Rev-2387/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2387/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. R. iz S., zastupanog po K. i R. A., protiv tuženog C. o. d.d. Z. – Podružnica K., zastupanog po J. M. odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, od 23. siječnja 1996. br. Gž-7019/95, kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu od 30. rujna 1994. br. Pn- 660/89, u sjednici vijeća održanoj 28. studenog 2001.

p r e s u d i o i r i j e š i o j e :

I. Djelomice se prihvaća revizija tužitelja, te se ukidaju presude Općinskog suda u Zagrebu od 30. rujna 1994. br. Pn-660/89 i Županijskog suda u Zagrebu, od 23. siječnja 1996. br. Gž-7019/95 u dijelu kojim je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom za izgubljenu zaradu u iznosu od 797,00 kn, te za gubitak prihoda u poljoprivredi i novčanu rentu, kao i u pogledu troškova paričnog postupka, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U preostalom dijelu se odbija revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Zagrebu od 30. rujna 1994. br. Pn- 660/89 presuđen je tuženik naknaditi tužitelju štetu kao posljedicu prometne nezgode od 15. ožujka 1985. i to za pretrpljene fizičke boli, strah, smanjenje životne aktivnosti, te tuđu pomoć i njegu iznos od 72.810,00 kn, za oštećenja na vozilu iznos od 30.940,00 kn, dok je tužitelj odbijen s viškom tužbenog zahtjeva za navedene vrste štete, a u cijelosti odbijen s tužbenim zahtjevom za izgubljenu zaradu u iznosu od 797,00 kn, te za gubitak prihoda u poljoprivredi i sa zahtjevom za novčanom rentom.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu, od 23. siječnja 1996. br. Gž-7019/95 navedena presuda je djelomice potvrđena u pogledu dosuđenih naknada za

fizičke boli, strah i smanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 69.000,00 kn, ukinuta u pogledu naknade za tuđu pomoć i njegu te za štetu na vozilu, te potvrđena u odbijajućem dijelu zahtjeva za naknadu štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 797,00 kn i gubitka prihoda u poljoprivredi u iznosu od 100.007,00 kn, kao i u pogledu zahtjeva za novčanu rentu.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je uložio reviziju iz svih revizijskih razloga. Predlaže da revizijski sud ukine nižestupanjske presude i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili iste preinači i udovolji tužbenom zahtjevu.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident nalazi u propustu nižestupanjskih sudova da točno utvrde činjenično stanje, koji propust je rezultirao donošenjem nezakonite i nepravilne presude glede izgubljene zarade tužitelja, te gubitka prihoda u poljoprivredi i zahtjeva za plaćanjem novčane rente.

Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava revident nalazi u prenisko dosuđenim naknadama za pretrpljene fizičke boli, te duševne boli zbog straha i smanjenja životnih aktivnosti, kao i odbijanjem tužbenog zahtjeva za izgubljenu zaradu i gubitak prihoda u poljoprivredi, te zahtjeva za novčanom rentom.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. ZPP-a dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Odgovor na reviziju nije podnijet, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužitelja djelomično je osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99), na kojeg sud primjenom odredbe članka 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren.

Nisu ostvareni ni revizijski razlozi pogrešne primjene materijalnog prava dosuđenjem naknada za pretrpljene fizičke boli, te duševne boli zbog straha i smanjenja životnih aktivnosti.

Predmetom spora je naknada štete proistekle iz prometne nezgode od 15. ožujka 1985. u kojoj je uništeno vozilo tužitelja, a tužitelj zadobio tešku ozlijedu kompresivnog prijeloma drugog slabinskog kralješka. U kaznenom postupku Općinskog suda u Zagrebu br. Ks-820/87 osiguranik tužene Ž.T. proglašen je krivim za počinjeno teško djelo protiv sigurnosti javnog prometa.

Tužitelj je uslijed zadobijenih ozlijeda trpio fizičke boli jakog intenziteta 10 dana, srednjeg 15 i slabijeg 120 dana, pa je dosuđena naknada u iznosu od 12.000,00 kn za pretrpljene fizičke boli potpuno u skladu s odredbom čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99). Tužitelj nije – prema nalazu liječničkog vještaka – pretrpio primarni, već samo sekundarni strah izazvan neizvjesnošću dugotrajnog liječenja i to jakog, srednjeg i slabijeg intenziteta u trajanju od ukupno 40 dana,

pa je dosuđena naknada za ovaj oblik štete u iznosu od 7.000,00 kn potpuno primjerena i realna.

Životne aktivnosti tužitelja smanjene su 25%, pa je dosuđena naknada u iznosu od 50.000,00 kn primjerena trajnim posljedicama koje se očituju u ukočenosti slabinskog dijela kralježnice, njezine zakrivljenosti i bolnosti kod svakog i dugotrajnijeg fizičkog opterećenja.

Dosuđene se naknade temelje na kriterijima propisanim u čl. 200. Zakona o obveznim odnosima, kako s obzirom na jačinu i trajanje fizičkih i duševnih boli, tako i s obzirom na okolnosti cijelog slučaja, kao i životne dobi tužitelja (rođ. 1961), pravične su, realne i u skladu s postojećom sudskom praksom.

Stoga je u pogledu naknade za pretrpljene fizičke boli, te duševne boli zbog straha i smanjenja životnih aktivnosti valjalo reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

Ostvareni su revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava odbijanjem tužbenog zahtjeva zbog izgubljene zarade u iznosu od 797,00 kn i gubitka prihoda u poljoprivredi u iznosu od 100.007,00 kn, kao i u pogledu zahtjeva za plaćanjem novčane rente.

Tužitelj je zbog ozlijeda iz prometne nezgode bio na bolovnju od 15. ožujka do 30. studenog 1985. te od 17. kolovoza do 23. prosinca 1988., priloživši u spis obračun primljene naknade za vrijeme bolovanja, te plaće koje je primao drugi radnik kroz isto razdoblje na sličnom radnom mjestu (list 7 – 10 spisa). Kad prvostupanjski sud, bez provođenja dokaza, ocjenjuje da tužitelj visinu izgubljene zarade nije ničime dokazao, pa odbija taj dio tužbenog zahtjeva, a drugostupanjski sud takvu ocjenu prihvaća, onda su takve ocjene suprotne sadržaju isprava koje prileže spisu. Budući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između razloga presude i isprava priloženih spisu, ostvareni su razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 13. ZPP-a.

Prvostupanjski je sud trebao u slučaju sumnje u točnost prezentiranih podataka i tužiteljevog izračuna visine izgubljene zarade provesti vještačenje i utvrditi osnovanost ili neosnovanost ovog dijela tužbenog zahtjeva.

Tužitelj je odbijen s tužbenim zahtjevom za naknadom štete zbog gubitka prihoda u poljoprivredi i sa zahtjevom za plaćanjem novčane rente iz istog osnova, s obrazloženjem da je tuženik u redovnom radnom odnosu, pa se stoga prihod iz poljoprivrede ne može smatrati njegovim stalnim izvorom prihoda. Takve razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud uz dodatno pojašnjenje da tužitelj nije poljoprivrednik, niti vlasnik poljoprivrednog zemljišta, niti je dokazao da je obavljanjem poljoprivrednih poslova stjecao prihode.

Zaključci nižestupanjskih sudova rezultat su pogrešne primjene materijalnog prava. Člankom 195. Zakona o obvenim odnosima propisano je da materijalnu štetu u slučaju ozlijede ili narušenja zdravlja čini zarada izgubljena zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja (st. 1. navedenog članka), uz pravo na novčanu rentu u slučaju gubitka zarade ili povećanih potreba, kao i uništenja ili smanjenja mogućnosti daljnjeg razvijanja i napredovanja. Tom odredbom nije zarada oštećene osobe ograničena samo na jednu vrstu zarade, niti bilo koji drugi propis ograničava oštećenu osobu u pravu na naknadu štete zbog

gubitka zarade, koju je ostvarivala prije štetnog događaja, a zbog kojeg takvu zaradu više ne može ostvarivati. Upravo neprijeporna činjenica, da tužitelj sa ženom živi u domaćinstvu ženinih roditelja na posjedu od 8.383 čhv, ukazuje na mogućnost da je tužitelj vlastitim radom u poljoprivredi ostvarivao dodatne prihode. Sud, međutim, zbog pogrešnog pravnog pristupa, nije provođenjem dokaza razjasnio koliko je tužitelj mogao raditi u poljoprivrednim poslovima s obzirom na radno vrijeme u redovnom radnom odnosu, da li je te poslove obavljao subotom i nedjeljom, koje je poslove obavljao, kao i sve ostalo odlučno za rješenje spora, kako bi mogao pouzdano utvrditi kolike bi prihode ostvarivao za vrijeme liječenja.

Nije utvrđeno da li su zbog 25 % smanjenja životnih aktivnosti radne sposobnosti tužitelja u toj mjeri smanjene da više ne može raditi u poljoprivredi, odnosno koje poslove – od onih koje je obavljao prije štetnog događaja – više ne može obavljati ili ih obavlja s pojačanim naporom, te da li umjesto tih poslova može obavljati neke druge i lakše poslove.

Kako su nižestupanjski sudovi pogrešnom primjenom materijalnog prava odbili tužitelja u cijelosti s tužbenim zahtjetvom za naknadu štete zbog gubitka prihoda u poljoprivredi i novčanom rentom, to su i činjenično stanje nepotpuno utvrdili, pa je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo u tom dijelu prihvatiti reviziju tužitelja, te djelomično ukinuti obje nižestupanjske presude i vratiti u ukinutom dijelu predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud provedbom financijsko- knjigovodstvenog vještačenja utvrditi gubitak zarade tužitelja za vrijeme bolovanja, dakle iz redovnog radnog odnosa, kao i dopunskim vještačenjem po vještaku poljoprivredne struke, uz prethodno saslušanje članova domaćinstva tužitelja i provođenjem drugih dokaza, utvrditi osnovanost ili neosnovanost tužbenog zahtjeva za naknadom štete zbog izgubljenih prihoda u poljoprivredi, kako za vrijeme liječenja, tako i u pogledu novčane rente za buduće razdoblje.

U Zagrebu, 28. studenog 2001.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.