Rev-1948/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1948/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vjere Delić kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. Andrije Erakovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. iz S., koju zastupa punomoćnik I. B. iz sindikata, Županijski ured u S., protiv tuženika Doma S. iz S., radi poništenja odluke, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 19. veljače 1999. godine broj Gž-124/99, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 25. svibnja 1998. godine broj IV P-1699/97, u sjednici održanoj 17. prosinca 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice, preinačuju se presuda Županijskog suda u Splitu od 19. veljače 1999. godine broj Gž-124/99 i presuda Općinskog suda u Splitu od 25. svibnja 1998. godine broj IV P-1699/97 i sudi:

poništavaju se kao nezakonite odluke v.d. ravnatelja tuženika broj 2181-149-01-95- 106 od 7. srpnja 1995. godine i odluka Upravnog vijeća tuženika broj 2181-149-01-95-9/1-51 od 19. rujna 1995. godine.

Tuženik je dužan rasporediti tužiteljicu na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja, kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje kao nezakonitih odluka tuženika, te za obvezu tuženika rasporediti tužiteljicu na radno mjesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi i radnoj sposobnosti.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače i prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženik nije odgovorio, niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija je osnovana.

U provedenom postupku nije učinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP), na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP.

Revidentica osnovano ističe prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Prvostupanjski sud je utvrdio, a ta utvrđenja je kao pravilna prihvatio i sud drugog stupnja:

- da je tužiteljica radila kod tuženika na radnom mjestu blagajnika u referadi financijske operative,

- da je u srpnju 1995. godine došlo do reorganizacije tuženika,

- da je suglasno odredbi čl. 25. st. 1. Zakona o radnim odnosima (“Narodne novine”, broj 25/92 – dalje ZRO) tuženik donio Program rješavanja viška zaposlenih,

- da se pokazalo da postoji višak radnika koji obavljaju računovodstvene poslove kod tuženika,

- da je odlukom tuženika od 7. srpnja 1995. godine (potvrđena odlukom od 19. rujna 1995. godine) utvrđeno da je trajno prestala potreba za radom tužiteljice,

- da je tuženik pri donošenju te odluke primijenio kriterije iz čl. 25. st. 3. ZRO, napose kriterij dužine radnog staža,

- da je u vrijeme donošenja odluke tužiteljica bila privremeno spriječena za rad zbog ugrožene trudnoće, a nakon poroda je koristila porodni dopust,

- da je navedenom odlukom utvrđen tužiteljici prestanak radnog odnosa protekom otkaznog roka od 5 mjeseci pod uvjetom da su prestale okolnosti privremene spriječenosti za rad.

Svoj tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na odredbi čl. 78. toč. 2. ZRO prema kojoj (između ostalog) radni odnos zbog trajnog prestanka potrebe za radom radnika ne može prestati radniku koji je zbog bolesti privremeno nesposoban za rad, kao ni trudnici, odnosno ocu ili majci za vrijeme korištenja porodnoga dopusta.

Pogrešno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev.

Naime, prema odredbi čl. 240. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 i 17/2001 – dalje ZR) postupci ostvarivanja i zaštite prava radnika započeti prije početka primjene tog Zakona dovršit će se po odredbama zakona koji važe do dana početka njegove primjene, ako tim zakonom određeno pravo nije uređeno na povoljniji način za radnika.

U konkretnom slučaju, postupak zaštite prava nije završen prije 1. siječnja 1996. godine, kada se počeo primjenjivati ZR, koji u odredbi čl. 70. st. 1. propisuje da poslodavac (između ostalog) ne može otkazati trudnici za vrijeme trudnoće, te 15 dana nakon prestanka trudnoće, odnosno osobi koja koristi porodni dopust za vrijeme korištenje i 15 dana nakon prestanka korištenja tog prava.

Po ocjeni ovog suda, to pravo je odredbom čl. 70. ZR uređeno na povoljniji način od prava iz odredbe čl. 78. ZRO, pogotovo nakon izmjene st. 2. tog članka (Zakona o izmjenama i dopunama ZR – "Narodne novine", broj 17/2001), prema kojem je otkaz ništav ako je na dan davanja otkaza poslodavcu bilo poznato postojanje okolnosti zbog kojih radniku nije mogao dati otkaz. Ova odredba se primjenjuje i u konkretnom slučaju temeljem čl. 242e. ZR, jer je određeno pravo uređeno za radnika na povoljniji način.

Kako je tuženik u odluci kojom je utvrdio prestanak potrebe za radom tužiteljice utvrdio i postojanje okolnosti spriječenosti za rad zbog ugrožene trudnoće, odluka tuženika nije zakonita, tako da je osnovan tužbeni zahtjev za takvo utvrđenje, a slijedom toga i vraćanje tužiteljice na rad.

Stoga je u reviziji tužiteljice odlučeno na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačenjem nižestupanjskih odluka i prihvaćanjem tužbenog zahtjeva.

U Zagrebu, 17. prosinca 2002. godine.

Predsjednica vijeća:

Vjera Delić, v.r.