Legislator Case Law & Legislation
Rev-1828/1999-2 AI generated

Supreme Court allows revocation of lower court ruling on void agency due to lack of authority.

Case Number Rev-1828/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia accepted the defendant's appeal against a lower court decision confirming a mortgage agreement. The lower court voided the agreement because the plaintiff's son lacked valid power of attorney, but failed to distinguish between void and voidable contracts. The Supreme Court ruled that the distinction matters: void contracts require immediate invalidity findings, while voidable contracts require prior court rulings to be challenged. Consequently, the case was remanded to the first-instance court to determine the nature of the defect.

Legislator headnote

AI generated

čl. 63. ZOO; čl. 65. ZOO; čl. 386. ZPP; čl. 394. st. 1. ZPP; čl. 88. st. 3. ZOO: A court must distinguish between void and voidable contracts; void contracts are invalid ab initio without prior judicial determination, whereas voidable contracts require a separate ruling to be challenged in a subsequent proceeding.

Keywords

AI generated
void contract voidable contract power of attorney agency authority remand for retrial ZOO provisions ZPP appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 63. Zakona o obveznim odnosima (ZOO)
čl. 65. Zakona o obveznim odnosima (ZOO)
čl. 109. Zakona o obveznim odnosima (ZOO)
čl. 386. Zakona o parničnom postupku (ZPP)
čl. 390. Zakona o parničnom postupku (ZPP)
čl. 394. st. 1. Zakona o parničnom postupku (ZPP)
čl. 88. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (ZOO)

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1828/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Ivana Mikšića, Katarine Buljan i Damira Mratovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. B. iz F., zastupanog po punomoćniku A. F., odvjetniku iz P., protiv tuženika N. D. iz N., kojeg zastupa punomoćnik M. P., odvjetnik iz N., radi utvrđenja nepostojanja pravnog posla, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 3. prosinca 1998. godine, broj Gž- 691/98-2, kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Našicama od 24. veljače 1998. godine, broj P-559/97-9, u sjednici održanoj dana 11. rujna 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Županijskog suda u Osijeku od 3. prosinca 1998. godine, broj Gž-691/98-2 i presuda Općinskog suda u Našicama od 24. veljače 1998. godine, broj P-559/97-9 i predmet vraća Općinskom sudu u Našicama na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Našicama od 24. veljače 1998. godine, broj P-559/97-9 suđeno je da se poništava sporazum u spisu I-54/94 Općinskog suda u Našicama, pa da je slijedom toga tuženik dužan izdati tužitelju podobnu ispravu za brisanje založnog prava na njegovim nekretninama upisanim u z.k.ul.br. 19 k.o. F., na k.č.br. 3276, u naravi kuća, dvor i oranica u selu, a ako tu ispravu ne izda u roku od 15 dana nakon pravomoćnosti presude, da će ju zamijeniti ta presuda. Ujedno je tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznos od 11.889,00, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude. Presudom Županijskog suda u Osijeku od 3. prosinca 1998. godine, broj Gž-691/98-2 odbijena je žalba kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer su razlozi presude nejasni i proturječni, na što drugostupanjski sud nije reagirao povodom žalbe tuženika. Također smatra da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Predlaže da ovaj sud ukine

pobijanu presudu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, odnosno da istu preinači.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, a nadležni državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP), nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio, da u postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10, na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Prvostupanjskom presudom poništen je sporazum stranaka sklopljen u spisu tog suda I-50/94, kojim je određeno osiguranje potraživanja vjerovnika, u ovom spisu tuženika N.D., prema dužniku, u ovom slučaju tužitelju I.B., na temelju sporazuma o zajmu od 30.000,00 DEM, te je uknjiženo založno pravo na nekretninama tužitelja u korist tuženika. Sud je poništio navedeni sporazum, smatrajući da sin tužitelja, koji je u navedenom postupku zastupao tužitelja, nije imao valjanu punomoć za zastupanje, budući da je tužitelj prilikom potpisivanja punomoći i potpisivanja u Knjizi ovjere potpisa bio ili u nesporazumu sa svojim punomoćnikom, što je regulirano odredbom članka 63. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO), ili se radilo o prijevari, prema odredbi čl. 65. ZOO. Sud smatra da u svakom slučaju pravni posao nije nastao, odnosno može se tražiti poništenje pravnog posla, te je stoga usvojen zahtjev tužitelja za poništenje predmetnog sporazuma.

Pogrešan je, međutim, stav suda, da u predmetnom slučaju nije bitno da li je prilikom potpisivanja punomoći između tužitelja kao stranke u postupku osiguranja pred sudom i njegovog sina kao punomoćnika postojao nesporazum, ili je tužitelj pri tom bio prevaren, dakle doveden u zabludu u namjeri da bude naveden na potpisivanje punomoći. Ukoliko bi se naime radilo o prijevari, koja za posljedicu ima pobojnost sporne punomoći (kao ugovora o zastupanju), tužitelj bi, da bi ishodio odluku o ništavosti sporazuma sklopljenog na temelju te punomoći morao prethodno ishoditi pravomoćnu sudsku odluku kojom se navedena punomoć poništava, a ne bi mogao tražiti da se pobojnost punomoći utvrdi u postupku u kojem traži poništenje sporazuma sklopljenog temeljem te punomoći. Pobojni ugovori, naime, ne mogu se s uspjehom pobijati iznošenjem prigovora u parnici jer oni proizvode pravne učinke i obvezuju ugovorne strane sve dok ih sud po tužbi jedne od stranaka konstitutivnom presudom ne poništi.

Nesporazum među ugovornim stranama, naprotiv, kao posljedicu ima apsolutnu ništavost – pravni posao niti ne nastaje, u skladu s odredom čl. 63. ZOO. O ništavosti punomoći nižestupanjski su sudovi bili ovlašteni, u smislu odredbe čl. 109. ZOO, odlučivati kao o prethodnom pravnom pitanju od čijeg rješenja zavisi odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

U ponovljenom postupku sud će stoga na nedvojben način utvrditi je li između tužitelja i njegovog punomoćnika prilikom potpisivanja sporne punomoći postojao nesporazum, u kojem slučaju je sud o ništavosti ovlašten odlučivati povodom prigovora u

postupku radi poništenja sporazuma o zasnivanju založnog prava, ili je riječ o prijevari kao uzroku pobojnosti pravnog posla, s posljedicama koje za pobojne ugovore predviđaju odredbe ZOO.

Ovisno o navedenom utvrđenju sud će tada odlučiti o glavnom tužbenom zahtjevu, vodeći računa o tome da, prema odredbi čl. 88. st. 3. ZOO, kada neovlašteno zastupana osoba ni u naknadnom roku ne odobri ugovor sklopljen bez njezinog ovlaštenja, smatra se da ugovor nije niti sklopljen. Za apsolutno ništav ugovor, međutim, može se tražiti samo utvrđenje ništavosti, dok se poništiti mogu samo ugovori koji postoje, ali imaju određene nedostatke, dakle pobojni ugovori.

Stoga je valjalo, temeljem odredbi čl. 394. st. 1. ZPP, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U Zagrebu, 11. rujna 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.