I Kž-165/2016-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 165/16-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa, kao predsjednika vijeća, te Miroslava Šovanja i doc. dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Martine Ljevačić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. M. i dr., zbog kaznenih djela iz članka 230. st. 2. KZ/11 i dr. odlučujući o žalbama opt. S. M. i opt. K. B. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 24. studenog 2015. br. K-44/15, u sjednici održanoj 09. svibnja 2016.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe opt. S. M. i opt. K. B. kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Zagrebu proglasio je krivim opt. S. M. i opt. K. B. za tri kaznena djela razbojništva, iz čl. 230. st. 2. Kaznenog zakona – („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), počinjena na način opisan pod toč. 1) do 3) i za jedno kazneno djelo teške krađe, iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11, počinjeno na način opisan pod toč. 4) izreke te presude, te im je primjenom čl. 48. i čl. 49. st. 1. toč. 3. KZ/11, utvrdio pojedinačne kazne i to za svako kazneno djelo iz toč. 1), 2) i 3) kazne zatvora u trajanju po jednu godinu, svakome, te za kazneno djelo iz toč. 4) kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, svakome, te je u odnosu na opt. K. B., primjenom čl. 58. KZ/11, istome opozvao uvjetnu osudu iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 02. svibnja 2014. br. KMP-111/13 i uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, kao i uvjetnu osudu iz pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 05. veljače 2014. br. KO-1493/13 i uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca, te ih primjenom čl. 51. KZ/11 osudio i to opt. S. M. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a opt. K. B. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i sedam mjeseci, u koju im je primjenom čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme istražnog zatvora od 08. veljače do 24. studenog 2015., svakome.

I Kž 165/16-5

Na temelju čl. 69. KZ/11, opt. S. M. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju čl. 70. KZ/11, opt. S. M. i opt. K. B., izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a najdulje dvije godine.

Na temelju čl. 77. st. 1. KZ/11, u vezi čl. 4. st. 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“ br. 145/10. – dalje u tekstu: ZPOIK), naloženo je opt. S. M. i opt. K. B. da Republici Hrvatskoj isplate iznos od 120,00 kn, svaki, na ime imovinske koristi pribavljene kaznenim djelima iz čl. 230. st.2. KZ/11, počinjenim na način opisan pod toč. 2. i 3. izreke pobijane presude.

Na temelju čl. 158. st.2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08), opt. S. M. i opt. K. B. dužni su solidarno na ime imovinsko pravnog zahtjeva isplatiti št. Anti Margetiću iznos od 4.500,00 kn.

Na temelju čl. 148. st. 1., u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. optuženici su obvezani podmiriti troškove kaznenog postupka sudu u paušalnom iznosu od 1.000,00 kn, svaki, te za provedena vještačenja opt. S. M. iznos od ukupno 5.574,00 kn, a opt. K. B. iznos od ukupno 5.177,20 kn.

Protiv te presude podnio je žalbu opt. S. M. putem branitelja N. C., odvjetnika iz Z., zbog odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači izricanjem blaže kazne i oslobađanjem od obveze plaćanja troškova postupka.

Žalbu je podnio i opt. K. B., putem braniteljice K. F., odvjetnice iz Z., zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se „...proglasi krivim za kazneno djelo iz čl. 230. st.1. KZ-a.... s primjenom adekvatne mjere ublažavanja kazne ...“, ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, nakon dužnog razgledanja vratio je spise sudu na daljnji postupak.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu opt. K. B. kada se žali zbog povrede kaznenog zakona na način da ističe kako je na temelju rezultata izvedenih dokaza trebalo zaključiti da je počinio kaznena djela iz čl. 230. st. 1. KZ/11, jer izvedenim dokazima nije utvrđeno da bi pribavio znatnu imovinsku korist ili uporabio kakvo oružje ili opasno oruđe, da bi se djela kvalificirala kao ona iz čl. 230. st.2. KZ/11. Naime, time žalitelj zapravo pobija ispravnost utvrđenih činjenica na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoje zaključke da je počinio kaznena djela iz čl. 230. st. 2. KZ/11 (na način opisan pod toč. 1. do 3. izreke pobijane presude), pa je očito da se ovdje radi o pobijanju ispravnosti utvrđenih činjenica, a ne o pogrešnoj primjeni kaznenog zakona na ispravno utvrđeno činjenično stanje, a kako se ovaj optuženik u odnosu na sva kaznena djela

I Kž 165/16-5

izjasnio da se smatra krivim, to u smislu čl. 464. st. 7. ZKP/08, ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Ocjenjujući osnovanost i zakonitost odluke o kazni, u povodu podnesenih žalbi opt. S. M. i opt. K. B. zbog te žalbene osnove, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da žalbe optuženika nisu osnovane.

Naime, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve okolnosti koje su bile od utjecaja na odmjeravanje kazne, cijeneći kao olakotne okolnosti na strani optuženika – iskreno i okolnosno priznanje djela, izraženo žaljenje i spremnost na naknadu pričinjene štete, mladu životnu dob i smanjenu ubrojivost, te na strani opt. S. M. da je neosuđivan i otac maloljetnog djeteta, dok je istovremeno kao otegotno na strani opt. K. B. cijenio njegovu raniju osuđivanost, dok na strani opt. S. M. sud nije našao otegotnih okolnosti.

Stoga je i po nalaženju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, imajući na umu sve utvrđene okolnosti, opravdano očekivati da će se upravo izrečenim kaznama, kako pojedinačnim tako i jedinstvenim prema optuženicima ostvariti svi vidovi i svrhe kažnjavanja iz čl. 41. i 47. KZ/11.

U žalbenim razlozima opt. S. M. navodi i da bi plaćanjem dosuđenog troška kaznenog postupka bila ugrožena egzistencija njega i njegove obitelji, međutim sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08, o tim okolnostima sud će voditi računa i cijeniti ih tek u postupku izvršenja odluke o troškovima, te je žalba zbog odluke o troškovima postupka neosnovana, jer kad sud okrivljenika proglasi krivim, u presudi mu mora naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka (čl. 148. st. 1. ZKP/08).

Prvostupanjska presuda ispitana je i u odluci o primjeni sigurnosnih mjera obveznog liječenja od ovisnosti i obveznog psihosocijalnog tretmana, te o oduzimanju imovinske koristi pribavljene počinjenim kaznenim djelima, te je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, našao da su te odluke s obzirom na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilne i utemeljene na odredbama čl. 69. i 70. KZ/11, te čl. 77. st. 1. KZ/11, u vezi čl. 4. st. 1. ZPOIK-a, pa se u tom dijelu opt. S. M. i opt. K. B. upućuju u svemu na razloge navedene u obrazloženju prvostupanjske presude.

Kako je u međuvremenu optuženicima produljen istražni zatvor koji im je ukinut kod objave pobijane presude, to će o uračunavanju istražnog zatvora odlučiti posebnim rješenjem predsjednik prvostupanjskog vijeća, sukladno odredbi čl. 180. st. 2. ZKP/08.

Budući da ne postoje razlozi zbog kojih opt. S. M. i opt. K. B. pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su pri ispitivanju pobijane presude nađene povrede kaznenog postupka ili povrede zakona iz čl. 476. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08, žalbe optuženika odbiti kao neosnovane i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.

Zagreb, 9. svibnja 2016.

I Kž 165/16-5

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Ljevačić, v.r.

Damir Kos, v.r.