Legislator Case Law & Legislation
Gzp-34/2007-3 AI generated

Vrhovni sud found a 10-year labor dispute delay violated the right to a trial within a reasonable time.

Case Number Gzp-34/2007-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia ruled that the County Court in Split violated the plaintiff's right to a trial within a reasonable time due to a ten-year delay in a labor dispute. The court noted significant periods of inactivity and procedural inefficiencies, including a remand for retrial, despite the plaintiff's minor procedural errors. Consequently, the court ordered the County Court to decide within three months and awarded 10,000 kuna in damages to the plaintiff.

Legislator headnote

AI generated

čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima; čl. 29. st. 1. Ustava RH: The right to a trial within a reasonable time is violated when a court fails to conduct proceedings efficiently, particularly in urgent labor cases, even if the delay is partially attributable to the party's conduct.

Keywords

AI generated
right to trial within reasonable time labor dispute proceedings judicial delay inefficient court conduct damages for procedural violation Article 29 Constitution Zakon o sudovima

Cited Legislation

AI generated
čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima
čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske
čl. 434. Zakona o parničnom postupku
čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 106. st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku
čl. 109. Zakona o parničnom postupku
čl. 212. toč. 5. Zakona o parničnom postupku
čl. 215. st. 1. Zakona o parničnom postupku
čl. 28. st. 1. Zakona o sudovima

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Gzp 34/07-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagateljice B. Z. iz S., zastupane po punomoćniku J. F., odvjetniku iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi povrede prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 10.travnja 2006., dana 27.studenog 2007.,

r i j e š i o j e :

I. Općinski sud u Splitu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem IVP-1065/03 u roku od tri (3) mjeseca računajući od dana prestanka razloga za prekid postupka.

II. Predlagateljici B. Z. iz S., određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 10. travnja 2006. podnijela Županijskom sudu u Splitu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl.27.st.2 Zakona o sudovima («Narodne novine» 150/05, 16/07 dalje:ZS), smatrajući da joj je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku. zbog nedonošenja sudske odluke u razumnom roku i dugog trajanja postupka, koji se vodi kod Općinskog suda u Splitu pod posl.br. IVP-216/95.

Županijski sud u Splitu se rješenjem posl.br.Gzp-133/06 od 15. prosinca 2006. oglasio stvarno nenadležnim s obzirom na okolnost da je, u vrijeme podnošenja zahtjeva, pred tim sudom bio u tijeku žalbeni postupak te je spis ustupio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom na daljnje postupanje.

Zahtjev je osnovan.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Splitu posl.br.P- 1065/03 i očitovanja Županijskog suda u Splitu od 24. listopada 2007., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st.1.Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01-dalje:Ustav):

- da je tužiteljica, predlagateljica u ovom postupku, 16. veljače 1995. Općinskom sudu u Splitu podnijela tužbu protiv tuženika J.-Glavna filijala S.-u likvidaciji poslovanja d.d.B. radi isplate;

- da je, nakon osam provedenih ročišta (8.ožujka 1999., 11.svibnja 1999., 15.rujna 2000., 19.travnja 2001., 6.srpnja 2001., 3.rujna 2001., 13.prosinca 2001., 21.veljače 2002. i 18.travnja 2002.), na ročištu 27. svibnja 2002. zaključena glavna rasprava te je sud donio presudu i rješenje posl.br.IVP-334/01;

- da su stranke podnijele žalbu protiv navedene presude i rješenja te je Županijski sud u Splitu rješenjem posl.br.Gž-474/03 od 28.ožujka 2003. uvažio navedene žalbe i ukinuo pobijane prvostupanjske odluke te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje;

- da je sud, nakon provedenog ročišta 28.kolovoza 2003., 19.siječnja 2005. donio rješenje posl.br.IVP-1065/03 kojim se postupak prekida te je odredio da će se isti nastaviti kada ga stečajni upravitelj tuženika preuzme ili kad ga sud na prijedlog tužitelja ili po službenoj dužnosti pozove na preuzimanje postupka;

- da je protiv navedenog rješenja tužiteljica podnijela žalbu koju je Županijski sud u Splitu rješenjem posl.br.Gž-1030/05 od 18.svibnja 2006. odbio i potvrdio pobijano prvostupanjsko rješenje;

- da, do donošenja odluke o zahtjevu predlagateljice, postupak nije pravomoćno dovršen.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja, a odlučno kod ocjene da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja.

Međutim, tužiteljica je u parničnom predmetu kod Općinskog suda u Zagrebu podnijela tužbu još 16.veljače 1995., pa u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice teče tek od 6.studenog 1997.godine (od kada se primjenjuje Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koji je stupio na snagu 5.07.1997.-„Narodne novine“- Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99- pročišćeni tekst, 8/99- ispravak i 14/02) do donošenja odluke o zahtjevu predlagateljice, što ukupno iznosi deset godina i dvadeset i jedan dan.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da se trajanje i duljina sudskog postupka u navedenom pravno relevantnom razdoblju može smatrati povredom prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29 st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 41/01-pročišćeni tekst 55/01-dalje:Ustav), posebno imajući u vidu dulja razdoblja neaktivnosti Općinskog suda u Splitu koji je prvo ročište održao tek 8.ožujka 1999., dakle, po proteku više od četiri godine od zaprimanja tužbe. Isto tako je, nakon ročišta održanog 11.svibnja 1999. do slijedećeg ročišta održanog 15. rujna 2000., proteklo više od jedne godine, a nakon što je Županijski sud u Splitu rješenjem posl.br.Gž-474/03 od 28.ožujka 2003. ukinuo prvostupanjsku presudu posl.br.IVP-334/01 od 27.svibnja 2002. i postupak vratio Općinskom sudu u Splitu na ponovno suđenje, isti je i dalje u tijeku iako je ovdje riječ o parnici iz radnog odnosa za koju je zakonom propisana hitnost u postupanju (odredba čl.434.Zakona o parničnom postupku-"Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03 – dalje u tekstu: ZPP).

Sve navedeno, po mišljenju ovog višeg suda, ukazuje na to da Općinski sud u Splitu postupak nije vodio učinkovito i sukladno načelu ekonomičnosti postupka te koncentracije glavne rasprave.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je predmet donekle složen s obzirom na velik broj tužitelja u postupku te da je i predlagateljica svojim ponašanjem doprinijela duljini trajanja konkretnog postupka ( tužba nije sadržavala sve što je, u smislu odredbe čl.186.st.1. u vezi odredbe čl.106.st.1. i st.2. ZPP trebala sadržavati, zbog čega ju je sud, temeljem odredbe čl.109. ZPP, rješenjem posl.br.IVP-216/95 od 11.studenog 1998. pozvao na dopunu tužbe).

Međutim, navedene okolnosti nikako ne mogu opravdati duljinu trajanja postupka, koji je hitne naravi, više od deset godina.

Ovo tim više ako se ima u vidu da sud, nakon donošenja rješenja o prekidu postupka temeljem odredbe čl.212.toč.5.ZPP, ima mogućnost nastaviti konkretan postupak i tako što po službenoj dužnosti može pozvati stečajnog upravitelja ili pravne sljedbenike pravne osobe da preuzmu postupak (odredba čl.215.st.1.ZPP).

Stoga je visinu naknade Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti, uvažavajući pri tome i gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, pa je, temeljem odredbe čl. 28 st. 1. ZS, valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 27. studenog 2007.

SUTKINJA:

Katarina Buljan, v. r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti ustavna tužba.