II Kž-882/2006-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 882/06-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Lidije Grubić- Radaković, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika S. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi optuženika Ž. J., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 27. listopada 2006. godine broj Kv-264/06 (K-58/06) o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 10. studenog 2006. godine,

r i j e š i o j e:

I Djelomično se prihvaća žalba optuženika Ž. J., a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se toč. I rješenja suda prvog stupnja na način da se pritvor protiv optuženika D. J. i Ž. J. produljuje samo iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

II U preostalom dijelu žalba optuženika Ž. J. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zadru, pod toč. I, temeljem čl. 107. st. 2. ZKP, produljen je pritvor protiv više optuženika u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv I-opt. S. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., između ostalih i protiv optuženika Ž. J. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP.

Protiv navedenog rješenja žali se optuženik Ž. J. po branitelju F. K., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i optuženik pusti na slobodu.

Žalba je djelomično osnovana.

U odnosu na toč. I ovog rješenja.

U pravu je optuženik Ž. J. kada pobija osnovanost zaključka suda prvog stupnja o postojanju razloga za primjenu mjere pritvora protiv njega iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 2. ZKP, a budući je ovaj sud drugog stupnja utvrdio da su ti razlozi od koristi i za optuženika D. J., to je sukladno čl. 399. u svezi s čl. 383. ZKP, u odnosu na tog optuženika valjalo primijeniti institut benefitium cohaesionis i temeljem čl. 398. st. 3. i 4. ZKP riješiti kao pod toč. I ovog rješenja.

II Kž 882/06-3

Naime, svoj zaključak o postojanju koluzijske opasnosti u odnosu na optuženike S. M., D. J. i Ž. J., sud prvog stupnja obrazlaže na način da je "očito da bi ovi optuženici na slobodi mogli ometati dokazni postupak utjecajem na suoptuženika – III-opt. M., a obzirom na njegovu obranu i provedeno prepoznavanje".

Međutim, takav zaključak ovaj sud drugog stupnja ne nalazi osnovanim, upravo uzevši u obzir sadržaj obrane optuženika R. M., u kojoj isti priznaje počinjenje kaznenog djela, kao i rezultate provedenog prepoznavanja i suočenja tog optuženika s optuženikom D. J., kojeg je sa potpunom sigurnošću prepoznao i u svojoj ga obrani okolnosno tereti kao supočinitelja terećenog im kaznenog djela. Kako iz obrane optuženika R. M. i drugih dokaza priležećih spisu ne proizlazi da isti ima saznanja o sudjelovanju i ulozi optuženika Ž. J. u počinjenju kaznenih djela koja su predmet ovog postupka, kojeg pak okolnosno, u svojoj obrani, tereti optuženik H. J., to je po ocijeni ovog suda drugog stupnja, a s obzirom i na stadij u kojem se ovaj kazneni postupak nalazi (glavna rasprava zakazana za dan 20. studeni 2006.g.), prestala egzistirati realna bojazan da bi, boravkom na slobodi, optuženik Ž. J. i optuženik D. J. utjecali na iskaz optuženika R. M., koji se u ovom predmetu i sam nalazi u pritvoru.

Institut benefitium cohaesionis, međutim, nije primijenjen u odnosu na optuženika S. M. jer po ocijeni ovog suda razlozi zbog kojih je donijeta odluka u korist optuženika D. J. i Ž. J. ne egzistiraju i u odnosu na tog optuženika. To stoga što je optuženik S. M. u bijegu, a optuženik R. M., u svojoj obrani, osobu s kojom je dogovorio prijenos opojne droge u Republiku Hrvatsku naziva S. a ne S., pa sve dok taj optuženik ne bude ispitan, odnosno dok ne budu provedeni drugi dokazi u ovom postupku, postoji opasnost od utjecaja optuženika S. M. na iskaz optuženika R. M., kojeg osobno poznaje i čiji broj mobitela posjeduje.

U odnosu na toč. II ovog rješenja.

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja nalazi pravilnim i osnovanim zaključak suda prvog stupnja da protiv optuženika Ž. J. i nadalje egzistiraju razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnova čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, opt. Ž. J. pravomoćnom optužnicom stavlja se na teret da je zajedno s optuženikom D. J. prodao najmanje 22,49 grama opojne droge heroin optuženiku H. J. za iznos od 3.000,00 kuna. Kada se okolnost da je predmet ovog kaznenog djela teška opojna droga heroin, koja je, a kako to proizlazi iz činjeničnog opisa kaznenog djela iz toč. I. optuženice i podataka priležećih spisu, u Republiku Hrvatsku unesena iz Republike Bosne i Hercegovine s ciljem daljnje preprodaje na ilegalnom narkotržištu, dovede u svezu s okolnošću da je optuženik Ž. J. nezaposlen, a pritom dugogodišnji teški ovisnik o opojnim drogama najteže vrste, kod kojeg zbog jačine ovisnosti i crta ličnosti, po mišljenju vještaka psihijatra, postoji mogućnost ponavljanja djela, tada i po ocjeni ovog suda drugog stupnja navedene okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju one osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi on, boravkom na slobodi, u cilju stjecanja materijalnih sredstava za zadovoljenje svoje ovisnosti, ponovio isto ili istovrsno kazneno djelo, zbog čega je daljnja primjena mjere pritvora protiv opt. Ž. J. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP opravdana i na zakonu utemeljena.

II Kž 882/06-3

U žalbi žalitelj pobija postojanje osnove sumnje da je postupio na način kako ga se tereti, te obrazlaže i nepostojanje bojazni od svog bijega. Međutim, pritvor protiv optuženika Ž. J. nije produljen iz pritvorske osnove iz čl. 102. st. 1. toč. 1. ZKP, kako to pogrešno zaključuje žalitelj, pa ti žalbeni navodi nisu od utjecaja na osnovanost pobijanog rješenja.

Na osnovanost pobijanog rješenja ne utječu ni navodi žalitelja kojima pobija postojanje osnovane sumnje, s obzirom da za ovaj sud drugog stupnja, okolnost da se kazneni postupak vodi na temelju pravomoćne optuženice, pruža dostatan stupanj sigurnosti da je kazneno djelo i počinjeno na način opisan u istoj, pri čemu se u postupku odlučivanja o osnovanosti primjene mjere pritvora, osnovanost sumnje ni ne može posebno ispitivati

Slijedom izloženog, a temeljem čl. 398. st. 3. ZKP riješeno je kao u toč. II izreke ovog rješenja.

U Zagrebu, 10. studenog 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Ana Garačić, v.r.