IV Kž-71/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 71/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Senke Klarić- Baranović, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osumnjičenika J. M. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi s čl. 33. KZ, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja S. M., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli od 26. svibnja 2006. godine broj Kv-212/06 (Kio-48/06), u sjednici održanoj dana 25. srpnja 2006. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja S. M. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Puli od 26. svibnja 2006. godine broj Kv- 212/06 (Kio-48/06), odbijen je kao neosnovan ispravljeni zahtjev oštećenika kao tužitelja S. M. za provođenje istrage, podnesen protiv I-osumnjičenika J. M. i II-osumnjičenika E. M. zbog kaznenog djela iz čl. 90. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01 i 111/03, dalje KZ).

Protiv navedenog rješenja žali se oštećenik kao tužitelj po punomoćniku, ne navodeći žalbeni osnov sukladno čl. 399. u svezi s čl. 365. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, dalje: ZKP), time da iz sadržaje žalbe proizlazi da se podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl.367. st.1. toč.11. ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje ukine i donese rješenja o provođenju istrage.

Žalba nije osnovana.

Suprotno žalbenim navodima, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, nalazi pravilnim i osnovanim zaključak suda prvog stupnja o nepostojanju osnovane sumnje da bi I i II-osumnjičeni postupili na način činjenično pobliže opisan u istražnom zahtjevu žalitelja i tako počinili kazneno djelo iz čl. 90. u svezi s čl. 33. st. 1. KZ. Obrazlažući svoju odluku, sud prvog stupnja je detaljno, logično i potpuno obrazložio okolnosti na kojima je utemeljio takav zaključak, koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja i žalitelja,

IV Kž 71/06-2

radi izbjegavanja ponavljanja, na isto upućuje.

Žalitelj u žalbi navodi "da sud ponovno ističe da je došao do zaključka (saslušanjem I i II-okrivljenika), da oni nisu imali nikakve namjere lišiti života oštećenika. Obrazloženja u odnosu na počinjenje kaznenog djela iz čl. 90. KZ nema". Iz navedenog proizlazi da žalitelj smatra da rješenje suda prvog stupnja ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, iz čega bi proizlazilo da je sud prvog stupnja, po mišljenju žalitelja, prilikom njegova donošenja počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st.1. toč.11. ZKP.

Međutim, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je, upravo obrazlažući nepostojanje namjere lišenja života žalitelja od strane I i II-osumnjičenika, kao subjektivnog elementa kaznenog djela ubojstva, ujedno obrazložio i svoj zaključak o nepostojanju osnovane sumnje o učinu tog kaznenog djela. To stoga što postojanje krivnje, kao subjektivnog odnosa počinitelja prema djelu, uz postojanje objektivnih elemenata, čini biće određenog kaznenog djela, pa tako i kaznenog djela ubojstva u pokušaju. Osim navođenja okolnosti temeljem kojih je zaključio o nepostojanju namjere kod I i II-osumnjičenika za lišenjem života žalitelj, sud prvog stupnja je životno i logično obrazložio (str. 2, odlomak 2, red 13 za II-osumnjičenika, str. 1, odlomak 2, red 3, za I-osumnjičenika) i svoj zaključak da se u konkretnom slučaju radnje I i II-osumnjičenika ne mogu pravno označiti kao "započinjanje ostvarenja kaznenog djela" tj. kao pokušaj počinjenja kaznenog djela ubojstva, pa se žalba oštećenika kao tužitelja iz osnove čl.367. st.1. toč.11. ZKP ne nalazi osnovanom.

Nije u pravu žalitelj ni kada pobija prvostupanjsko rješenje iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja navodeći da se "uvidom u Kir-210/05 utvrđuje da je kritične zgode postojao kako kosir, tako i pokušaj njegove uporabe. Kosira nikada nije bilo u vlasništvu oštećenika, već okrivljenika, te oštećeni ujedno navodi da mu se više puta prijetilo i to čak pred odvjetnikom. Te činjenice ponovno nisu raspravljene i sud je ponovno donio identično rješenje."

Ovaj sud drugog stupnja izvršio je uvid u predmet Županijskog suda u Puli, broj Kir- 210/05, utvrdivši da su u tom predmetu provedene istražne radnje protiv ovdje žalitelja zbog kaznenih djela iz čl.263 st.1 KZ i čl.331 st.1 KZ, počinjenih na štetu ovdje I i II osumnjičenika tijekom istog događaja koji je predmet i ovog postupka. Pogrešno žalitelj drži da iz navedenog spisa proizlazi da je bilo „pokušaja uporabe kosira“, jer iz podataka i dokaza priležećih tom spisu proizlazi da je jedino ovdje žalitelj iskazivao o uporabi kosira od strane svog oca, ovdje I osumnjičenika, i to ne na način kako ga tereti u ovom postupku, dok su ovdje I i II osumnjičenik iskazali suglasno iskazima danim i tijekom ovog kaznenog postupka da I osumnjičenik u ruci nije imao nikakav kosir niti ijedan drugi predmet, a da se kosir, kojeg uvijek nosi sa sobom jer mu služi za usitnjavanje hrane zbog problema sa zubima, nalazio u džepu, iz kojeg je tijekom sukoba ispao, pa ga je pronašla supruga žalitelja i predala policiji.

Okolnost istaknuta u žalbi da je "okrivljenik", pri čemu žalitelj ne navodi koji, u više navrata prijetio oštećeniku kao tužitelju "i to čak i pred odvjetnikom", nije od utjecaja na osnovanost pobijanog rješenja jer takovo postupanje nije predmet ovog kaznenog postupka.

Također nije od utjecaja na osnovanost pobijanog rješenja ni pitanje vlasništva nad kosirom, što se ističe u žalbi, već je relevantno tko, kada i kako ga je upotrijebio, a na što je sud prvog stupnja dao detaljne odgovore i pravilno zaključio da, u situaciji fizičkog sukoba

IV Kž 71/06-2

između žalitelja s jedne strane i I i II osumnjičenika s druge strane do kojeg je došlo nakon što je žalitelj I-osumnjičenika, inače svog oca, namjerno udario vozilom i zadao mu povrede navedene u spisu priležećoj dokumentaciji, eventualnim držanjem i zamahivanjem kosirom od strane I osumnjičenik prema žalitelju, bez kontakta kosira s tijelom žalitelja i bez nanošenja istom ikakve tjelesne povrede, I-osumnjičenik J. M. nije ostvario biće kaznenog djela iz čl. 90. u svezi s čl. 33. st. 1. KZ jer takvo postupanje I-osumnjičenika, čak i da je do njega došlo, a na što u dostatnom stupnju vjerojatnosti ne ukazuju podaci priležeći spisu, nije takovo da bi upućivalo na zaključak o postojanju namjere ka lišenju života žalitelja.

Nadalje, sud prvog stupnja je obrazložio i okolnosti temeljem kojih je zaključio o nepostojanju osnovane sumnje o učinu kaznenog djela iz čl.90 u svezi s čl.33 st.1 KZ u odnosu na II-osumnjičenika, navodeći da on nije imao sredstvo podobno za nanošenje opasnih ozljeda, a niti je u istražnom zahtjevu žalitelja opisana ijedna radnja, koju bi poduzeo II osumnjičenik, a kojoj bi bio cilj njega lišiti života, kako je to pravilno konstatirao i sud prvog stupnja. Okolnost da je šakom udario žalitelja, nakon što je isti prethodno vozilom udario I-osumnjičenika, zajedničkog oca, nije takova da bi upućivala na zaključak o postupanju s namjerom lišenja života žalitelja.

Navedene zaključke sud prvog stupnja utemeljio je na dokazima i podacima priležećim spisu, te iskazu I i II-osumnjičenika, čime je po ocjeni ovog suda u potpunosti i pravilno utvrdio sve činjenice relevantne za odluku o postojanju ili nepostojanju osnovane sumnje da su I i II-osumnjičenik postupili na način činjenično i pravno opisan u istražnom zahtjevu oštećenika kao tužitelja, pa se žalba žalitelja iz osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ne nalazi osnovanom.

S obzirom na izloženo, ovaj sud drugog stupnja nalazi pravilnim i osnovanim zaključak suda prvog stupnja da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl.187 st.1 ZKP za provođenje istrage protiv I i II osumnjičenika jer ne postoji dostatan i relevantan stupanj osnovane sumnje da su postupili na način kako ih tereti žalitelj svojim istražnim zahtjevom.

Stoga, kako žalbom oštećenika kao tužitelja S. M. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, ispitivanjem kojeg sukladno čl.398. st.4. ZKP ovaj sud nije našao povrede na koje pazi po službenoj dužnosti, to je temeljem čl.398. st.3. ZKP, riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 25. srpnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.