Rev-704/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-704/1996-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gožinića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. O. iz S. B., koga zastupa F. M., odvjetnik iz S. B., protiv tužene B. O., iz S. B., koju zastupa N. K., odvjetnik iz S. B., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Županijskog suda u Požegi od 30. kolovoza 1994. godine, br. Gž-847/94-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 16. lipnja 1994. godine, br. P-909/94-4, na sjednici održanoj dana 4. rujna 1996. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Županijski sud u Požegi, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 30. kolovoza 1994. godine, br. Gž-847/94-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 16. lipnja 1994. godine, br. P-909/94-4, s kojom je naloženo tuženoj iseliti se iz stana u S. B., naselje …, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, predsoblja, smočnice, kupaonice s WC, balkona i lođe, sve u površini od 6,40 m5, te ga slobodnog od stvari i osoba predati tužitelju i nadoknaditi mu parnični trošak u svoti od 963,50 kn. Protiv drugostupanjske presude izjavila je reviziju tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji navodi, da je na temelju pismenog kupoprodajnog ugovora o korištenju stana stekla pravo služiti se spornim stanom za svoje potrebe i potrebe svoje obitelji. Tužitelj je u međuvremenu stekao pravo vlasništva stana i pristao da tužena od 28. travnja 1994. godine zajedno sa mldb. kćeri koristi stan za svoje potrebe. Smatra da su sudovi trebali primijeniti odredbe pravnog pravila iz paragrafa 521 bivšeg OGZ-a.

Protivna strana nije podnijela odgovor na reviziju, a Državni odvjetnik, kojemu je revizja također dostavljena na očitovanje u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, dalje ZPP) nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući reviziju u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku

po

nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., na što ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Također nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 356. u svezi s čl. 399. ZPP. Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo udovoljavajući tužbi i tužbenom zahtjevu, tj. nalažeći tuženoj da sporni stan slobodan od stvari i osoba preda tužitelju. Osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva, odnosno tužiteljevo pravo proizlazi iz čl. 37. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, dalje ZOVO). Podnositeljica revizije navodi u reviziji da je tužitelj stekao pravo vlasništva spornog stana.

Nije u pravu podnositeljica revizije, kada tvrdi, da je stajalište nižestupanjskih sudova, kako važeći propisi ne poznaju institut pravna služnosti stanovanja, pa su time pogrješno primjenili materijalno pravo. Naime, nižestupanjski sudovi tvrde da tužena nije stekla pravo služnosti stanovanja. Stanarsko pravo ne sadržava u sebi i pravo stanovanja u smislu prava služnosti stanovanja (habitatio). Stanarsko pravo i pravo služnosti stanovanja su dva različita pravna instituta među kojima postoji određena slučnost, ali imaju različite načine stjecanja i prestanka. Zbog toga iz utvrđenih činjenica proizlazi, da se tužena ne može pozivati na pravo služnosti stanovanja, već da posjeduje stan bez pravnog osnova.

Prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju kako oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, tako i oni na koje se podnositeljica revizija poziva u reviziji. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 4. rujna 1996.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.