Legislator Case Law & Legislation
I Kž-644/2011-6 AI generated

I Kž-644/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-644/2011-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, Zlate Lipnjak-Bosanac, Melite Božičević-Grbić, Senke Klarić-Baranović i Hajrije Novoselec kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. M., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 5. svibnja 2011., broj K 259/10, u sjednici održanoj 24. studenog 2011., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirte Kuharić te branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika M. M. iz Z.,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-644/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP-a ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - u nastavku: ZKP/97) predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovna.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 644/11-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja kao predsjednice vijeća, Zlate Lipnjak-Bosanac, Melite Božičević-Grbić, Senke Klarić-Baranović i Hajrije Novoselec kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. P. M., zbog kaznenog djela iz čl. 90. KZ-a i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 5. svibnja 2011., broj K 259/10, u sjednici održanoj 24. studenog 2011., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirte Kuharić te branitelja po službenoj dužnosti odvjetnika M. M. iz Z.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. P. M. te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašen je krivim opt. P. M. zbog kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi s čl. 33. KZ-a ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 - u nastavku: KZ) uz primjenom odredaba o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 2. i 4. d) KZ-a osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je kaznu uračunato i vrijeme uhićenja, kako to proizlazi iz izreke pobijane presude.

Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju po službenoj dužnosti odvjetniku M. M. iz Z., a iz žalbenih osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na žalbu nije podnijet.

I Kž 644/11-6

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP-a ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 - u nastavku: ZKP/97) predložio je da se žalba optuženika odbije kao neosnovna.

Na zahtjev optuženika, a sadržan u žalbi njegova branitelja po službenoj dužnosti na temelju čl. 374. st. 1. ZKP/97 o drugostupanjskoj sjednici vijeća uredno je obaviješten branitelj optuženika koji je sjednici i nazočio, uz zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mirtu Kuharić.

Žalba optuženika nije osnovana.

Iako je optuženik uvodno naznačio da se žali iz svih žalbenih osnova propisanih u čl. 366. ZKP-a iz sadržaja žalbe proizlazi da se ustvari samo žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kazni.

Obrazlažući žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalba nalazi da je optuženik postupao u nužnoj obrani s obzirom na činjenicu da ga je oštećenik prethodno udario mobitelom u glavu, nakon čega je on izvadio nož, i na taj je način od sebe odbijao istodobni protupravni napad. Uz navedeno žalba nalazi da je sud prvog stupnja pogrešno otklonio tvrdnju optuženika o postupanju u nužnoj obrani, odnosno njenom prekoračenju, a da pri tomu nije cijenio optuženikovu invalidnost, te činjenicu da se kreće pomoću štaka i da je slabo pokretna osoba koja je i inače fizički puno slabija od oštećenika.

Ujedno po stajalištu žalitelja to sve ukazuje da se konkretne prigode optuženik preplašio za svoj život, nakon napada oštećenika zbog čega se i morao braniti uporabom noža, a to istovremeno ne znači da ga je htio usmrtiti.

Žalba dvoji i u pogledu prave namjere optuženika, jer iz sadržaja obrane optuženika proizlazi da je oštećenika htio samo „upiknuti“, nakon što ga je ovaj prethodno udario mobitelom koju okolnost, uz prisutni alkoholizam oba sudionika u postupku sud prvog stupnja nije pravilno cijenio.

Ujedno smatra da je kazna zatvora previsoko odmjerena, te je prestroga s obzirom na činjenicu da je optuženik izrazio žaljenje što se događaj zbio.

Suprotno naprijed izloženim tvrdnjama u žalbi optuženika ovaj drugostupanjski sud nalazi da su sve činjenice, a posebno one koje se odnose na svijest i htjenje optuženika kao i razlozi suda zbog kojih ne nalazi utvrđenim postupanje optuženika u nužnoj obrani, odnosno njenom prekoračenju, potpuno i pravilno utvrđene iz kojih je sud prvog stupnja zaključuje da je optuženik ostvario zakonska obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi s čl. 33. KZ-a.

Pri tome nije sporno da je optuženik u inkriminiranom događaju oštećeniku zadao, sukladno provedenom sudskom medicinskom vještačenju, tešku i po život opasnu ozljedu u vidu ubodne rane desne strane grudnog koša, a kako se u toj regiji tijela nalaze vitalni organi, njihovim ozljeđivanjem došlo je do stvarne opasnosti za život oštećenika.

I Kž 644/11-6

Istovremeno, suprotno tvrdnji žalbe o mogućem postupanju optuženika u nužnoj obrani, odnosno njenom prekoračenju, potrebno je reći, da je optuženik u svojoj obrani na glavnoj raspravi izričit da ga je oštećenik samo jednom mobitelom udario po glavi i nakon toga je njegov napad prestao, a to utvrđenje proizlazi i iz kontrolne činjenice, sadržaja iskaza svjedoka i očevidca događaja S. D., o tome da se oštećenik počeo udaljavati s mjesta događaja nakon što je prethodno udario optuženika.

Stoga, opisani način postupanja optuženika može se tumačiti jedino kao njegova ispoljena spremnost za obračun s oštećenikom, nakon primljenog udarca, kada objektivno oštećenik više u napadu nije ustrajao, već se počeo udaljavati.

Isto tako nisu osnovane daljnje tvrdnje iznesene u žalbi o tome da je optuženik na opisani način reagirao zbog osjećaja straha i u ugroženosti za svoj tjelesni integritet, kojeg objektivno nije bilo, jer je i sam optuženik u obrani izjavio da je napad oštećenika prestao, a radi se o optuženiku koji je devet godina mlađi od oštećenika, a uz to nije invalidna osoba koja bi se kretala pomoću štaka, već se radi o invalidnosti desene ruke kako je to i naznačio u svojoj obrani na listu broj 22 spisa, zbog čega se vrlo vješto koristi lijevom rukom kojom je, ubodom slabijeg zamaha, oštećeniku zadao tešku i po život opasnu ozljedu prsnog koša.

To su ujedno i razlozi zbog kojih je sud prvog stupnja posve ispravno otklonio obranu optuženika o postupanju u nužnoj obrani, odnosno njenom prekoračenju.

I pitanje je subjektivne strane odnosnog kaznenog djela ocjenjeno je po sudu prvog stupnja u svemu potpun i pravilan način.

Kod takove pravilne ocjene sud prvog stupnja pošao je od utvrđene činjenice da su oba sudionika u postupku bila alkoholizirana, a istovremeno sagledavajući prirodu i dinamiku cjelokupnog događanja, prije svega mjesto uboda, opasnost navedenog ubojitog sredstva, čija oštrica ima duljinu oko 7-8 cm, što sve ukazuje u cjelini na ispravnost zaključka suda prvog stupnja o svijesti i htjenju optuženika tempore criminis koji je opisanim načinom postupanja očito bio svjestan da oštećenika može usmrtiti koju posljedicu je i htio a time ostvario sva zakonska obilježja kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz čl. 90. u svezi s čl. 33. KZ-a.

Sve naprijed izloženo ukazuje na potpunu ispravnost zaključka prvostupanjskog suda te je kazneno djelo počinjeno s izravnom namjerom, kako je to naprijed izloženo, stoga nije ni u tom dijelu činjenično stanje, suprotno žalbi optuženika nije pogrešno utvrđeno. Optuženik se izričito žali i zbog odluke o kazni smatrajući da je ista prestrogo odmjerena, zaboravljajući pritom da je sud prvog stupnja posebno zbog činjenice da je kazneno djelo ostalo u pokušaju, primijenio odredbe o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 2. i 4. toč. d KZ-a te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine koliko se uopće zakonski kazna može ublažiti za odnosno kazneno djelo.

Nije stoga osnovana ni žalba optuženika zbog odluke o kazni.

Optuženi u svojoj žalbi nije obrazložio žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka kao ni povrede kaznenog zakona pa je ovaj drugostupanjski sud ispitao

I Kž 644/11-6

pobijanu presudu na temelju čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/97 te je utvrdio da nema onih bitnih postupovnih povreda kao ni povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti zbog čega je presuđeno na temelju čl. 387. kao u izreci.

U Zagrebu 24. studenog 2011.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.