Rev-3771/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3771/1993-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ilije Čuljata, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.M., zastupanog po M.F., odvjetniku iz S., protiv tuženika Javnog poduzeća "Narodne novine" Zagreb, zastupanog po S.T., odvjetnici iz Z., G. …, radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 11. kolovoza 1993. broj Gž-2059/93, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj 2P-2293/91 od 5. ožujka 1993. godine, u sjednici održanoj 18. svibnja 1994. godine,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida presuda Okružnog suda u Splitu od 11. kolovoza 1993. godine broj Gž-2059/93 i presuda Općinskog suda u Splitu broj 2P-2293/91 od 5. ožujka 1993. godine i predmet vraća tome sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Splitu od 5.3.1993. godine broj IIP-2293/91 suđeno je:

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Poništava se odluka direktora tuženika od 21.1.1991. godine kojim je obustavljena od izvršenja odluka Radničkog savjeta "Narodne novine" OOUR za novinsko izdavačku djelatnost broj 30 od 24.2.1986. godine kojom je tužitelju dat na korištenje stan u S., D., objekt "E" 1205, ulaz III, kat V, stan br. .., poništava se odluka upravnog odbora tuženika od 25.2.1991. godine kojim je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava i potvrđena citirana odluka direktora, pa je tuženik dužan poštivati citiranu odluku broj 30 od 24.2.1986. godine i predati tužitelju na slobodno raspolaganje gore opisani stan u času kada bude useljiv, sve pod prijetnjom izvršenja.

II. Dužan je tuženik nadoknaditi tužitelju parnične troškove."

II. Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 108.500 HRD.

Presudom Okružnog suda u Splitu od 11. kolovoza 1993. godine broj Gž-2059/93 odbijena je žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj IIP-2293/91 od 5. ožujka 1993. godine.

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i udovolji tužbenom zahtjevu ili da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio. Revizija je osnovana.

Osnovan je revizijski prigovor da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada je tužitelj odbijen sa zahtjevom kojim je tražio da se poništi odluka direktora tuženika od 21. siječnja 1991. godine kojom je obustavljena od izvršenja odluka Radničkog savjeta tuženika broj 30 od 24. veljače 1986. godine kojom je tužitelju dat na korištenje stan pobliže opisan u tužbi kao i odluka Upravnog odbora tuženika od 26. veljače 1991. godine kojom je odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava, jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nižih sudova u ovom sporu nisu utvrđene sve odlučen činjenice za pravilno rješenje spora.

U tužbi je tužitelj naveo da je odlukom direktora tuženika od 21.1.1991. godine obustavljena od izvršenja odluka o davanju stana na korištenje donesena po Radničkom savjetu "Narodne novine" OOUR za novinsko izdavačku djelatnost broj 30 od 24.2.1986. godine kojom je tužitelju kao radniku poslovne jedinice u Splitu dat na korištenje stan u Splitu, D. d., objekt "E" 1205, ulaz III, kat V, stan br. …, a da je odlukom Upravnog odbora tuženika od 24.2.1991. godine odbijen zahtjev tužitelja za zaštitu prava i potvrđena citirana odluka direktora tuženika.

Pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

U obrazloženju prvostupanjske presude se navodi da su u ovom slučaju nakon nastalih statusnih promjena a u smislu Zakona o poduzećima, direktor tuženika prema čl. 57. tog zakona ovlašten da organizira i rukovodi procesom rada i poslovanjem društvenog poduzeća, da samostalno donosi odluke, zastupa društveno poduzeće te je odgovoran za zakonitost rada društvenog poduzeća kao i da u okviru rukovođenja poduzeća pored ostalog je ovlašten da izvršava odluke Radničkog savjeta i radnika donesene osobnim izjašnjavanjem.

Osim toga da prema čl. 79. Statuta tuženika ako direktor smatra da je odluka Radničkog savjeta ili druga odluka donijeta osobnim izjašnjavanjem radnika u suprotnosti sa zakonom, Statutom ili drugim samoupravnim općim aktom poduzeća dužan je upozoriti organ koji je tu odluku donio, pa ako i nakon upozorenja odluka ne bude usklađena s važećim propisima direktor je dužan obustaviti njeno izvršenje i o tome u roku od 3 dana obavijestiti nadležni organ Skupštine općine.

Isti sud zaključuje da direktor tuženika u okviru svojih ovlaštenja prema Zakonu o poduzećima izvršava odluku radničkog savjeta a utvrdivši njezinu nezakonitost donio pobijanu odluku kojom se obustavlja izvršenje odluka o davanju stana na korištenje, da tom odlukom nije stavljena izvan snage odluka o davanju stana na korištenje koja je uistinu postala pravomoćna, već je obustavljeno njeno izvršenje kao faza postupka koja može slijediti nakon pravomoćnosti.

U obrazloženju prvostupanjske odluke se još navodi da je u međuvremenu tuženik raskinuo radni odnos sa tužiteljem, te da se tužitelj zaposlio u poduzeću "S. a. " u B., a da ova okolnost nije postojala u vrijeme donošenja pobijanih odluka, i da se ta okolnost ne može ignorirati budući da daje dodatno značenje pobijanim odlukama.

Zbog toga da je tuženik postupio po zakonu obustavivši od izvršenja pravomoćnu odluku o davanju stana na korištenje tužitelju.

Drugostupanjski sud smatra, pored već iznijetih razloga da je odlučna okolnost što je tužitelju stan dodijeljen prije njegove izgradnje i da tužitelj zbog toga na temelju same odluke o dodjeli stana nije mogao steći stanarsko pravo.

U rješenju ovoga spora dolazi u primjenu odredba čl. 132. st. 3. Zakona o poduzećima ("Narodne novine", broj 53/91) kojom je propisano, da će ako direktor odnosno predsjednik Poslovnog odbora poduzeća smatra da je samoupravni opći akt ili drugi akt poduzeća u suprotnosti sa zakonom upozorit na to organ koji je akt donio.

Ako organ koji je donio takav akt ostane i nakon upozorenja pri svojem aktu, direktor odnosno predsjednik Poslovnog odbora obustavit će taj akt od izvršenja, osim pojedinačnih akata donesenih u upravnom postupku i akata po kojima je za konačno odlučivanje predviđena nadležnost suda, i o tome će u roku od 3 dana od dana obustave obavijestiti nadležni organ društveno političkih zajednica.

U odredbi pak čl. 79. Statuta tuženika se navodi da ako direktor smatra da je odluka Radničkog savjeta i odluka donijeta osobnim izjašnjavanjem radnika u suprotnosti sa zakonom, tim Statutom ili drugim samoupravnom općim aktom poduzeća da je dužan, također, upozoriti organa koji je takvu odluku donio. Ako i nakon upozorenja odluka ne bude usklađena sa važećim propisima, direktor je dužan obustaviti njezino izvršenje i o tome u roku od 3 dana obavijestiti nadležni organ skupštine općine.

Iz citiranih propisa proizlazi da su propisane određene pretpostavke u slučaju kada bi direktor tuženika mogao donijeti odluku kakva je pobijana, pa proizlazi da niži sudovi nisu pravilno primijenili propise koje su trebali primijeniti, jer nisu utvrđivali sve zakonom predviđene odlučne činjenice (pretpostavke) zbog čega ovaj sud ne može prihvatiti kao pravilan stav nižih sudova da su odluke koje tužitelj traži da se ponište na zakonu osnovane.

Iz navedenih razloga reviziju tužitelja valjalo je prihvatiti i ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj 53/91, 91/92).

Sud prvog stupnja će dopuniti dokazni postupak imajući u vidu sve navedeno u ovom rješenju i nakon što utvrdi sve odlučne činjenice i okolnosti od kojih zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari ponovno odlučiti o osnovanosti zahtjeva tužitelja.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 18. svibnja 1994.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v,r,