Revr-466/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 466/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Petra Milasa kao predsjednika vijeća, te Ivana Mikšića, Marijana Ramušćaka, Vlatke Potočnjak- Radej i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. B. iz P., zastupanog po odvjetnicima Odvjetničkog društva K., H. & U. iz V., protiv tuženika Z. H. iz Š., zastupanog po B. I., odvjetniku u Z., i u pravnoj stvari protutužbe, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 13. siječnja 2005. godine, br. Gž 10/05-2, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Ivancu od 26. listopada 2004. godine, br. P 178/02-46, u sjednici održanoj dana 19. listopada 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 463.500,00 kn na ime naknade štete sa zakonskim zateznim kamatama, a odbijen je i protutužbeni zahtjev tuženika kojim se traži da mu tužitelj na ime naknade štete isplati iznos od 617.288,23 kn sa zakonskom zateznom kamatom, kako je to navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja, te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev, dok je prihvaćena žalba tuženika, te je rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen protutužbeni zahtjev i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavio tužitelj, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da pobijana presuda bude ukinuta i predmet da bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Predmetnim tužbenim zahtjevom tužitelj ostvaruje naknadu štete koja mu je prouzročena ozljedom na radu, u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 11. lipnja 2001. godine na cesti Duga Resa – Josipdol, kada je došlo do slijetanja s ceste teretnog vozila sa prikolicom natovarenom šljunkom, kojim je upravljao tužitelj kao radnik tuženika.

Raspravljajući i ocjenjujući pitanje odgovornosti tuženika za štetu sudovi su utvrdili da je teretno vozilo kojim je upravljao tužitelj bilo tehnički ispravno i da je isključivi razlog slijetanja vozila s kolnika bila neprilagođena brzina kretanja vozila koja je u trenutku započete destabilizacije vozila prilikom izlaska iz lijevog zavoja iznosila oko 70 km/h, a da bi takovo vozilo moglo savladati taj zavoj bez većih problema pri brzini do 52 km/h, te su zaključili da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran tužitelj i da stoga ne postoji tuženikova odštetna odgovornost.

Obrazlažući postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj u reviziji neodlučno naglašava da tuženik odgovara za štetu po principu objektivne odgovornosti kao organizator opasne djelatnosti (prijevoz tereta u cestovnom prometu, i kao vlasnik opasne stvari jer su pitanje tuženikove odgovornosti sudovi ocijenili upravo po tom načelu, na kojem se odgovornost poslodavca temelji u svakom slučaju uzrokovanja štete radniku ozljedom na radu, sukladno odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 59/96, 94/96).

S obzirom na činjenično utvrđenje sudova da je teretno vozilo kojim je upravljao tužitelj bilo tehnički ispravno, te da nije postojao neki drugi objektivni razlog slijetanja vozila sa kolnika, već da je jedini uzrok nezgode bila neprilagođena i nepropisna vožnja, sudovi su osnovano zaključili da su ostvarene pretpostavke za oslobođenje tuženika od odgovornosti na temelju odredbe čl. 277. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 i dr. – dalje: ZOO), pa se u reviziji neosnovano ističe da je ta materijalno-pravna odredba pogrešno primijenjena.

U svezi tog materijalno-pravnog prigovora u reviziji se neosnovano navodi da je tužitelj upravljao vozilom u skladu s pravilima Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer da na mjestu nezgode brzina nije bila ograničena prometnim znakom, već da je postojalo samo zakonsko ograničenje od 70 km/h za teretna vozila sa priključnim vozilom.

Istina da na dijelu ceste na kojem se dogodila nezgoda brzina kretanja vozila nije bila ograničena prometnim znakom već je važilo zakonsko ograničenje brzine, a prema odredbi čl. 30. st. 1. toč. 3. u odnosno vrijeme važećeg Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine", broj 59/96 – pročišćeni tekst) za teretna motorna vozila s priključnim vozilom brzina kretanja na cestama ograničava se na 70 km/h.

Međutim, u postupku je utvrđeno da se na oko 800 metara prije mjesta nezgode nalazio prometni znak „dvostruki zavoj ili višeuzastopnih zavoja“ koji je upozoravao tužitelja na opasnost vožnje kroz zavoje, no unatoč tome tužitelj je upravljao vozilom najvišom dopuštenom brzinom, pa kada se ima na umu činjenica da je prevozio teret, te da brzinu nije smanjivao ulazeći u oštri lijevi zavoj u kojem je došlo do destabilizacije i slijetanja vozila s kolnika, nedvojbeno je da brzina kretanja vozila nije bila prilagođena datim prometnim uvjetima i da je to bio jedini uzrok nastanka štete.

Obrazlažući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP revident ponavlja u postupku pred nižestupanjskim sudovima isticanu tvrdnju da je uzrok nezgode bila tehnička neispravnost vozila (puknuće zračnog jastuka i istrošenost zadnjih guma).

Glede te tvrdnje sudovi su utvrdili da je doista postojala nedozvoljena istrošenost zadnjih guma, ali da s obzirom na činjenicu da je kolnik bio suh, ta neispravnost guma nije bila uzrok nezgode, te da nije došlo do pucanja gume, temeljeći takovo utvrđenje na nalazu i mišljenju prometnog vještaka.

U svezi tog utvrđenja u obrazloženju nižestupanjskih presuda ne postoje nedostatci zbog kojih se presude ne bi mogle ispitati i kojima bi bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

Slijedom izloženog proizlazi da ne postoje revizijski razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, pa je na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 19. listopada 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Petar Milas, v.r.