I Kž-122/2009-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 122/09-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić, kao predsjednice vijeća, te Dražena Tripala i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Sanje Katušić-Jergović, kao zapisničara, u postupku izručenja stranca M. C. zbog kaznenog djela iz čl. 279. st. 3. Kaznenog zakona Rumunjske i dr., odlučujući o žalbi branitelja stranca podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 15. siječnja 2009. broj Kir-1005/08 (Kv-3/09) u sjednici održanoj dana 25. veljače 2009., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dragu Marincela,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba branitelja stranca M. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku utvrđeno je da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za izručenje stranca M. C. R., radi izvršenja kazne zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci prema presudi Suda u Oltu od 16. listopada 2006. broj: 399/P/2006.

Protiv tog rješenja podnio je žalbu branitelj stranca M. C., Z. R., odvjetnik iz O., protiveći se izručenju, s navodom da nisu u pitanju kaznena djela koja odgovaraju kaznenim djelima po domaćem pravu, kao i da se ne bi radilo o stjecaju, već eventualno o jednom djelu. Stoga predlaže da „Vrhovni sud Republike Hrvatske odbije izručenje M. C. R., te da mu ukine pritvor i pusti ga na slobodu.“

Državni odvjetnik Republike Hrvatske, nakon razgledanja spisa, u svom pisanom očitovanju od 17. veljače 2009. broj KŽ-DO-262/09, predložio je da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba nije osnovana.

Uvidom u spis predmeta Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud ispravno ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene

ene u čl. 33. i 34. Zakona o sve zakonske pretpostavke za izručenje stranca M. C. R. predviđ

I Kž 122/09-3

međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04), odnosno da ne postoje zapreke za izručenje iz čl. 35. istog zakona.

Naime, prema odredbi čl. 34. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima, izručenje je dopušteno ukoliko je udovoljeno slijedećim uvjetima: da se odnosi na stranca, da je on (traži li se izručenje radi izvršenja sankcije koja uključuje lišavanje slobode) osuđen pravomoćnom presudom na kaznu zatvora odmjerenu u trajanju od najmanje četiri mjeseca zbog kaznenih djela kažnjivih u skladu sa zakonom države moliteljice i da ta djela sadrže bitna obilježja kaznenih djela i prema domaćem pravu.

Rumunjska je uz molbu za izručenje dostavila i sve ostale potrebne isprave i dokumente. Iz fotokopije putovnice vidljivo je da se izručenje traži za stranca M. C., koji je državljanin R. I.. Nadalje, iz prijevoda priležeće gore citirane presude Suda u Oltu od 16. listopada 2006. broj 399/P/2006 razvidno je da je M. C. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i šest mjeseci zbog kaznenog djela nezakonite trgovine iz čl. 176. Zakona broj 141/97 i zbog kaznenog djela nepoštivanja režima oružja i streljiva iz čl. 279. st. 3. sl. b Kaznenog zakona Rumunjske, u koju mu je uračunato zadržavanje i vrijeme provedeno u pritvoru od 14. kolovoza 2002. do 12. studenog 2002. Navedena presuda sadrži i sukus činjeničnog opisa inkriminiranih kaznenih djela stranca, prema kojima je M. C. proglašen krivim zbog toga što je tijekom svibnja 2002. bez dozvole u R. unosio 6707 lovačkih metaka cal. 12 mm i 20 mm, koje je krio i WC-u u okolini pomoćnih prostorija domaćinstva N. M. C. u C., te što je u periodu od 05. do 12. kolovoza 2002. u R. unosio 4932 lovačka metka cal. 12 mm i 20 mm, 2 platnena spremnika za nošenje metala i 1 pribor za čišćenje oružja.

Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda utvrđeno je da kaznena djela nepoštivanja režima oružja i streljiva u kontinuiranom obliku iz čl. 279. st. 3. u svezi čl. 41. st. 2. Kaznenog zakona Rumunjske i kazneno djelo prelaska državne granice oružja i streljiva u kontinuiranom obliku iz čl. 176. Zakona br. 141/97 u svezi čl. 41. st. 2. Kaznenog zakona Rumunjske predstavljaju kaznena djela i po domaćem (hrvatskom) zakonu, pri čemu je prvostupanjski sud zaključio da se radi o kaznenom djelu nedozvoljene trgovine iz čl. 297. st. 1. KZ i kaznenom djelu izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 298. st. 1. KZ. Upravo navedenoj kvalifikaciji prigovara žalitelj, s tvrdnjom da bi postojalo eventualno samo kazneno djelo iz čl. 298. st. 1. KZ, smatrajući da stoga „nisu ispunjene pretpostavke za izručenje iz čl. 35. st. 1. toč. 3. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima“ (iako se u citiranoj odredbi nabrajaju pretpostavke čije postojanje rezultira odbijanjem izručenja).

Međutim, žalitelj gubi iz vida da se za ispunjenje pretpostavke iz čl. 34. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima (a na koju očito aludira žalitelj) ne traži identitet normi, već je odlučno da je djelo zbog kojeg se traži izručenje kazneno djelo i po domaćem (hrvatskom) zakonu i po zakonu države u kojoj je djelo počinjeno. I sama žalba priznaje kažnjivost inkriminiranog postupanja po čl. 298. st. 1. KZ (izbjegavanje carinskog nadzora), poričući da su istovremeno ostvarena sva bitna obilježja i kaznenog djela nedozvoljene trgovine iz čl. 297. st. 1. KZ. Ali, u konkretnom slučaju neodlučna je potpuno precizna pravna kvalifikacija činjeničnog opisa inkriminiranog postupanja stranca, jer se ne radi o priznanju i izvršenju strane odluke (što bi iziskivalo pravilno preciziranje konkretnog ćeg zakona, na temelju koje odredbe bi se i odmjeravala kazna) već je kaznenog djela iz doma

dovoljna kažnjivost preostale opisane aktivnosti po domaćem zakonu. Pritom nema dvojbe da se ukupno nepravo inkriminirane djelatnosti M. C. ne iscrpljuje kaznenim djelom

I Kž 122/09-3

izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 298. st. 1. KZ, već je i samo držanje streljiva po hrvatskim zakonima kazneno djelo (a bi li se u konkretnom slučaju radilo o kaznenom djelu nedozvoljene trgovine iz čl. 297. st. 1. KZ ili pak kaznenom djelu nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih tvari iz čl. 335. KZ nije od važnosti prilikom odlučivanja o tome jesu li ispunjene pretpostavke za izručenje, jer je sasvim izvjesno da nema uvjeta za odbijanje izručenja prema čl. 35. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima). Svako drugo tumačenje bilo bi pravno i životno besmisleno, jer je suština u tome da nešto što država od koje se izručenje traži svojim zakonima ne propisuje kao krivično djelo, odnosno protupravno ponašanje, ne može biti osnovom za izručenje. Za napomenuti je da niti jedna od spomenutih pravnih kvalifikacija inkriminiranog postupanja stranca M. C. ne podrazumijeva nastup zastare izvršenja kazne, što bi eventualno moglo biti od značaja.

Dakle, s obzirom na izloženo, a kako djela zbog kojih se izručenje traži nisu počinjena na području Republike Hrvatske, niti protiv nje ili njenog državljanina, a zbog istog djela stranac nije osuđen ni pravomoćno oslobođen po domaćem sudu, a niti se protiv njega u Republici Hrvatskoj vodi kazneni postupak zbog istog kaznenog djela, ispravno je sud prvog stupnja utvrdio da su ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje.

Slijedom iznesenog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih branitelj stranca M. C. pobija prvostupanjsko rješenje, a niti povrede zakona iz čl. 398. st. 4. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP riješeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. veljače 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Sanja Katušić-Jergović, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.