I Kž-530/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 530/09-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Hajrije Novoselec kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića, dr. sc. Zdenka Konjića, mr. sc. Branka Brkića i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. N., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 21. svibnja 2009., broj K-6/09-23, u sjednici održanoj dana 11. kolovoza 2009., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Josipa Čulu,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. S. N. kao neosnovana, a prihvaća žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se opt. S. N., za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u vezi čl. 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 71/06, dalje: ZIDKZ), zbog kojeg je tom presudom proglašen krivim, na temelju tih zakonskih propisa, primjenom čl. 57. st. 2. i 4. toč. c. KZ-a osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu se, na temelju čl. 63. st. 1. Kaznenog zakona, uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 21. ožujka 2009., pa dalje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Karlovcu proglasio je krivim opt. S. N. zbog kaznenog djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona (KZ) u vezi čl. 41. ZIDKZ-a, pobliže opisanim u izreci te presude, te ga je na temelju tih propisa, uz primjenu čl. 173. st. 8. KZ-a i čl. 57. st. 1. i st. 2. t. c. KZ-a, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, u koju mu je na temelju čl. 63. st. 1. KZ-a uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 21. ožujka 2009., pa dalje.

Na temelju čl. 173. st. 7. KZ-a od optuženika je oduzeta opojna droga marihuana u količini od 950,5 grama.

Na temelju čl.122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06, dalje ZKP), optuženiku je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka.

I Kž 530/09-4

Protiv te presude žalbu je zbog odluke o kazni podnio državni odvjetnik s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem vremenskom trajanju.

Optuženik je žalbu podnio putem braniteljice I. B., odvjetnice iz K., zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se pobija presuda preinači i da mu se izrekne blaža kazna.

Spis je sukladno odredbi čl. 373. st. 1 ZKP-a dostavljen na dužno razgledanje Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom pisanom mišljenju od 23. lipnja 2009., broj KŽ-DO-1041/09, predložilo da se žalba državnog odvjetnika prihvati i prvostupanjska presuda preinači u smislu istaknutih žalbenih navoda, a da se žalba optuženika kao neosnovana odbije. Kod istog mišljenja ostao je zamjenik Glavnog državnog odvjetnika koji je nazočio sjednici vijeća.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, a žalba optuženika nije osnovana.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi u žalbi da je sud prvog stupnja precijenio priznanje optuženika i da mu je slijedom toga izrekao neprimjereno blagu kaznu.

Naime, osnovano državni odvjetnik napominje da priznanje optuženika nije u toj mjeri doprinijelo otkrivanju predmetnog kaznenog djela da bi se zbog toga primijenila odredba iz čl. 173. st. 8. KZ-a koja omogućuje sudu da počinitelja koji je dragovoljno bitno pridonio otkrivanju djela oslobodi od kazne.

S pravom državni odvjetnik ukazuje da je optuženik otkriven kada je preko granice pokušao prenijeti čak 950,5 g marihuane, a kako nije niti ovisnik niti konzument droga, sve to bi upućivalo na zaključak da je optuženik drogu prenosio radi daljnje distribucije.

Uistinu, kada strani državljanin unosi u Republiku Hrvatsku gotova jedan kilogram marihuane sakrivenu ispod stražnjeg sjedala automobila, a radi se o drogi koja je pakirana na način da je u pravokutnom obliku oblijepljena selotejp trakom, više je nego očito da se radi o drogi koja se prenosi radi prodaje, a ne radi vlastite konzumacije. Stoga ne stoji tvrdnja suda prvog stupnja da bi se bez optuženikovog priznanja moglo raditi samo o kaznenom djelu iz čl. 173. st. 1. KZ-a.

Dakle, priznanje optuženika u svakom slučaju treba honorirati jer je ipak olakšalo vođenje kaznenog postupka, u smislu odredbe čl. 320. st. 6. ZKP-a, ali optuženik nije bitno pridonio otkrivanju predmetnog kaznenog djela, u smislu odredbe čl. 173. st. 8. KZ-a.

Kraj takvog stanja stvari, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, je prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, na način da je priznanje optuženika, uz ostale olakotne okolnosti koje je posve ispravno utvrdio sud prvog stupnja, cijenio kao naročito izražene olakotne okolnosti, te mu je primjenom čl. 57. st. 2. i st. 4. toč. c. KZ-a izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Ta kazna će, iako se radi o najnižoj kazni zatvora koja se uz propise o sudskom ublažavanju može izreći za predmetno kazneno djelo, po mišljenju ovoga suda, ispuniti svrhe kažnjavanja iz čl. 50. i čl. 6. KZ-a, u smislu generalne i individualne prevencije.

I Kž 530/09-4

Iz razloga iz kojih je osnovana žalba državnog odvjetnika nije osnovana žalba optuženika koji je pledirao na još blažoj kazni od one koju mu je izrekao sud prvog stupnja.

Odluka o oduzimanju droge donijeta je osnovano na temelju čl. 173. st. 7. KZ-a. Radi se o imperativnoj odredbi zakona koju sud obveznog primjenjuje kada od počinitelja ovakvih kaznenih djela oduzima drogu.

Dakle, žalba optuženika zbog odluke o kaznenim sankcijama nije osnovana.

Prema tome, kako je žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni osnovana, a žalba optuženika nije osnovana, te kako pri ispitivanju prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nisu utvrđene postupovne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 379. st.1. t. 1. ZKP-a, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, u smislu odredbe iz t. 2. citiranog propisa, trebalo je na temelju čl. 390. st. 1. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 11. kolovoza 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v. r.

Hajrija Novoselec, v. r.