Rev-261/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 261/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Jakoba Miletića i Stanka Hautza kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J.B. iz K. broj ., koga zastupa punomoćnik D.B., odvj. u R. protiv tuženika Trgovačkog poduzeća O. iz O. radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Rijeci od 16. rujna 1992. godine broj Gž-244/92-2 kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci od 14. listopada 1991. godine broj P-776/91, u sjednici održanoj 10. studenoga 1993. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija koa neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Sudovi nižeg stupnja odbili su tužbeni zahtjev tužitelja kojem je tražio od optuženika da mu isplati iznos od 132.000 HRD sa kamatom i naknadi parnični trošak.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja kojom je odbijena njegova žalba, tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se preinače obje presude i prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državno odvjetništvo nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Utuženi iznos predstavlja štetu koju je tužitelj pretrpio na radu kod tužene. On je ozlijedio prst na ruci kada je koristio mašinu za mljevenje mesa, a da pri tome nije koristio tuljak za potiskivanje mesa, za kojeg je utvrđeno da je bio u mesnici u kojoj je tužitelj zamjenjivao kolegu mesara na godišnjem odmoru, ali taj tuljak tužitelj nije potražio niti koristio iako se radilo o takozvanoj "plitkoj" mašini.

Inače je tužitelj mesar po struci sa dvadesetak godina radnog staža, iskusan dakle radnik u struci. Nesreća se dogodila trećeg dana kako je zamjenjivao kolegu u toj mesnici.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelju ocjenivši da je on sam skrivio nesreću na poslu i štetu koja je time nastala jer je bio neoprezan kada je koristio plitku mašinu za mljevenje mesa bez zaštitnog tuljka kojeg nije potražio u mesnici gdje se je nalazio i bio mu dostupan.

Nije u pravu tužitelj kada u reviziji ističe da je prema utvrđenom činjeničnom stanju trebalo usvojiti njegov tužbeni zahtjev za naknadu štete.

Kada je utvrđeno da je tužitelj skrivljeno postupio jer nije potražio tuljak koji mu je bio dostupan u mesnici, niti ga je koristio prilikom mljevenja mesa u plitkoj mašini, on je sam skrivio nesreću na poslu koja je nastupila od opasne stvari (mašina za mljevelje mesa jeste opasna stvar kako su to pravilno ustanovili sudovi). Tužena radna organizacija nije odgovorna za naštalu štetu od koje se oslobađa na osnovi odredbe čl. 73. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa koji je preuzet kao republički Zakon (NN 34/91) u vezi s čl. 107. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske (NN 53/91), jer je šteta nastala isključivo radnjom oštećenoga i njegovom krivnjom što oslobađa tuženu za odgovornost i po odredbi čl. 6. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine", broj 19/83).

Sudovi svoje odluke temelje na upravo citiranim odredbama, pa su dakle pravilno primjenili materijalno pravo, a kako ovaj sud nije ustanovio da bi se ostvarila bitan povreda odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. u vezi čl. 354. st. 2. t. 10 Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske - dalje ZPP) trebalo je reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci prema odredbi čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 10. studenoga 1993. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.