Revr-136/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 136/09-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića, kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K. iz O., kojeg zastupa punomoćnica B. P., odvjetnica u O., protiv tuženika H. m. p. Osječko-baranjske županije, O., radi poništenja odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2344/08 od 20. studenoga 2008., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Pr-309/07 od 7. svibnja 2008., u sjednici održanoj 1. srpnja 2009.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da se poništi odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 12. studenoga 2007., kao i odluka tuženika od 19. listopada 2007. (kojom je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava), te da se tuženiku naloži vratiti tužitelja na rad na poslove koje je obavljao, uz naknadu parničnog troška. Naprotiv, tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.716,25 kn. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Prema odredbi 392.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 - dalje: ZPP), koji se u ovom predmetu primjenjuje na temelju čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Revizijom se opisno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koja, međutim, nije ostvarena, jer obje nižestupanjske presude sadrže razloge o odlučnim činjenicama, razlozi su jasni i nisu proturječni stanju spisa pa, suprotno navodima revidenta, presude nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

U biti kroz istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka revident pobija činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, na način da preocjenjuje izvedene dokaze suprotstavljajući svoju ocjenu sudskoj ocjeni (čl. 8. ZPP), čime upućuje na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a to nije dopušten revizijski razlog u smislu čl. 385. st. 1. ZPP.

Također, ovaj sud nije našao da bi u postupku pred nižestupanjskim sudovima bila učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP, a na koju povredu revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 392.a ZPP).

Stoga se nije ostvario revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Predmet spora je zakonitost redovitog otkaza ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju na temelju odredbe čl. 113. st. 1. podst. 3. Zakona o radu - zbog kršenja obveze iz radnog odnosa - otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika - („Narodne novine“, broj 137/04 - pročišćeni tekst, dalje: ZR).

Prema utvrđenjima nižestupanjskih sudova proizlazi:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vozača sanitetskih vozila na neodređeno vrijeme temeljem ugovora o radu od 31. siječnja 2005., kao i triju aneksa tom ugovoru sklopljenih radi privremenog obavljanja poslova radnog mjesta medicinskog tehničara,

- da je tuženik odlukom od 10. listopada 2007. tužitelju otkazao ugovor o radu zbog skrivljenog ponašanja,

- da se tom odlukom tužitelju stavlja na teret da je kao zaposlenik na radnom mjestu vozača sanitetskih vozila, a obavljajući poslove medicinskog tehničara, za vrijeme medicinske intervencije snimao video-zapisom prijevoz pacijenta vozilom tuženika u vidljivo alkoholiziranom stanju, te snimio i zaposlenike tuženika za vrijeme njihovog redovitog rada s time da se na jednoj snimci vidi polovina obnažene stražnjice radnika tuženika i sve to objavio na internetskom portalu YouTube, koje snimke su izazvale zgražanje javnosti i stvorile pogrešnu sliku o radu tuženika, što potvrđuju i medijske ocjene objavljenih video- zapisa u dnevnim glasilima, čime je tužitelj povrijedio propise o obvezi čuvanja profesionalne tajne, pravo pacijenta na zaštitu osobnosti i poštivanje privatnosti, kao i pravo na povjerljivost podataka koji se odnose na stanje njegova zdravlja, te ujedno počinio štetu ugledu ustanove tuženika i radu njenih zaposlenika, a što tuženik cijeni kao težu povredu radne obveze i opravdani razlog za predmetni otkaz ugovora o radu,

- da je tužitelj doista izvršio navedeno snimanje i rečene snimke objavio na Internetu (to je neprijeporno među strankama),

- da je tuženik pisanim upozorenjem od 16. ožujka 2006. (objavljenim na oglasnoj ploči) upozorio sve zaposlenike, pa tako i tužitelja, na obvezu profesionalnog, korektnog i humanog odnosa djelatnika tuženika prema pacijentima i drugim korisnicima usluga, te na mogućnost otkazivanja ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja zaposlenika.

Na temelju tih činjenica nižestupanjski sudovi ocjenjuju da je tuženik imao opravdani razlog za predmetni otkaz ugovora o radu tužitelju, te da je prije redovitog otkazivanja proveo zakonit postupak u smislu odredbe čl. 117. st. 1. ZR. Zbog toga su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan.

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je tuženik dokazao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju.

Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja - da je tužitelj izvršio navedeno snimanje i rečene snimke objavio na Internetu koji je dostupan širokoj javnosti - ovaj revizijski sud prihvaća pravni zaključak nižestupanjskih sudova da su ispunjene pretpostavke iz čl. 113. st. 1. toč. 3. ZR za redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja. Ovo stoga jer se, i po ocjeni ovoga suda, radi o neprimjerenom i apsolutno neprihvatljivom postupanju tužitelja, koje je imalo za posljedicu stvaranje negativne slike u javnosti o radu tuženika, budući da objavljeni video-zapisi impliciraju neprofesionalan, nesavjestan i nemaran odnos zaposlenika ustanove prema društveno odgovornom poslu pružanja hitne medicinske pomoći, čime je nesumnjivo doveden u sumnju ugled i dignitet tuženika. Već to je sasvim dovoljno za zaključak da je tužitelj počinio težu povredu obveze iz radnog odnosa i utoliko opravdava stajalište nižestupanjskih sudova da je tuženik imao opravdani razlog za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja tužitelja.

Stoga pozivanje tužitelja u reviziji da opisanim ponašanjem nije povrijedio propise obveze čuvanja profesionalne tajne (zdravstvenog stanja pacijenta), što mu se pobijanom odlukom o otkazu također stavlja na teret, nije od značaja.

U reviziji pak ponovljeni motivi rečenog ponašanja tužitelja (upozoravanje na uvjete u kojima rade zaposlenici tuženika) također nisu relevantni.

Prema tome, navodima revizije tužitelj nije uspio dovesti u sumnju rečeni zaključak sudova o postojanju opravdanog razloga za predmetni otkaz.

U pravu je tužitelj kada prigovara ocjeni sudova da je tuženik zakonito proveo postupak otkazivanja (čl. 117. st. 1. ZR). Međutim, to pobijanu odluku o predmetnom otkazu ne čini nezakonitom, a kako će nastavno biti obrazloženo.

Prema odredbi čl. 117. st. 1. ZR, prije redovitog otkazivanja ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, poslodavac je dužan radnika pismeno upozoriti na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Zaključak o zakonito provedenom postupku otkazivanja sudovi izvode pozivom na pisano upozorenje tuženika od 16. ožujka 2006. (objavljeno na oglasnoj ploči tuženika), a pritom drugostupanjski sud, navodeći da je tužitelj upozoren na obveze iz radnog odnosa i ukazana mu je mogućnost otkaza u slučaju nastavka kršenja obveza, ističe da to upozorenje ne mora biti pojedinačno, nego se može dati i u obliku okružnice, kako je učinjeno u konkretnom slučaju.

Pravilno primjećuje drugostupanjski sud, da je poslodavac izvršio obvezu prethodnog upozorenja radnika na obveze iz radnog odnosa i u slučaju obavještavanja radnika okružnicom.

Međutim, upozorenje u smislu čl. 117. st. 1. ZR mora sadržavati oznaku radne obveze koju je zaposlenik prekršio i upozorenje na mogućnost otkaza u slučaju ponavljanja povreda radne obveze. To nadalje znači, da se redoviti otkaz ugovora o radu može dati samo ako nakon upozorenja na obveze radnik nastavi s njihovim kršenjem – što, dakle, nužno pretpostavlja da je radnik već jednom ranije prekršio obvezu iz radnog odnosa i u svezi s tim bio upozoren na mogućnost otkaza - a to, prema podacima u spisu, ovdje nije slučaj.

Stoga je zaključak sudova glede postupanja sukladno čl. 117. st. 1. ZR pogrešan, no u ovom slučaju to nije od odlučnog značaja.

Naime, prema odredbi čl. 117. st. 1. ZR poslodavac nije dužan upozoriti radnika na obveze iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja tih obveza kada postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

U ovom slučaju opisano, izrazito neprimjereno ponašanje tužitelja kao radnika prema poslodavcu (tuženiku) upravo upućuje na postojanje takvih okolnosti.

Slijedom izloženog proizlazi da su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da ne postoje razlozi za nedopuštenost otkaza i slijedom tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

Stoga je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 1. srpnja 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v.r.