Revr-278/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 278/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i Aleksandra Peruzovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S. iz P., koju zastupa punomoćnica M. Ž., odvjetnica u P., protiv tuženika Osnovna škola J., koju zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli broj Gž-3205/05 od 12. prosinca 2005. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli broj P-1110/05 od 28. rujna 2005., u sjednici održanoj dana 17. svibnja 2007.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 159.251,20 kn za razdoblje od 15. lipnja 2004. do 15. rujna 2005. sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže označenom u st. 1. izreke te da joj ubuduće isplaćuje 9.953,20 kn mjesečno za prethodni mjesec svakog 15-og u mjesecu za razdoblje do 26. travnja 2008. sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospijeća pojedinih iznosa do njihove isplate i uz naknadu troška postupka u iznosu od 4.026,00 kn.

U st. 2. odbijen je dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu pojedinih mjesečnih iznosa koji prelaze iznos od 9.953,20 kn kao i preostali dio zahtjeva za naknadu troška postupka.

Drugostupanjskom presudom usvojena je žalba tuženika, preinačena prvostupanjska presuda i tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen te je naloženo tužiteljici tuženiku platiti trošak postupka u iznosu od 3.866,50 kn dok je u preostalom dijelu tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka odbijen te je odbijen i zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška sve kao neosnovano.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavila tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu presudu prihvaćajući tužbeni zahtjev, a podredno da istu presudu ukine i vrati na ponovno suđenje te traži trošak revizije.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija je neosnovana.

Predmet spora je zahtjev za naknadu štete u visini plaće koju bi tužiteljica ostvarila u razdoblju od 15. lipnja 2004. do 26. travnja 2008. da je bila izabrana za ravnateljicu tuženika. U revizijskoj fazi postupka i dalje je sporna osnovanost zahtjeva tužiteljice za naknadu štete.

U provedenom postupku nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja:

- da je tuženik raspisao natječaj za izbor i imenovanje ravnatelja škole na koji su se javila dva kandidata i to tužiteljica, koja je ispunjavala sve zakonom propisane uvjete i A. T., koja nije ispunjavala zakonske uvjete,

- da školski odbor tuženika unatoč tome, na sjednici od 16. ožujka 2004. nije imenovao tužiteljicu već A. T. ravnateljem tuženika od 26. travnja 2004. u trajanju od četiri godine,

- da je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Puli broj Gž-2939/04 presuđeno da se odluka tuženika od 16. ožujka 2004. o imenovanju A. T. za ravnatelja škole poništava dok je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužiteljice da se tuženiku naloži imenovanje ravnatelja između kandidata koji ispunjavaju zakonom određene uvjete.

Prvostupanjski sud smatra da je školski odbor tuženika postupio protuzakonito kada je na mjesto ravnatelja imenovao A. T., a ne tužiteljicu koja je zadovoljavala sve propisane uvjete za mjesto ravnatelja osnovne škole. Kako je jedini preostali kandidat na natječaju bila upravo tužiteljica to smatra sasvim izvjesnim da bi u slučaju zakonitog postupanja tuženika upravo tužiteljica bila imenovana ravnateljem škole i u razdoblju od četiri godine (od 15. lipnja 2004. do 26. travnja 2008.) bi primila plaću u iznosu od 159.251,20 kn. Stoga smatra da je tužiteljica u tom iznosu pretrpjela štetu te prihvaća tužbeni zahtjev. Drugostupanjski sud je prihvatio žalbu tuženika te preinačio prvostupanjsku presudu, smatrajući da je zahtjev neosnovan, jer u postupanju tuženika nije bilo protupravnosti.

Odredbom čl. 86. st. 1. Zakona o osnovnom školstvu ("Narodne novine", broj 69/03) propisano je da se za ravnatelja osnovne škole može imenovati osoba koja ispunjava uvjete za učitelja ili stručnog suradnika i ima najmanje pet godina iskustva u odgojno-obrazovnom radu. Prema čl. 71. tog zakona poslovi učitelja u razrednoj odnosno predmetnoj nastavi može obavljati osoba koja ima odgovarajuću visoku stručnu spremu. Odredbom čl. 39. Zakona o ustanovama ("Narodne novine", broj 76/93) propisano je da se za ravnatelja ustanove može imenovati osoba koja ispunjava uvjete određene zakonom, aktom o osnivanju i statutom ustanove.

Revident pogrešno tumači gore spomenute zakonske odredbe kada smatra da se između prijavljenih kandidata na natječaj, ravnateljem mora imenovati osoba koja ispunjava propisane uvjete. Iz spomenutih odredaba proizlazi da se za ravnatelja može, ali ne mora imenovati osoba koja se je prijavila na natječaj iako ispunjava uvjete određene zakonom, kako to smatra i drugostupanjski sud. Stoga i bez obzira na činjenicu da su se, u konkretnom slučaju, na raspisani natječaj za imenovanje ravnateljice u Osnovnu školu J. javile samo tužiteljica i A. T. koja za razliku od tužiteljice nije ispunjavala sve propisane uvjete za to radno mjesto nije postojala dužnost tuženika da tužiteljicu imenuje za ravnateljicu škole.

Čak i u slučaju da se tužiteljica jedina javila na predmetni natječaj tuženik nije bio u obvezi s njom sklopiti ugovor o radu jer takva obveza, kako to pravilno cijeni drugostupanjski sud nije predviđena niti jednom zakonskom odredbom. Kada spomenute odredbe propisuju da se za ravnatelja između prijavljenih kandidata može imenovati netko od njih proizlazi da ne postoji dužnost škole da od prijavljenih kandidata za ravnatelja mora izabrati nekoga od prijavljenih kandidata iako ispunjava propisane uvjete. Na to upućuje i odredba čl. 43. st. 1. Zakona o ustanovama iz koje proizlazi da će se natječaj ponoviti ako se na njega nitko ne prijavi ili nitko od prijavljenih kandidata ne bude izabran, osim ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.

Odredbom čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) propisano je da tko drugome uzrokuje štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

Tuženik nije uzrokovao štetu tužiteljici u visini iznosa plaće ravnatelja škole za razdoblje od 26. travnja 2004. pa do 26. travnja 2008., jer time što ju nije imenovao ravnateljicom za sporno razdoblje nije postupao protuzakonito, budući da ni Zakon o osnovnom školstvu, a niti druge zakonske odredbe ne propisuje obvezu imenovanja ravnatelja između kandidata koji ispunjavaju propisane uvjete pa u ovom konkretnom slučaju tuženik nije bio dužan imenovati tužiteljicu za ravnateljicu.

Revizijski navodi u kojima se tužiteljica poziva na razloge odluke Županijskog suda u Puli broj Gž-3205/05 od 12. prosinca 2005. kojom je poništena odluka o imenovanju A. T. za ravnateljicu tuženika, te da bi tužiteljica prihvatila obavljati te poslove nisu od odlučnog značaja za donošenje odluke o zahtjevu tužiteljice u ovom predmetu.

Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određeno navedenih u reviziji ovaj sud je utvrdio da se nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a revizija tužiteljice odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 17. svibnja 2007.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.