Kžzd-28/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžzd 28/2019-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Melite Božičević-Grbić i Ileane Vinja, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. D. L., zbog kaznenog djela iz čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 158. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. D. L. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 18. srpnja 2019. broj Kzd-2/2019-46 u sjednici održanoj 19. rujna 2019.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. D. L. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci opt. D. L. proglašen je krivim zbog tri kaznena djela iz čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 158. st. 1. KZ/11. počinjena na štetu djeteta V. T. za koja su utvrđene kazne zatvora u trajanju po tri godine za svako djelo pa je optuženik primjenom čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju četiri godine i osam mjeseci, u koju kaznu se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 4. studenog 2018. nadalje.

Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145 st. 1. i 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.- dalje: ZKP/08.) optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka i to troškova psihijatrijskog vještačenja 4.185,60 kuna, psihologijskog vještačenja 4.064,00 kuna te paušalne svote 700,00 kuna.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. D. L. po branitelju V. K., odvjetniku iz R., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08. spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba optuženika nije osnovana.

Optuženik navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. „…jer su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni, te postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza danog u postupku i samog iskaza.“ Pojašnjava da se radi o „ključnom iskazu“ svjedoka M. D. koji iskaz je prvostupanjski sud „pogrešno cijenio te na tom iskazu donio nezakonitu presudu.“

Protivno prigovoru optuženika, kojim se suštinski prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je korektno reproducirao sadržaj dokazne građe, a pobijana presuda sadrži jasne, određene i potpune razloge o odlučnim činjenicama pa tako i razloge o ocjeni vjerodostojnosti proturječnih dokaza, što uključuje i ocjenu iskaza svjedoka M. D. u kontekstu svih ostalih dokaza (str. 19 presude).

Stoga nije osnovana optuženikova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ni ovaj sud pri ispitivanju pobijane presude nije našao da su počinjene povrede procesnog ili materijalnog zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08. na koje kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti.

Za optuženika je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer nisu prihvaćeni dokazni prijedlozi obrane da se na raspravi ispita oštećenica, J. M., liječnik koji ju je pregledao i provede ginekološko vještačenje radi utvrđenja vremena nastanka kurunkula odnosno defloracije. Prigovara vrednovanju dokazne građe, posebno upire na značaj iskaza svjedoka M. D., koji je po ocjeni žalitelja „jedini relevantni svjedok“ i nije potvrdio iskaz oštećenice dok je medicinska dokumentacija nedorečena i manjkava.

Nasuprot žalbenim prigovorima ovaj drugostupanjski sud nalazi da su na raspravi izvedeni svi potrebni dokazi koji su sveobuhvatno i temeljito ocijenjeni, sa pravilnim zaključkom da je optuženik počinio predmetna kaznena djela. S obzirom da su razlozi o ocjeni dokaznog materijala i odluci o odbijanju dokaznih prijedloga obrane razumni, logični i uvjerljivi, to žalbenim navodima optuženika nisu dovedena u pitanje činjenična utvrđenja i izvedeni zaključci prvostupanjskog suda.

Opravdano je sud prvog stupnja kod ocjene dokazne građe otklonio optuženikovu obranu kojom negira djela te iskaz oštećenice ocijenio vjerodostojnim jer ga podupiru iskazi posrednih svjedoka (S. T., N. R.) i medicinska dokumentacija o ginekološkom pregledu oštećenice.

Naime, optuženik negira djela nastojeći prikazati da se nisu mogla ni odvijati na način kako to prikazuje oštećenica, ali ni sam ne može objasniti razlog zbog kojeg ga oštećenica tereti. Nasuprot tome, oštećenica razložno i podrobno opisuje okolnosti pod kojima je optuženik s njom obavio spolne odnose uslijed kojih je i deflorirana. Osim iskaza oštećenice, iz medicinske dokumentacije o ginekološkom pregledu pojašnjene iskazom svjedoka dr. T. Š. nedvojbeno proizlazi da se u vrijeme pregleda, neposredno nakon otkrivanja i prijave djela (preko mjesec dana od prvog spolnog odnosa) nije radilo o svježoj ozljedi himena te se stoga nije ni mogla odrediti starost kurunkula na čemu neosnovano inzistira žalitelj. Pored toga, od osobitog su značaja i okolnosti pod kojim je došlo do saznanja za seksualno zlostavljanje kojem je oštećenica bila izložena u tri navrata prije otkrivanja djela.

Naime, iz sadržaja dokazne građe, poglavito iskaza N. R. (bake oštećenice koja je bila u vezi s optuženikom) proizlazi da se oštećenica žustro protivila udaljenju optuženika iz stana, što je razumljivo imajući na umu da se unatoč srama zbog proživljene seksualne zlostave za optuženika i emotivno vezala, kako neskriveno opisuje u iskazu, te se o spolnim odnosima s optuženikom povjerila baki nakon čega je uslijedila kaznena prijava. Prema tome, kada se ima na umu da je do kaznene prijave došlo tek nakon što je optuženik udaljen iz stana N. R., da je prije razmirica i udaljenja iz stana, kako prema obrani teko i iskazu N. R., bio vrijedan, u kućanstvu pomagao radom i financijski to posve izostaju razumni razlozi zbog kojih bi oštećenica lažno teretila optuženika za predmetna kaznena djela, poglavito imajući na umu da se radi o dvanaestogodišnjoj djevojčici kod koje je ginekološkim pregledom utvrđena defloracija himena.

Pored toga, na pravilnu ocjenu vjerodostojnosti iskaza oštećenice upućuje nalaz i mišljenje psihijatrijsko psihologijskog vještačenja prema kojem oštećenica ima kapacitete za vjerodostojno svjedočenje, a k tome su kod nje nađeni i specifični simptomi za postavljanje dijagnoze posttraumatskog stresnog poremećaja kao posljedice seksualnog zlostavljanja.

Konačno, u pravu je sud prvog stupnja da je i iskaz djeteta M. D. potvrdio navode oštećenice kako je do spolnog odnosa došlo nakon što je optuženik udaljio svjedoka iz stana tražeći ga da ide prošetati psa. Naime, prema iskazu M. D. proizlazi da je optuženik u više navrata tražio od svjedoka da šeta psa kada su optuženik i oštećenica ostajali sami u stanu što je vremenski smjestio u središnji dio dana. Međutim, imajući na umu dob svjedoka i način njegova ispitivanja, izostanak preciznog navoda da je jednom psa šetao u ranim jutarnjim satima (kako to opisuje oštećenica u odnosu na događaj od 25. rujna 2018.), na čemu inzistira žalitelj, ne kompromitira vjerodostojnost terećenja oštećenice kako je to pravilno ocijenio i razumno obrazložio sud prvog stupnja.

Prema izloženom, žalbeni navodi optuženika nisu doveli u sumnju ispravnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja pa je osnovano sud prvog stupnja odbio provesti po obrani predložene dokaze uz dostatne i razumne argumente na koje se upućuje žalitelja (str. 16 presude). Što se tiče žalbene zamjerke o odbijenom dokaznom prijedlogu da se i na raspravi ispita oštećenica valja istaknuti da je oštećenica ispitana na dokaznom ročištu kojem su prisustvovali optuženik i branitelj te aktivno (pitanja obrane) sudjelovali, sve sukladno odredbama čl. 115. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13. i 56/15.) i čl. 292. st. 1. i 2. ZKP/08. Obrana je na pripremnom ročištu predložila ispitivanje oštećenice na raspravi, na raspravi je pročitan zapisnik o ispitivanju i reproducirana je snimka ispitivanja oštećenice na koje obrana nije imala primjedbi niti je predložila njeno dodatno ispitivanje, pa je i u ovom dijelu neutemeljena žalbena tvrdnja da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

Iz navedenih je razloga neosnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Optuženik nije zadovoljan ni odlukom o kazni, navodi da je godinama financijski pomagao obitelj, da kod oštećenice nisu nastupile „objektivne“ štetne posljedice, te da osuđivanost iz vremena dok je bio beskućnik „…ne bi smjela utjecati na visinu kazne…“

Razmotrivši odluku o kazni, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda utvrđene pojedinačne kazne zatvora po tri godine te jedinstvena kazna zatvora u trajanju četiri godine i osam mjeseci odgovara težini, pogibeljnosti i posljedicama djela te osobnosti optuženika. Premda je optuženik odrastao u izrazito nepovoljnim prilikama ostavši u ranoj životnoj dobi bez oba roditelja te je neko vrijeme proveo u Prihvatilištu za beskućnike, višekratno je osuđivana osoba prije učina predmetnih djela počinjenih na štetu unuke osobe koja mu je pružila dom i smještaj. Nadalje, prema provedenom vještačenju i utvrđenju prvostupanjskog suda oštećenica ima psihičke smetnje iz kruga posttraumatskog stresnog poremećaja zbog čega je podvrgnuta psihoterapijskom tretmanu, pa unatoč tendenciji poboljšanja njenog zdravstvenog stanja, nema mjesta blažem kažnjavanju te će se kaznom odmjerenom po prvostupanjskom sudu ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja.

Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija niti povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08., na temelju čl. 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. rujna 2019.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Ranko Marijan, v.r.