I Kž-187/1999-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-187/1999-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Ante Potrebice, Marijana Svedrovića, Katice Jelić i Senke Klarić-Baranović, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. V., zbog kaznenog djela iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 29. travnja 1997. godine broj K-3/94-44, u sjednici održanoj dana 12. studenog 2002. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Mladena Pantlika i optuženikovog branitelja J. J., odvjetnika iz K.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. D.V. kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Karlovcu proglasio je krivim opt. D.V. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva u prekoračenju nužne obrane iz čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. i čl. 7. st. 3. OKZRH, pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 38. toč. 2. i čl. 39. st. 1. toč. 1. OKZRH osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Na temelju čl. 90. st. 1. ZKP/93 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kn.

Na temelju čl. 100. st. 2. ZKP/93 oštećenik je upućen da imovinskopravni zahtjev u cijelosti može ostvarivati u parnici.

Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik. Državni odvjetnik pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se preinači i optuženiku izreče stroža kazna.

Optuženik pobija prvostupanjsku presudu putem branitelja J.J., odvjetnika iz K., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi od optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik putem branitelja, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 360. st. 2. ZKP/93, stavio je prijedlog da se žalba državnog odvjetnika prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se preinači i optuženiku izreče stroža kazna, a da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Na zahtjev optuženika u žalbi, o sjednici vijeća izviješćeni su, u smislu čl. 361. st. 1. ZKP/93, optuženik i njegov branitelj. Sjednici vijeća, uz zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, bio je nazočan optuženikov branitelj J.J., odvjetnik iz K..

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku ili da se preinači i optuženiku izreče stroža kazna. Optuženikov branitelj predložio je kao u žalbi.

Žalbe nisu osnovane.

Nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Premda se u uvodnom dijelu žalbe optuženika ističe žalbena osnova bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u obrazloženju se ne navodi koja je postupovna povreda počinjena. Samo se navodi, da "pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama". Time žalitelj želi ukazati, da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93.

Protivno takvoj žalbenoj tvrdnji, prvostupanjski sud je u zakonito i ispravno provedenom postupku utvrdio činjenično stanje i za svoja činjenična utvrđenja dao valjano i prihvatljivo obrazloženje, u skladu s izvedenim dokazima, bez međusobnih proturječja.

Stoga nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZKP/93, niti bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP/93, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženik kad prvostupanjsku presudu pobijaju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.

Premda se optuženik žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa se u odnosu na tu žalbenu osnovu sadržaj optuženikove žalbe svodi isključivo na pobijanje ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Žalbenim navodima državni odvjetnik i optuženik ne dovode u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda glede odlučnih činjenica, koja predstavljaju objektivni učin inkriminiranog djela, niti u osnovi iznose nešto novo što prvostupanjski sud nije ocjenjivao, nego na temelju subjektivne ocjene dokaznog materijala pobijaju ispravnost utvrđenog činjeničnog stanja glede subjektivne strane inkriminiranog djela.

Nadalje, žalitelji polemiziraju s razlozima pobijane presude, pokušavajući na svoj način prikazati rezultate dokaznog postupka. Tako državni odvjetnik sugerira zaključak, da optuženik nije postupao u nužnoj obrani, ni u prekoračenju nužne obrane, nego da se u njegovom ponašanju stječu svi subjektivni i objektivni elementi kaznenog djela pokušaja ubojstva. Protivno tome, optuženik nastoji dokazati, da nije postupao u prekoračenju nužne obrane, nego u nužnoj obrani, a ako je i pak kazneno odgovoran, da se u njegovom ponašanju stječu, eventualno, elementi kaznenog djela pokušaja ubojstva na mah ili teške tjelesne ozljede.

Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud ispravno je, a protivno žalbi državnog odvjetnika i potpuno utvrdio činjenično stanje, te na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio kazneni zakon.

Na temelju rezultata glavne rasprave, prvostupanjski sud izveo je ispravan zaključak, da optuženik nije počinio kazneno djelo pokušaj ubojstva koje mu se optužnicom stavlja na teret, nego kazneno djelo pokušaj ubojstva u prekoračenju nužne obrane, na način pobliže opisan u izreci pobijane presude.

Protivno žalbenim navodima državnog odvjetnika i optuženika, prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, te njihove savjesne i brižljive ocjene, posebice ocjenom sudsko- medicinskog vještačenja prof. dr. J.Š., u poredbi s obranom optuženika i iskazom svjedoka D.Š., ispravno, a protivno žalbi državnog odvjetnika i potpuno utvrdio, da optuženik nije počinio kazneno djelo pokušaj ubojstva, kako to i u žalbi tvrdi državni odvjetnik, niti kazneno djelo pokušaj ubojstva na mah ili kazneno djelo teške tjelesne ozljede, kako to u žalbi zaključuje optuženik, nego kazneno djelo pokušaj ubojstva u prekoračenju nužne obrane. Za to svoje utvrđenje, prvostupanjski sud dao je na razumljiv način iscrpno i logično obrazloženje, koje u svemu, kao ispravno, prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, i na koje se upućuju žalitelji, radi izbjegavanja ponavljanja. Stoga, nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona. Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženik kad se žale zbog odluke o kazni.

Pri odmjeravanju kazne, prvostupanjski sud je ispravno ocijenio stupanj kaznene odgovornosti optuženika, kao i sve ostale okolnosti, pobliže navedene u razlozima pobijane prvostupanjske presude, što utječu na visinu kazne, pa je prema takvoj ocjeni optuženiku ispravno izrekao kaznu zatvora u najkraćem mogućem trajanju od jedne godine, koja nije preblaga, kako to ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi. Naprotiv, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, upravo izrečena kazna zatvora ostvarit će svrhe iz čl. 4. st. 2. i čl. 31. OKZRH.

Stoga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda. Kako ne postoje ni povrede zakona iz čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP/93, koje drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 374. ZKP/93 presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. studenog 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ana Garačić, v.r.

Ante Potrebica, v.r.