Rev-880/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-880/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao članova vijeća, te Miljenke Vranićar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Nenada Perina i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. mldb. M., zastupanog po zakonskoj zastupnici i majci A.M., oboje iz V., a koju zastupa punomoćnik B.K., odvjetnik u V., protiv tuženika "H. o. " d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnica D.F., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv dijela presude Županijskog suda u Bjelovaru od 30. rujna 1999., posl.br. Gž-1567/99, kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici od 29. lipnja 1999., posl.br. P-827/98 i odbijen dio tužbenog zahtjeva, u sjednici održanoj dana 3. lipnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I Nalaže se tuženiku H. o. d.d. Z., da tuženiku M. mldb. I., zastupanog po z.z. A.M. kao majci, oboje iz V., isplati na ime naknade štete iznos od 37.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 18% računajući od dana presuđenja pa do isplate, kao i da naknadi torškove ovog postupka u iznosu od 1.800,00 kuna a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u iznosu od 113.000,00 kn.".

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

"Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika djelomično uvažava te se presuda suda prvog stupnja preinačuje tako da glasi:

Nalaže se tuženiku H. osiguranje d.d. Z., da tužitelju M. mldb. I., zastupanom po z.z. A.M., oboje iz V., isplati na ime naknade štete novčani iznos od 27.000,00 kn (dvadesetsedamtisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom od 18% računajući od dana donošenja presude suda prvog stupnja do isplate, sve u roku od 15 dana.

Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva do utuženog iznosa od 150.000,00 kn. Svaka stranka podmiruje svoj parnični trošak.".

Protiv dijela te presude kojim je odbijen tužbeni zahtjev i odlučeno o parničnim troškovima reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se presuda u pobijanom dijelu ukine ili preinači.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

U ovom predmetu je riječ o naknadi štete koju je tužitelj pretrpio kao posljedicu prometne nezgode.

Neosnovano revident u reviziji prigovara visini dosuđenog iznosa naknade nematerijalne štete. Drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99). Imajući na umu vrstu i prirodu pretrpljenih povreda, te jačinu i trajanje štetnih posljedica, drugostupanjski sud nije tužitelju dosudio prenizak iznos naknade nematerijalne štete, pa materijalno pravo nije povrijeđeno na štetu tužitelja.

Zbog toga nisu osnovani revizijski prigovori u tom pravcu.

Odluka o troškovima u pobijanoj presudi temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP). Prilikom primjene odredbe čl. 154. st. 2. ZPP potrebno je izraze "djelomični uspjeh" i "razmjerni dio troškova" ocjenjivati ne samo kvatitativno, već i kvalitativno, kako s obzirom na osnovu, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog dijela tužbenog zahtjeva. Stoga u slučaju kad je tuženik osporio samo visinu zahtijevane naknade pojedinog oblika neimovinske štete, sud će ocijeniti treba li tužitelju u cijelosti ili samo djelomično priznati troškove utvrđivanja visine neimovinske štete koju je tužitelj prethodno snosio, a u odnosu na visinu dosuđene mu naknade. Pri tome treba imati u vidu i troškove tuženika, pa sud može odlučiti i da svaka stranka podmiruje svoje troškove postupka.

U konkretnom slučaju potrebno je imati na umu da je tuženik već u odgovoru na tužbu (list 12 do 13 spisa) osporio samo visinu zahtijevane naknade – čak i predlagao sklapanje sudske nagodbe na iznos od 21.000,00 kn, kao i da su na prijedlog tužitelja nepotrebno provedena dva vještačenja, kao i žalbeni trošak tuženika. Zbog toga je, u odnosu na visinu dosuđene naknade, drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP odlučujući da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Iz tih razloga, a s obzirom da nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 393. ZPP je odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 3. lipnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac