Legislator Case Law & Legislation
Rev-1276/2008-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on damages for death, ruling adopters lack statutory standing as parents.

Case Number Rev-1276/2008-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiffs' appeal against a lower court judgment denying damages for mental suffering due to the death of a child they adopted. The plaintiffs argued they should receive compensation as close relatives, but the court found that adopters do not legally equate to parents under the Obligations Act. Consequently, the court held that the plaintiffs did not fall within the statutory category of persons entitled to such compensation.

Legislator headnote

AI generated

čl. 201. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima; čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku: Adopters of a deceased minor do not qualify for statutory damages for mental suffering because they are not legally equated to parents or guardians prior to adoption.

Keywords

AI generated
damages for mental suffering death of a child adoptive parents standing statutory compensation close relatives definition obligations act civil procedure appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku
Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) a koja se na temelju odredbe čl.
čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
u svezi s odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku
čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku
čl. 201. st. 1. Zakona o obveznim odnosima
Odredbom čl. 201. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) propisano je da u slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi članovima njegove uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.
čl. 201. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
čl. 201. st. 4. Zakona o obveznim odnosima
čl. 393. Zakona o parničnom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 1276/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Matasić-Špoljarić, predsjednice vijeća, te Katarine Buljan, mr. sc. Lucije Čimić, Viktorije Lovrić i Branka Medančića, članova vijeća, u pravnoj stvari 1.tužiteljice M. Š. i 2.tužitelja I. Š., oboje iz S. K., zastupanih po punomoćniku G. K., odvjetniku u Z., protiv tuženika E. o. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku Ć. S., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-782/08 od 15. travnja 2008., kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3123/06 od 23. studenog 2007., u sjednici održanoj 10. veljače 2010.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se tuženiku naloži isplatiti 1.tužiteljici M. Š. iznos 228.000,00 kn, a 2.tužitelju I. Š. iznos 226.000,00 kn sve sa pripadajućom zateznom kamatom te ujedno tužiteljima naloženo naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 12.200,00 kn.

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-782/08 od 15. travnja 2008. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu im iznosa 220.000,00 kn svakom sa pripadajućom kamatom, dok je ukinuta prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu zahtjeva za isplatu 1.tužiteljici iznosa 8.000,00 kn, a 2.tužitelju iznos 6.000,00 kn sve sa pripadajućim kamatama kao i u odluci o parničnim troškovima i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši preinačenje nižestupanjskih presuda usvajanjem tužbenog zahtjeva podredno ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP) a koja se na temelju odredbe čl. 52. st. 4. u svezi s odredbom čl. 34. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 84/08) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Neosnovano se prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP u smislu da nezakonitim postupanjem suda tužiteljima nije dana mogućnost raspravljanja pred sudom, a kod činjenice da su tužitelji sa svojim punomoćnikom bili uredno pozvani te nazočili ročištu za glavnu raspravu održanom 9. studenog 2007., kada je sud i zaključio glavnu raspravu i objavio presudu.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe, baš kao što navedeni razlozi ne proturječe sadržaju pregledanih isprava, zbog čega je presuda jasna i razumljiva, pa nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju se opisno ukazuje u reviziji.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu im iznosa 220.000,00 kn svakom na ime nematerijalne štete s osnova duševnih boli zbog smrti sad pok. L. L. čiji su udomitelji bili tužitelji. U ovom revizijskom stadiju postupka među strankama je i dalje sporno spadaju li tužitelji u krug osoba kojima zakon priznaje pravo na novčanu naknadu za slučaj smrti bliske osobe.

Odredbom čl. 201. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje: ZOO) propisano je da u slučaju smrti neke osobe sud može dosuditi članovima njegove uže obitelji (bračni drug, djeca i roditelji) pravičnu novčanu naknadu za njihove duševne bolove.

Prema st. 2. tog članka takva naknada može se dosuditi i braći i sestrama ako je između njih i umrlog postojala trajnija zajednica života.

Prema st. 4. tog članka naknada iz st. 1. i 2. tog članka može se dosuditi i izvanbračnom drugu ako je između njega i umrlog postojala trajnija zajednica života.

Obzirom na utvrđenje nižestupanjskih sudova i baš:

- da je sad pok. malodobni L. L. bio smješten u udomiteljsku obitelj tužitelja od … a kod kojih

- da je boravio do … kada je kao pješak smrtno stradao u prometnoj nezgodi,

- da za života mldb. L. L. njegovi roditelji: majka D. L. i otac Z. L. nisu bili lišeni prava na roditeljsku skrb nad njim (majka je … dala pristanak na posvojenje njezino troje djece uključujući i mldb. L., a otac je lišen prava na roditeljsku skrbi u odnosu na drugo dvoje djece nakon smrti pok. L. L.), te

- da su tužitelji za svo vrijeme udomljavanja mldb. L. na temelju ugovora o smještaju u udomiteljsku obitelj sklopljenog između njih kao udomitelja i Centra za socijalnu skrb Z. primali mjesečno novčanu naknadu za smještaj pok. L. u udomiteljsku obitelj,

pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelji ne spadaju u krug osoba obuhvaćenih čl. 201. ZOO kojima pripada naknada za duševne boli zbog smrti bliske osobe. Naime, tužitelji kao udomitelji mldb. L. ne mogu se izjednačiti sa roditeljima ma kako blizak odnos postojao među njima, a time niti ostvariti pravo na ovu naknadu.

U smislu odredbe čl. 201. ZOO s roditeljima bi se mogli izjednačiti posvojitelji (tek posvojenjem se stvara srodnički odnos), no kako tužitelji do smrti pok. L. nisu stekli takav status, već samo bili udomitelji, ne pripada ih pravo na ovu naknadu namijenjenu uskom krugu osoba, taksativno navedenih u zakonu.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci, sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 10. veljače 2010.

Predsjednica vijeća:

Gordana Matasić-Špoljarić, v.r.