Kžzp-5/2006-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžzp 5/06-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Ileani Vinja, uz sudjelovanje sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice B. O. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi predlagateljice, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 10. kolovoza 2006. godine broj Kzp-4/06, radi povrede prava na suđenje u razumnom roku, dana 05. listopada 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba predlagateljice B. O. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu odbijen je kao neosnovan zahtjev predlagateljice B. O. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u kaznenom predmetu Općinskog suda u Splitu broj K-1477/94, protiv optuženika B. D., zbog kaznenog djela iz čl. 263. st. 4. u svezi s čl. 271. st. 1. i 4. KZ.

Protiv navedenog rješenja žali se predlagateljica, po punomoćniku, zbog pogrešno primijenjenog materijalnog prava na njezinu štetu, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i zahtjev predlagateljice usvoji.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi pravilnim i osnovanim zaključak suda prvog stupnja, utemeljen na odredbi čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 – dalje ZS) o neosnovanosti zahtjeva predlagateljice B. O. za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Svoj zaključak sud prvog stupnja valjano je obrazložio, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud i žaliteljicu, radi izbjegavanja ponavljanja, na isto upućuje.

U žalbi se žalitelj poziva na odredbu čl. 6. toč. 1. (pravo na pošteno suđenje) Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, navodeći da ta Konvencija s pripadajućim protokolima ima znatno šire značenje nego kako je ono protumačeno prvostupanjskim rješenjem i odnosi se na sve postupke čiji su rezultati odlučujući za privatna prava i obveze, te zaključuje da se pobijanim rješenjem pogrešno interpretira ta odredba Konvencije, odnosno da je primijenjeno materijalno pravo na štetu predlagateljice. Nadalje navodi da je bitno da se pravično suđenje odnosi na sve vrste postupaka, "a što znači za sve sudionike u tim postupcima kojima su povrijeđena temeljna prava i slobode. Ovaj se posebno odnosi na oštećene, odnosno oštećene kao tužitelje u kaznenom postupku bez obzira na činjenicu da li su postavili imovinskopravni zahtjev ili ne."

Međutim, suprotno takovim žalbenim navodima ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nalazi da je pravilno sud prvog stupnja zaključio da u konkretnom slučaju žaliteljici ne pripada pravo iz čl. 27. st. 1. ZS na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. To stoga što, iako žaliteljica u kaznenom postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu broj K-1477/94 protiv opt. B. D. zbog kaznenog djela iz čl. 155. st. 4. KZRH ima status oštećene kao tužiteljice, u tom kaznenom postupku nije postavila imovinskopravni zahtjev, pa se tijekom istog ne odlučuje o njezinom pravu ili obvezi građanskopravne prirode, a što je sukladno čl. 27. st. 1. ZS zakonska pretpostavka za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od strane oštećenika kao tužitelja.

Naime, oštećenik, odnosno oštećenik kao tužitelj steći će aktivnu legitimaciju na podnošenje tog zahtjeva tek postavljanjem imovinskopravnog zahtjeva u tijeku kaznenog postupka, jer će se tada tijekom kaznenog postupka odlučivati i o njihovim pravima i obvezama građanskopravne prirode. Stoga, s obzirom da je žaliteljica, dajući iskaz na glavnoj raspravi od 10. svibnja 2006. godine, iskazala da je "u parničnom postupku podnijela tužbu radi naknade štete tako da u ovom postupku neću isticati imovinskopravni zahtjev" (str. 18), to joj ne pripada pravo iz čl. 27. st. 1. ZS na podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u predmetnom kaznenom postupku. Žaliteljica je, međutim, ovlaštena takav zahtjev isticati u pokrenutom parničnom postupku jer se u tom postupku odlučuje o njenim pravima građanskopravne prirode, čime je ispunjena pretpostavka iz čl. 27. st. 1. ZS za podnošenje zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Odlukom suda u postupku zaštite prava na suđenje u razumnom roku ni na koji način se ne odlučuje o osnovanosti optužnog akta, kao niti o pravu žaliteljice, koje se ističe u žalbi, "da disponira podnošenjem imovinskopravnog zahtjeva i trenutkom kada će ga postaviti u sklopu zakonskih odredbi". Također, neovisno od odluke ovog suda, sud prvog stupnja obvezan je Ustavom i zakonom kazneni postupak provesti u skladu i poštujući načelo efikasnosti kaznenog postupka.

Zbog izloženog valjalo je temeljem čl. 28. st. 3. ZS riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 05. listopada 2006. godine

Zapisničar:

Sudac:

Anamarija Pavičić

Ileana Vinja

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba (čl. 28. st. 3. ZS).

DNA

1. podnositeljica B. O. putem punomoćnika S. Š., odvjetnika iz S.,

…

2. DORH

3. Županijski sud u Splitu broj Kzp-4/05

4. Ovdje