ovog suda kojim se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev protiv M. S. koji je istovjetan kao ovaj. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu, presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2309/17 od 12. srpnja 2018. godine, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

U predmetu ovog suda Pst-93/15 izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka V. Ć., J. B., D. M., z. z. tužitelja i D. B. (tuženik u tom predmetu), kada se svi ti dokazi analiziraju i dovedu u međusobnu vezu, te u vezu sa svim izvedenim dokazima, sud drži utvrđenim da je zaista postojala grupa nezadovoljnih mještana M., koji drže da tužitelj nema pravo ograditi predmetnu nekretninu i onemogućiti im stazom prolazak do mora, iako je tužitelj izgradio alternativni prilaz i pristup moru u vidu betonskog stepeništa. Ti građani, kojima pripada tuženik, su očito svoje nezadovoljstvo iskazivali uvredama, nasilnim prolaženjem preko predmetne nekretnine, uklanjanjem ograde i slično, dakle, svakako su htjeli i željeli u svako doma pristupati do mora preko predmetne nekretnine stazom, a ne izgrađenim stepeništem.

Dokazi iz tih predmeta, zapisnici sastavljeni u pogledu izvođenja dokaza su korišteni u dokazne svrhe suglasnošću stranaka, ovaj sud je sve to imao u vidu kod donošenja ove odluke. Međutim, ovaj sud je stava da je upravo tuženik G. M. uznemiravao tužitelja u vršenju i izvršavanju vlasničkih ovlasti na čest. zem. 4404/2 k. o. R.. U ovom slučaju radi se o primjeni odredbe čl. 167 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15, dalje:

ZV). Radi se o vlasničkoj tužbi za prestankom uznemiravanja –actio negatoria, tužbi kojom vlasnik zahtijeva od osobe koja ga je u izvršavanju njegovih vlasničkih ovlasti bespravno uznemiravala na neki drugi način, a ne oduzimanjem stvari, da to uznemiravanje prestane. U ovom slučaju tužitelj je dokazao da je predmetna nekretnina njegovo vlasništvo i na istoj nema upisanih stvarnih prava drugih osoba. Dokazao je i to da ga tuženik osobno uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari. Iako tuženik u tužbi ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, tuženik se prilikom izvođenja dokaza na ročištu za očevid na lice mjesta na nedvojben način, izričito i na neprimjeren način očitovao u pravcu toga da ima pravo prolaziti predmetnom nekretninom, da će to i dalje raditi bez obzira na sve i da ne dopušta da tužitelj istom raspolaže na način da istu ogradi, promijeni način prolaska nekretninom do mora, u konačnici da se takvom postupanju tužitelja tuženik protivi i da takvo postupanje tužitelja u vršenju tužiteljevih vlasničkih ovlaštenja neće priznavati.

Tuženika je prilikom izvođenja ove sudske radnje sud upozorio na neprimjereno ponašanje, a slika koju je pri tom sud dobio je takva da je tuženik očito uznemiravao tužitelja u vršenju njegovih vlasničkih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini, u prošlosti, nedvojbeno, i da to ima namjeru vršiti i u budućnosti. Iz dopisa tužitelja tuženiku prije podnošenja tužbe, od 20. studenog 2014. godine, tužitelj upravo navodi da ne tolerira opisano ponašanje, a tuženik se od tog nije ogradio, dakle, nije uputio tužitelju dopis u kojem bi eventualno naveo da on sa tim (pored toga što je podnio tužbu u postupku radi smetanja posjeda Psp-122/14) postupanjem nema ništa i da nije pasivno legitimiran vezano za navedeno.

Tuženik se na ovaj dopis oglušio, nije se od tog postupanja ogradio, a na ročištu za očevid na lice mjesta je na nedvojben način očitovao svoju volju, potvrdio ranije nedopušteno ponašanje i namjeru da to radi i u budućnosti. Dakle, sud je stava da u ovom slučaju, vezano za ovog tuženika, tužitelju treba kao vlasniku predmetne nekretnine pružiti zaštitu, a tek je na tuženicima i ostalima pravo i mogućnost da u drugom postupku pokušaju dokazati i dokažu da su stekli pravo služnosti prolaska predmetnom nekretninom tužitelja spornom stazom, pješice.

To je pitanje drugog postupka, u ovom slučaju tuženiku, u ovom trenutku to pravo ne pripada, tek ga treba dokazati, a kako se tuženik očitovao i dao sudu pravo zaključiti da je poduzimao uznemiravanje vlasničkih prava tužitelja na predmetnoj nekretnini, baš na način kako to tužba opisuje, zahtjev tužitelja valjalo je prihvatiti kao osnovan. Sud odluku donosi temeljem stanja u spisu i izvedenih dokaza u tom trenutku, a kakva će u budućnosti biti situacija, to za ovu presudu nije važno i odlučno.

Dakle, tuženiku se zabranjuje svako uznemiravanje tužitelja u vršenju tužiteljevih vlasničkih ovlaštenja na predmetnoj nekretnini, zahtjev tužitelja je osnovan. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 dalje: ZPP), obistinjeni trošak tužitelju odnosi se na trošak sastava tužbe u iznosu od 2.500,00 kn; zastupanja na 4 ročišta u iznosu od po 2.500,00 kn (22. veljače 2018. godine, 5. lipnja 2018. godine, 15. listopada 2018. godine i 3. travnja 2019. godine); pristupa na ročište od dana 30. siječnja 2019. godine u iznosu od 625,00 kn (25%); 25 % PDV-a u iznosu od 3.281,25 kn; sudsku pristojbu tužbe u iznosu od 1.360,00 kn; sudsku pristojbu presude u iznosu od 1.360,00 kn; što ukupno zbrojeno daje iznos od 19.126,25 kn, koliko je na ime naknade parničnog troška tuženik obvezan isplatiti tužitelju.

U Splitu, 17. svibnja 2019. godine

S U D A C

Julijana Ponoš, v. r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika